Dnevni.ba - PRELOADER

Skauti proslavili treću titulu u četiri sezone

Za rukometaše ljubuškog Izviđača je 24. kolo Premijer lige proteklo u svečarskom raspoloženju jer su poslije utakmice sa Slogom (39:36) primili medalje i pehar za osvojenu desetu titulu prvaka Bosne i Hercegovine. To im je treći naslov prvaka u posljednje četiri godine. S obzirom na to kako su stvari djelovale poslije prvog dijela kad se jesenskom titulom prvaka okitila Gračanica, činilo se da će utrka za titulu prvaka BiH biti puno složenija. Ipak Skauti su je osvojili četiri kola do kraja prvenstva, a posljednji poraz su upisali od Leotara, još 8. studenog u okviru 6. kola (25:24). Ove subote su na poluvremenu gubili od Sloge sa 20:19, ali su meč riješili u svoju korist u samoj završnici. Najefikasniji je u redovima domaćina bio Ivano Pavlović sa 7 golova, Mihael Bebek je postigao 6, a Luka Bubalo 5. Kod Sloge je Dario Đenadija zabio 9 golova, dok je Radomir Stojanović postigao 8. Poslije utakmice je upriličeno slavlje na platou ispred dvorane zajedno sa navijačima. Borac je učvrstio drugo mjesto savladavši Vogošću rezultatom 26:24. U redovima Borca Đurđević i Hadžić su postigli po 7 golova, Grahovac je upisao 13 obrana dok je kod gostiju Zulfić zabio 7 (svih sedam iz sedmerca), a Čordalija upisao 9 obrana. Leotar je u utrci za nastup u Europi savladao Maglaj sa 35:26, a predvodio ih je Đorđe Ratković sa 11 pogodaka. Marko Parežanin i Đorđe Kukić su pogađali po 5 puta. Najefikasniji u sastavu Maglajlija je bio Haso Čosić sa 7 golova, Damir Kadrić je postigao jedan manje, a Edo Mehinagić je pogađao 4 puta. Er.B. PREMIJER LIGA 1. Izviđač        22        19        2          1          130      40 2. Borac          23        15        3          5          108      33 3. Gračanica    22        13        3          6          72        29 4. Leotar         22        12        4          6          36        28 5. Sloboda      22        10        6          6          53        26 6. Vogošća      22        9          4          9          -3         22 7. Krivaja        23        10        2          11        -7         22 8. Konjuh        22        10        2          10        -19       22 9. Sloga           22        8          2          12        -30       18 10. Goražde    22        7          2          13        -39       16 11. Maglaj       22        8          0          14        -66       16 12. Hercegovina         22        7          0          15        -39       14 13. Čapljina    22        1          0          21        -194     2 Rezultati 24. kola Izviđač – Sloga           39:36 Čapljina – Sloboda     28:42 Krivaja – Goražde      33:32 Borac – Vogošća        26:24 Leotar – Maglaj          35:26 Gračanica – Konjuh   39:34 Hercegovina slobodna Parovi 25. kola (subota) Vogošća – Leotar Hercegovina – Borac Maglaj – Gračanica Konjuh – Čapljina Sloga – Goražde Sloboda – Izviđač Krivaja slobodna

7 h 50 min

REPREZENTACIJA Je li Sergej taj, može li ovo biti prekretnica?

U ovoj će u startu pozitivnoj priči bitno biti – da potraje dovoljno dugo, za što će se tražiti strpljenje svih uključenih strana - a onda da se to na terenu posloži najbolje kako može. Samo tako realnost možda postane Euro 2028. kojem Barbarez stremi    Piše: Slaven Nikšićdesk@dnevni-list.ba Ne samo kod nas, navijači neke stvari brzo zaborave. Posebno dobre. Ali kod nas je problem što su se dobre stvari u i oko reprezentacije događale toliko davno da ni oni s najboljim pamćenjem nemaju razloga biti optimisti. No, je li ovo što je pred Zmajevima, ova nova priča sa Sergejom Barbarezom, moguća prekretnica?  Prečesto se o slavnim danima reprezentacije govori kao o odavno minulim vremenima. O vremenima kada su igrali Bolić i Baljić…, ali kada bolje razmislite – BiH u njihovo vrijeme nije ništa napravila – u smislu kvalifikacija na velika natjecanja. Ta je 'nepravda 'ispravljena' tek 2013., kada su Džeko i Ibišević izborili Svjetsko u Brazilu 2014., otkada se BiH – opet muči. Sada u većoj divljini nego ikad. Mnogi su, zapravo većina, upirali prstom u izbornike, u Savez koji ih pogrešno odabire – igračka kvaliteta smatrala se dostatnom. I to je uvijek bio onaj neki disbalans, ono nešto što je BiH držalo podaleko od realnog konteksta – koji je možda sada najrealniji. U smislu da su rezultati takvi, kakva je i kvaliteta. Ali nekako se opet iznad svega izvila ta priča o pogrešnim i pravim izbornicima i u jeku nje – Zmajevi su za šefa dobili čovjeka kojeg navijači dugo žele. Sergeja Barbareza. Kako to već biva, preko noći se stvorila takva euforija da je najednom iduće veliko natjecanje postalo već osigurano, ako ne i osvojeno… što sigurno ne može biti dobro. No, koliko zapravo Barbarez i njegovi mogu promijeniti situaciju koja je zapravo već dugo vremena loša.  Prvi korak napravljen  Atmosfera je sada jako dobra. No bit će ju potrebno očuvati. Jer znate kako već kod nas, u kojem hitnom roku pukovnici postaju pokojnici. Zbog raznoraznih razloga.  Barbarez ima tu veliku prednost što je od velike većine dočekan kao netko komu, bez obzira na izostanak trenerskog iskustva, treba dati da vodi reprezentaciju, miljenik je navijača bio i ostao. Zapravo je malo tko drugi imao čast ući na izbornička vrata s toliko podrške. Ali mora pripaziti i što obećava. Da to na kraju ne bude ona klasična priča – 'sjećate se što je obećao Barbarez?' Uostalom i prije njega su tu bili miljenici navijača - Duško Bajević koji je reprezentaciju vodio u onoj nesretnoj 2020. COVID godini, Meho Kodro koji je dobio dva ali vrlo kratka angažmana koja su potrajala po dvije utakmice. Obojica su u startu imala sjajnu atmosferu i govorili prave stvari, ali nije dobro završilo. Zbog ovog ili onog. - Uvijek se priča o nekom pomlađivanju, ali to je irelevantno. Sigurno ćemo imati u vidu taj krajnji cilj, plasman na EURO za četiri godine. Igrači koji to mogu izdržati, te četiri godine, oni će biti dio te priče. Sigurno nećemo mijenjati svako okupljanje po pet igrača. Bit će taj neki kostur. Imamo ogromnu volju i želju da radimo. Po tome nam sudite, riječi su koje su odzvonile na Barbarezovom predstavljanju.  Savez ga treba sačekati  Jasno da je Barbarez odmah u startu morao poručiti nešto ovako, u suprotnom ne bi imalo smisla. I prethodnik mu, Savo Milošević, 'morao' je reći da ima jako dobar osjećaj po pitanju doigravanja s Ukrajinom pa je završilo kako je završilo. Jasno da je Barbarez morao nešto obećati… ali da će sve ići u smjeru kojeg je Barbarez poželio – tu nema garancije. I tu ga Savez, ako želi da ovo ne bude politički trik s kojim se kupilo navijače, nego istinski projekt, mora istrpjeti. S tim da odmah pada na pamet Barbarezov dosadašnji ne baš sjajan odnos s predsjednikom Saveza, Vicom Zeljjkovićem...   - Ja sam rekao da Barbarez neće biti izbornik BiH dok sam ja predsjednik, ali neke stvari sam govorio u afektu , rekao je Zeljković na Barbarezovom predstavljanju pa dodao: Također, samo budale ne mijenjaju mišljenje. Ja nisam sujetan i nije mi bilo teško da u interesu nogometu sjednem zajedno sa gospodinom Barbarezom i da se dogovorimo.  On treba sačekati igrače  Da, dosta je toga rečeno. Već puno toga. I neke stvari će sigurno u dogledno vrijeme iskočiti kao podsjetnik što se to sve obećavalo… ali ne mora ispasti loše kao što to najčešće biva… kao što je ispalo s Kodrom kojeg Savez ne samo da nije sačekao, nego je 'stručno', nakon dvije utakmice (!), procijenio da ovaj nije napravio dobar posao. Uglavnom, kako se god situacija odvijala, Savez ovog puta mora ostati uz svog izbornika, ostati uz svoj izbor, ali isto tako - u svemu ovome ne smije se zaboraviti na igrače. Na sve njih, posebno na nezadovoljne, neodlučne. Barbarez tu opet ima čvrst stav i ideju. - Mi sigurno nećemo nikoga ništa moliti. Mi ćemo sa svakim obaviti razgovor. To je naš najjednostavniji put. Svatko će biti dio te priče tko želi da bude, odnosno tko osjeća da želi biti dio reprezentacije. Nikoga se nikada nećemo odreći, kao što je to bila situacija nažalost u prošlo vrijeme. Mislim da smo kao reprezentacija jedno deset igrača izgubili prijevremeno. I sam sam bio jedan od tih. Mogao sam sigurno igrati još godinu, ali to sam odlučio iz nekog revolta.  A navijači sve njih Da, Mostarac je bez iskustva, onog trenerskog, ali daleko od toga da je bez nogometnog iskustva nakon igračke karijere. Radio je u 'svom' HSV-u i nakon što je prestao igrati, što jasno ukazuje na želju da u nogometu želi još ostati, da ima osjećaj kako još može dati, a što je ključno u ovoj epizodi – zna i to da može okupiti stručni tim koji bi mogao efektno zaokružiti priču. A on bi u svemu tomu trebao biti lice čije svi prepoznaju i vjeruju mu, čovjek koji uz pomoć mladih i gladnih suradnika/prijatelja donosi odluke koje će imati efekta na terenu. - Privuklo me to da sam imao potpunu slobodu biranja svojih suradnika, potpunu slobodu da se Emir Spahić uključi. S te strane moram dati kompliment predsjedniku i Savezu jer se nisu miješali. Rukave ćemo zasukati, borit ćemo se… imamo nekoliko finih ideja. Sigurno će biti nekih promjena. Bit će to fina priča, obećao je. Još jedno obećanje, primijetit će mnogi, ali drukčije to ne ide. Ne u ovoj fazi. I zato će i navijači morati biti strpljivi. Mada, oni su u ovoj priči i najstrpljiviji – naučili su.  Slijedi najteži dio posla  Govorancija je završena – slijedi najteži dio posla. Pokušaj vraćanja reprezentacije na neki primjereniju razinu, bliže redovnim kvalifikantima na velika natjecanja, bliže nekom statusu najvažnije sporedne stvari na svijetu… i kod nas. Da se opet osjeti koliko je bitno, svečano kada reprezentacija igra, da se unaprijed to ne osuđuje na propast. Ukratko, potrebno je vratiti vjeru u bh. reprezentativni nogomet, usput ga pripremiti na život poslije Džeke, uključiti ga u moderne tokove. Barbarez je, ponavljamo se ovdje, rekao sve dobre stvari na predstavljanju, a sada će se sve izrečeno naći pod lupom – već od njegovog lipanjskog debija na St. James Parku, preko Italije pa do novih kvalifikacija, Lige nacija… 

28 Tra 2024

128. BOSTON MARATHON / NAJSTARIJI MARATON: Utrka prepuna sportske povijesti, hodočašće za svakog trkača

Trči i piše: Ersan Bijedić mostar@dnevni-list.ba Biti sudionik Bostonskog maratona želja je svakog istinskog zaljubljenika u maratonsko ulično trčanje. U svom 29. pohodu na dužinu od 42 kilometra i 195 metara priliku da to bude upravo u Bostonu je imao autor ovih redaka. Počeci Iako je Atenski maraton po legendi najstariji maraton zbog Fidipidesa koji je još 490. godine prije nove ere trčao od Maratona do Atene kako bi javio da su Grci pobijedili u bitci protiv Perzijanac na maratonskom polju, najstariji moderni maraton je onaj koji se održava u Bostonu još od 1897. godine. Bostonski maraton je nastao po uzoru na prvo moderni olimpijski maraton održan u Ateni godinu dana ranije. Pokretači su bili oni koji i danas organiziraju taj maraton prepun sportske povijesti – Bostonska atletska asocijacija. Boston se održava na treći ponedjeljak u travnju jer je tad praznik Patriots' Day koji se slavi u američkim državama Massachusetts, Wisconsin i Maine. Predstavlja obljetnicu bitaka u Lexingtonu i Concordu 19. travnja 1775. godine – što znači početak američkog rata za neovisnost. Na prvom maratonu je sudjelovalo 18 trkača, a svoje ime zauvijek je urezao u anale Bostonskog maratona John J. McDermott iz New Yorka istrčavši 2:55:10, što je tad bilo dovoljno za pobjedu. Prvi maraton završilo je 10 sudionika. Od 1924. trasa je standardizirana po novim pravilima IAAF-a i dužini koja vrijedi i danas: 42 kilometra i 195 metara. Tako je ove godine u mjestu Hopkinton start održan po stoti put! Prekretnica za žene Boston predstavlja i prekretnicu u svijetu trčanja kad je riječ o pravima pripadnica ljepšeg spola. Prva žena je 1966. godine trčala Bostonski maraton i to tako što se skrivala u grmlju blizu starta da bi se potom, pola sata nakon starta, pridružila utrci. Riječ je o Roberti Louise "Bobbi" Gibb kao prvoj ženi koja je neslužbeno istrčala ovaj maraton. Nakon što se pokušala prijaviti dobila je odgovor organizatora kako žene nisu sposobne trčati duže od milju i pol i jedino što joj je preostalo jeste da trči neregistrirana. Ali nije se dugo čekalo ni na prvu ženu koja je službeno istrčala Boston. Organizatori su 1967. među prijavama imali i jednu potpisanu sa K. V. Switzer te ništa nije odavalo da se iza te prijave krije ženska osoba. Tako je prijava prošla glatko i startni broj 261 je zauvijek ostao poseban. Kathrine Katy Switzer je prva žena koja je službeno istrčala (4:20:02) Bostonski maraton, i uz Bobi Gib najviše je zaslužna da se od 1971. godine dopusti sudjelovanje svim ženama na maratonu. Bostonski maraton važi i za maraton koji je prvi službeno uključio natjecanje s kolicima i to 1975. Na Bostonskom maratonu je slavlje ugrabio i jedan trkač s Ex-Yu prostora, a to je legendarni Franjo Mihalić koji je rođen u Kutini, a veći dio života živio u Beogradu. Mihalić je 1958. godine pobijedio sa rezultatom 2:25:54. Tad je isticana činjenica da je pokojni Mihalić trenirao između podne i 14 sati, što je bilo ključno za pobjedu jer se adaptirao na vrućinu. Fantastična organizacija Za vikend maratona sve u Bostonu je u znaku ove manifestacije. Nastupiti u Bostonu je stvar prestiža za bilo kojeg trkača na svijetu jer je osim tradicije to jedini maraton na koji velika većina trkača dolazi tako što ispuni kvalifikacijsko vrijeme. Iz BiH je samo nekoliko trkača uspjelo doći do Bostona. Veliki razlog tome je svakako i financijske prirode. Sam put preko Sarajeva i Istanbula traje gotovo 24 sata, a nakon vrućina u Hercegovini tamo nas je dočekao vjetar i kiša. Boston je poznat po tome da vrijeme jako varira i da trkači ne trebaju gledati prognozu do dan prije utrke, a zbog toga na put spremiti opremu za različite vremenske prilike. Tako je i bilo jer je ove godine Boston imao jako vruće uvjete za trčanje pa je bilo na desetine trkača koji su kolabirali. Prvi znak fantastične organizacije utrke su autobusi poredani uz Boston Common, najstariji gradski park u SAD-u. Već sama ta činjenica da je potrebno skupiti dovoljno školskih autobusa koji će prevesti preko 26.000 trkača djeluje impresivno. Nekih 400m od mjesta gdje su autobusi je garderoba, „bag drop“, gdje u providnim vrećicama personaliziranim naljepnicama sa svojim startnim brojevima - trkači ostavljaju robu za poslije utrke. Kultni punktovi Veliki broj volontera vrijedno radi da proces ostavljanja opreme ide glatko. Potom se trkači redaju u duge redove za autobuse. Pred ulazom u bus stoji čovjek koji mehaničkim ručnim brojačem kontrolira koliko trkača ulazi kako se ne bi desilo da u busu neko stoji. Trkači određeno vrijeme prije starta čekaju u atletskom selu gdje se onda redaju po brzini u start. Postoje četiri vala (crveni, bijeli, plavi, žuti), a svaki od njih ima po devet korala. Osobno sam startao iz crvenog vala i šestog korala. Staza utrke u Bostonu je valovita, brdovita i jako zahtjevna, a uz to su ovoga puta trkači bili opterećeni i vrućinom. Ali ovo je trkačko hodočašće, i ta staza kao nijedna druga, nudi toliko povijesnog za maratonca, toliko sadržaja, da djeluje kao jedno kompaktno sportsko borilište. Kao da je to jedan stadion ili dvorana, iako se proteže na 42km. Ne samo zbog navijača koji podržavaju sudionike uz svih 42km, nego i što čitav tijek staze ima mjesta koja su na neki način učinjena kultnim punktovima ili obilježena nekim od najlegendarnijih maratonskih priča. Bostonski maraton, sam grad Boston te Amerika nude jedno novo i sasvim drukčije životno iskustvo. SAD su šesnaesta država u kojoj sam trčao maraton. Trčanje je fantastičan sport koji će vas kao zdravi hobi odvesti na različite strane svijeta i omogućiti da upoznate nove zanimljive ljude i mjesta. Osam gradova Bostonski maraton se trči kroz osam gradova jer je start na zapadu, a onda se trči prema istoku, odnosno Bostonu, koji se nalazi na obali Atlantskog oceana. Ti gradovi su sad već skoro spojeni pa se prolaze Ashton, Framingham, Natick, Wellesley... Upravo tu je jedan od kultnih punktova, tzv „Scream Tunnel“ koji rade studentice Wellesley koledža koje vrištanjem i pozivom na poljubac podržavaju trkače negdje je na 21. kilometru utrke. Najteži dio utrke počinje u mjestu Newton jer su tamo četiri velika uspona, a dolaze u nezgodnom trenutku utrke, odnosno između 27. i 34. kilometra kad su noge svakako teške. Na 34. kilometar dolazi zloglasni, ali i slavni Heartbreak Hill, najteži uspon. Navijača je sve više kako se trkači približavaju Bostonu. Slijedi mjesto sa Citgo znakom – trkači u Bostonu se desetljećima (konkretno od 1965. godine) raduju jednom običnom reklamnom natpisu za benzinske pumpe jer znači da su stigli na samo jednu milju od cilja. Zatim slijedi praktički legendarna izreka: „Right On Hereford, Left On Boylston“ – oko kilometar prije cilja dolazi skretanje desno u ulicu Hereford, a onda lijevo u Boylston. Kolaps je tema dana Nakon skretanja u bostonsku Boylston ulicu ostaje još nekih 600m ciljne ravnine. Ali čim sam skrenuo vidim djevojku ispred sebe kako nekontrolirano maše rukama i naginje se prema nazad. Momak koji je trčao uz nju u tom trenutku nije stigao reagirati jer je otišao još korak ispred. Krenula je padati na leđa, ali sam natrčao na vrijeme i uhvatio je da ne padne. Kao i mnogi tog dana morala je dobiti medicinsku pomoć. Radi se o jako dobroj atletičarki iz SAD. Ali na vrućem (ili bilo kakvom) maratonu nije bitno samo koliko si spreman, već i koliko se forsiraš. Padaju i najbolji. Skoro 1.000 trkača nije vidjelo cilj Kakav ružan temperaturni prijelaz smo imali tog dana govori činjenica da skoro 1000 maratonaca nije završilo utrku, a radi se u najvećem dijelu o trkačima koji su mjesto u Bostonu izborili kao kvalifikanti, odnosno jako dobri i iskusni trkači. Kad bi uzeli samo ove koji nisu završili utrku dobili bi najmasovniji maraton na Ex-Yu prostorima (uz izuzetak Ljubljane). Utrku je startao 26.491 maratonac, a završilo je njih 25.530, odnosno 96.4 posto. To su trkači iz 128 zemalja. Volonter ne može biti svatko Po ulasku u cilj medicinsko osoblje motri u kakvom stanju su sudionici. One koji se čine imalo kritični pitaju treba li im ikakva pomoć, mnogi završavaju u kolicima i medicinskim šatorima. Ostali nastavljaju prema okrepi. Dobivamo poncho za ogrnuti se, a nakon 20tak metara nailazimo i na čovjeka koji trakama lijepi poncho tako da ne spada sa ramena. Isto je i sa vodom, koju nakon što trkači popiju nailazi djevojka i kupi čaše – govoreći: „Pomozite mi da oborim rekord u broju skupljenih čaša“. Neobičnim detaljima dižu organizaciju na neku novu razinu. Oko vrata jedne žene natpis: „Trideset godina dijelim vodu trkačima Bostonskog maratona“. Volonteri su fantastični. Biti volonter u Bostonu je također stvar prestiža pa mnogi budu i odbijeni prilikom apliciranja za ovu „funkciju“. Najveća prevara Na Bostonskom maratonu se dogodila i jedna od najvećih trkačkih prevara 1980. godine. Rosie Ruiz je trčala samo zadnjih nekoliko stotina metara, nakon što se krila u hotelu blizu finiša utrke. Odatle je istrčala i finiširala kao pobjednica te je službeno vrijeme glasilo 2:31:56 što je tada bio novi rekord staze. Njen san je trajao osam dana dok nije u potpunosti razotkrivena prevara, ali je po tome ostala jako poznata u SAD. Lemma i Obiri upisali pobjede Pobjednik ovogodišnjeg Bostonskog maratona je Etiopljanin Sisay Lemma sa 2:06:17. Lemma je pobijedio i u Valenciji prije nekoliko mjeseci i biće jedan od favorita na Olimpijskim igrama u Parizu ovoga ljeta. Pobjednica u Bostonu je bila Kenijka Hellen Obiri koja je obranila naslov od prošle godine sa 2:22:37. Rekord staze u muškoj konkurenciji datira iz 2011. godine kada je Geoffrey Mutai iz Kenije istrčao 2:03:02. U ženskoj konkurenciji vlasnica rekorda je Etiopljanka Buzunesh Deba koji glasi 2:19:59, a istrčala ga je 2014. godine. Teroristički napad Najgori trenutci maratona dogodili su se 2013. godine kada su tri sata nakon što je pobjednik finiširao, a brojni rekreativni trkači pristizali u cilj, eksplodirale dvije eksplozivne naprave samo 200m od finiša utrke. Tom prilikom smrtno je stradalo troje ljudi dok je njih preko 200 ozlijeđeno. Izvršitelji ovog zlodjela su braća Dzhokhar i Tamerlan Tsarnaev, od kojih je prvi osuđen na smrtnu kaznu 2015. godine, a drugi ubijen u policijskoj potjeri poslije terorističkog akta. Na ovom izdanju je sudjelovao i Sarajlija Igor Stević. O samom događaju je snimljeno nekoliko filmova, od kojih je možda najpoznatiji igrani film sa Markom Wahlbergom u glavnoj ulozi: Patriots Day.

24 Tra 2024

CRNA KRONIKA


MLADIĆ IZ BIH PIJAN DEMOLIRAO PARKIRANA VOZILA ...

Ozbiljan incident desio se u austrijskom Ve...

27 Tra 2024

'TURISTIČKO PUCANJE' U MOSTARU 10 EURA PO ISPAL...

U radu službe na lokaciji vojarne “Mi...

23 Tra 2024

OD 23 PRIVEDENIH U PRITVORU OSTAJU TRI OSOBE, S...

Od 23 osobe, koje su uhićene u akciji "Blac...

25 Tra 2024

OVO JE MLADI UKRAJINAC (22) OSUMNJIČEN ZA UBOJS...

Dan i pol od pronalaska mrtvog tijela 47-go...

25 Tra 2024

DRŽAVU TRESE AFERA POHOTNIH NASTAVNICA: S UČENI...

Deseci profesorica uhićeni su ove godine di...

23 Tra 2024

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV IBRAHIMA HADŽIBAJRIĆ...

SARAJEVO (FENA) - Kantonalni sud u Sarajevu...

23 Tra 2024