Film “Jasmina” Nedžada Begovića, koji je svjetsku premijeru imao u utorak navečer u Narodnom pozorištu u Sarajevu, posljednji je domaći film u konkurenciji za nagrade “Srce Sarajeva” Sarajevo Film Festivala. “Jasmina” je jedan od devet filmova u konkurenciji za nagrade, a uz Begovićev film, na SFF-u je prikazan i Tanovićev “Cirkus Columbia” izvan konkurencije te film “Sevdah za Karima” Jasmina Durakovića u konkurenciji SFF-a. Sva tri filma na ovom festivalu su imala svjetske premijere. “Jasmina” Nedžada Begovića prati baku Safu koja konvojem iz ratnog Sarajeva s unukom Jasminom odlazi u njihov mali primorski stan. Alkoholičar i skitnica Stipe (Zijah Sokolović), čovjek nezgodnog karaktera, bit će prisiljen zbog jednog malog ljudskog bića, Jasmine, promijeniti svoje navike i otkriti toplu stranu svoga karaktera. Dan nakon premijere u Sarajevu u razgovoru za naš list Begović s ushitom govori o filmu, dojmovima nakon premijere te druga dva bh. filma prikazana na festivalu.

Kakvi su dojmovi nakon svjetske premijere filma “Jasmina”?
- Moram reći da se osjećam… malo je reći super. Predobro se osjećam. Dobio sam feedback od publike. Publika mi je odgovorila na najbolji mogući način koji sam mogao zamisliti, koji čovjek može sanjati od posla kojim se bavi. Reakcije su bile točno onakve kakve sam priželjkivao. Ja u to nisam ni sumnjao. Od samog početka sam govorio da je ovo film za publiku i da će ga publika voljeti i tako je jednostavno i bilo.

Razmišljate li o nagradama?
- Ne razmišljam o tome. Ja nisam potpuno siguran da je ovo film koji fascinira žiri. Ovo je film koji je fascinira čovjeka, ljude. Ne znam tko je u žiriju. Ako čovjek ne zna dobro ispričati priču, onda svejedno tko gleda filma, ovo je film duha. Bit će super ako bude neka nagrada, jer ja pripadam festivalu, ovaj je film u festivalskom programu i sve dok je to tako, mora se računati na nagrade. Ali nije to najpresudnija stvar. Imam osjećaj da je ovo film drugog karaktera.

I inače ste govorili da Vam je posebno važno da film bude prikazan na domaćem festivalu jer će ga najbolje razumjeti naši ljudi?
- Tako je i bilo. Ja sam imao mjesta u filmu gdje se ljudi trebaju smijati. Imao sam mjesta gdje mi je trebala tišina, da se 'i komarac čuje'. Imao sam mjesta gdje mi je nakana bila da čovjek pusti suzu i zaplače. I sve je bilo tako, sve sam predvidio. U mom poimanju vizije posla kojim se bavim, shvatio sam da će to tako biti i tako mi je publika i vratila. To me zaista jako veseli.

Film ste snimili 15 godina od početka snimanja scenarija?
- Stanovao sam na Marijin-dvoru, a preko puta moje zgrade je bila dječja ambasada odakle su kretali konvoji s majkama i djecom. Moja stvarnost je bila pogled na te suze, rastanke, zagrljaje. Tada mi se nametnulo da tu ima konkretne priče, topline, emocije, ljudskih sudbina… svega ima udrobljeno u to. Tada sam počeo pisati scenarij u mraku kada nije bilo struje. Tada je scenarij nastajao, kolutao se, valjao malo-pomalo…sve dok nije nastao konkretni scenarij koji se mogao ponuditi CineLinku.

I u tim mračnim, ratnim vremenima, naglašavali ste ljudsku toplinu, emociju. Kažete da je ovo film o ljubavi?
- Ja ne bih drukčije ni mogao. To je jedna strana života koja je meni bliska i u kojoj se dobro snalazim – u emociji, u toplini, u ljudskom. Horor nije moj žanr, nasilje ne pripada mom osjećanju, stran mi je kriminal, stran mi je terorizam, ne osjećam se dobro kad vidim krv. I ova ratna priča u filmu 'Jasmina' nema ni metka, ona je u nekoj drugoj dimenziji – u povijesnoj. Ja sam napravio svoj film.

Koliko ste zadovoljni s glumcima, Zijahom Sokolovićem i Nadom Đurevskom?
Ja imam osjećaj, iako sam u tome možda i najsubjektivniji, ali reći ću onako kako mislim – bili su briljantni cijelo vrijeme, uradili su golemi posao i po svom karakteru su imali uloge koje jednom u životu dobiju i mislim da su to iskoristili. Oboje su veliki glumci, bardovi, s kojima nisam imao nepoznanica u castingu. S druge strane, već sam radio s oboje i imali su uloge koje mogu pogoditi. Bilo je upravo onako kako sam i zamišljao. Zato je i u Narodnom pozorištu među publikom strujala onakva energija, a nadam se da će tako biti i u kinima. Distribucija filma počinje u listopadu kada se svi vrate s godišnjih odmora, a studenti se vrate na fakultete, pa kad i obična šetnja može završiti u kinu, jer su se ljudi poželjeli kina.

Jeste li gledala ostala dva bh. filma na festivalu, Tanovićev i Durakovićev?
Jesam, dakako da sam ih gledao. Mene zaista veseli i jedan i drugi. To su jako čestiti filmovi, odlični filmovi ustvari i super mi je da su Bosanci napravili i dobili dobre filmove. Oni su moje kolege i ako ja podbacim, a oni naprave dobre filmove, svi smo na dobitku i obratno. Moram reći da me zaista veseli i Danis koji je pokazao jednu virtuoznost, Jasmin također, koji je ponudio vrlo konkretnu priču i ispričao je na vrlo zanimljiv način, a ni sekunde nije dosadna, nego puna napetosti i iščekivanja. Riječ je o odlična dva filma koje će publika zasigurno voljeti i koje možemo pokazati i na nekim drugim, svjetskim festivalima.

Razgovarala. Andrijana Copf