
| Moj život u gradu u pustinji, gradu umjetnosti |
|
|
|
| Autor lukic |
| Četvrtak, 30 Kolovoz 2012 13:02 |
Ona je PR menadžerica, stručnjakinja za komunikacije, producentica, organizatorica, poznata kao umjetnica koja slika na pijesku i kao jedna od vrijednih članova Kid's festivala. Naravno, riječ je o akademskoj slikarici iz Sarajeva Almi Telibećirević, koja je umjetnost studirala i u Veneciji, a trenutačno je, kao stipendistica programa Hubert Humphrey Fellowship, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Phoenixu Arizoni, na studiju u oblasti odnosa s javnošću, komunikacija i žurnalizma. “Do sada sam bila u Buffalu, na Nijagarinim slapovima i sada ću do proljeća iduće godine živjeti u Phoenixu. Svaki grad je drukčiji i u svakom se ima mnogo toga vidjeti i doživjeti. Phoenix je grad u pustinji, ima oko milijun i pol stanovnika i posjeduje dosta galerija i muzeja. Na prvi pogled djeluje kao da je pust, no ukoliko se usudiš pogledati dublje, shvatiš da ima mnoštvo događanja i da zaista možeš mnogo toga naučiti. Oduševila sam se i Arizona Latino Cultural Art Centrom i njihovom pričom kako su doslovno od proračuna koji nije postojao napravili jedan renomiran i prilično društveno aktivan umjetnički centar U Phoenixu također svakog prvog petka u mjesecu grad se probudi i iziđe na ulice, vrata galerija i muzeja se otvore i svi zajedno uživaju u Noći muzeja i galerija. Pored toga ima i dosta tematskih događanja, posvećenih američkoj kulturi ili latinoameričkom dijelu iste kulture ili indijanskoj kulturi. Tako da se može reći da je uistinu grad bogat kulturom i umjetnosti”, javlja nam Alma mailom dojmove iz Amerike. Dolazak u Ameriku Kako je uopće došla u Ameriku? Još prošle godine je putovala virtualnim svijetom u potrazi za dodatnim školovanjem nakon završene Akademije likovnih umjetnosti, s prilično širokim spektrom mogućih polja za doškolovanje: od slikarstva, art menadžmenta, do povijesti umjetnosti, odnosa s javnošću, produkcije, žurnalizma. Vrijeme nije gubila: sjela je i napisala veliki mail tko je, što je postigla do sada, što je zanima i u kojem području bi se željela dalje razvijati. U potrazi za adekvatnom stipendijom koja bi mogla podržati to školovanje, mail je poslala mnogim stranim institucijama i fakultetima. Dobila je razne odgovore, no najviše ju je oduševio program Hubert Humphrey Fellowship, za koji je dobila preporuku od Veleposlanstva SAD-a da aplicira, jer se sa svojim iskustvom i CV-jem uklapa u profil ljudi koji mogu aplicirati za tu stipendiju. Ona je aplicirala za odnose s javnošću, komunikacije i novinarstvo. Odabrati područje za koje će aplicirati, Almi nije bilo teško jer se tim poslovima, kao i organizacijskim, bavi više od deset godina. U znaku broja 13 “U listopadu, dok sam radila na MESS festivalu, dobila sam poziv za intervju u Veleposlanstvu SAD-a, nakon čega sam u studenom polagala TOEFL, ispit poznavanja engleskog jezika i u ožujku ove godine sam dobila informaciju da sam jedina iz BiH koja je dobila ovu stipendiju. Kasnije sam upoznala predivnu djevojku iz Banje Luke koja je također dobitnica Humphrey Fellowshipa iz domene agrikulture. Ona je sada u Michiganu”, priča nam ova umjetnicima. Njezin dolazak u Ameriku bio je u znaku broja 13. U Ameriku je doputovala 13. srpnja, a... “Petak 13. smatram sretnim danom, dva puta je bio ove godine: prvi petak 13. u travnju sam imala otvorenje svoje samostalne izložbe u Beču, drugi petak 13. u srpnju sam otputovala u Ameriku”, priča Alma. Do Buffala je došla letom iz Sarajeva preko Beča i Washingtona. U Buffalu je trebala provesti tri tjedna na pripremama za akademski život u Americi i akademski engleski jezik. Program je, kaže, bio zanimljiv i prilično intenzivan. Tu je bio 21 student iz 20 različitih zemalja i iz potpuno različitih profesionalnih područja, kao što su agrikultura, pravo, javna uprava, NVO itd. “Pored akademskih obveza Amerikancima je jako bitan i društveni život, tako da smo imali priliku ići na izlete na Nijagarine slapove, posjetiti festivale koji su se događali u gradu, Garden walk itd., a bili smo uključeni u volontiranje. U Phoenix Arizonu sam doputovala 6. kolovoza i ovdje ću biti do svibnja iduće godine na specijalizaciji u sjajnoj Walter Cronkite School of Journalism and Mass Communicationu. Ovdje nas je 10, sve skupa svi su sjajni profesionalci, ponosna sam što radim s njima i što su mi kolege”, priča ushićeno. Otvorena vrata S obzirom da je protekle tri godine freelance PR i projekt menadžerica, ni život u BiH joj nikada nije bio dosadan ili statičan, ali boravak u Americi, kaže, jedinstvena je prilika koja otvara mnoga vrata i pruža mnogo mogućnosti. “Prije svega po prvi put u životu se mogu posvetiti isključivo profesionalnoj i personalnoj nadogradnji, bez dodatnih obveza koje svi mi imamo u svakodnevnom životu. Mogu povezati poslove i profesije kojima se bavim, tako da ono što namjeravam svakako uraditi jest da povežem svoj afinitet prema umjetnosti, svoje iskustvo u domeni odnosa s javnošću i organizacijsko iskustvo. Svakako u krajnjem djelu programa, kad završimo akademski dio, svi ćemo provesti četiri tjedna radeći unutar neke od kvalitetnih i priznatih tvrtki u nekom drugom gradu unutar SAD-a i tako ćemo steći i međunarodno profesionalno iskustvo. U sklopu programa taj dio se zove profesionalna afilijacija”. Iako je čula da ima mnogo ljudi iz BiH u Phoenixu, s obzirom na prilično intenzivan program koji ima, još nije imala priliku sresti 'naše ljude'. “Najviše se družim s kolegama iz programa koji dolaze iz različitih zemalja, ali i sa američkim studentima sa sveučilišta. Pored predavanja na sveučilištu, družimo se i s našim mentorima, posjećujemo izložbe, kulturne i sportske aktivnosti ili idemo volontirati, jer je to ništa manje važan segment ovog programa. Volontiranje pruža mogućnost da daš doprinos društvu, ali i da se bolje upoznaš s lokalnom zajednicom”, kaže nam na kraju Alma. Piše: Andrijana Copf |




Ona je PR menadžerica, stručnjakinja za komunikacije, producentica, organizatorica, poznata kao umjetnica koja slika na pijesku i kao jedna od vrijednih članova Kid's festivala. 
