MOSTAR – U samostan crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru prije dva dana stigao je Mađar
Krisztia'n Fodor iz Pečuha koji posljednja tri tjedna pješači iz Mađarske do hercegovačkog svetišta Međugorja.
Mađarski hodočasnik putuje sam, a dnevno hoda između 35 do 45 kilometara, dok je na putu iz Jablanice prema Mostaru bez prestanka hodao čak 52 kilometra. Fodor kaže kako su ga na ovo veliko putovanje potaknule tri stvari: ljubav prema Isusu Kristu, Djevici Mariji i sv. Franji koji su mu, kako ističe, puno puta pomogli. Prije nekoliko godina, također je hodočastio u Međugorje, ali je to učinio stopirajući.
Pomagao bolesnima

Iako hodočasti odjeven u svećenički habit, Fodor nije svećenik. On je religiozni čovjek koji je cijeli svoj život posvetio volontiranju u misijama širom svijeta. Brinuo se o bolesnima u Južnoj Africi, na Haitiju, Indiji, Filipinima, Madagaskaru. Jednom prilikom se i Fodor sam razbolio, no nije želio napustiti osobe za koje se srbio.
- Liječnik mi je kazao da se odmah idem odmoriti, jer je vidio da sam loše. Rekao mi je da odem u hotel, a ja sam mu odgovorio kako nemam novca. Nekoliko trenutaka kasnije došla je jedna misionarka i kazala mi da je liječnik poručio da odmah odem leći i kako će mi on platiti sve troškove, što sam na kraju i učinio. Na sreću, za tri dana sve je bilo u redu, započinje Fodor svoju priču.
Krisztia'n  je devet godina živio i u Kaliforniji gdje je skupljao novac za ljude u potrebi. Osim toga, hodočastio je u velika vjerska svetišta dok jednog dana nije odlučio pješice doći i u Međugorje koje je i ranije posjećivao i koje mu je priraslo srcu. Vrijeme ovog velikog putovanja krati molitvom, pjesmom i osobnim razmišljanjima, a krećući se po našoj zemlji nije imao nikakvih problema, nego upravo suprotno, on o ljudima u BiH i Mostaru ima samo riječi hvale.
- Na habit sam se odlučio zato što je put uz prometnice opasan put. Stalno prolaze automobili, a mislim i kako me habit štiti. Ljudi su ovdje divni. Srca su im toliko otvorena. Policajci na graničnom prijelazu su mi željeli pomoći na mom putu. Jedan od njih bio je muslimanske vjeroispovijesti. On me pitao želim li ponijeti nešto soka sa sobom. Ruksak mi je bio pun pa nisam mogao ništa više ponijeti, no zahvalio sam mu se, a on je onda sjeo u automobil i otišao mi kupiti sladoled da se barem malo rashladim, Fodor oduševljeno priča o iskustvima s ovdašnjim stanovnicima.
Mađarskog hodočasnika i misionara posebno se dojmila jedna djevojka iz Potoka u blizini Mostara koja je, kada ga je vidjela kako iscrpljeno hoda,  istrčala iz svoga stana i pozvala ga da se malo odmori.
- Upoznala me je sa svojim bratom, napravila kavu i poslužila hladnu dinju. A ja sam najviše jeo šećer, valjda što mi je nedostajao, jer sam jedno vrijeme jeo samo kruh i vodu. Kada sam krenuo dalje, poklonila mi je veliku kutiju šećera, a nikad me ranije u životu nije vidjela, govori hodočasnik, ističući kako su i Mađari dobri ljudi, ali ih ne može usporediti s ovima u našoj zemlji. Krisztia'n, nakon navedenih iskustava, kaže kao će u svojoj domovini svima pričati o ovdašnjim ljudima.  

Putovanje uskoro završava

Na putu ga mnogo ljudi pozdravlja i želi se fotografirati s njima. Pažnju vjerojatno privlači i napis “hodočasnik” ispisan na nekoliko jezika na njegovom velikom ruksaku, pa ga je tako primijetila i ekipa TV Kissa iz Kiseljaka koja ga je presrela na putu, s njim porazgovarala i poželjela mu sreću u daljnjem putovanju.  
Ovaj čovjek, o kojem najbolje govore njegova djela, putovanje planira završiti 31. srpnja. U Međugorju će ostati do 5. kolovoza nakon čega se sa skupinom hodočasnika iz Mađarske vraća kući.
- Drago mi je zbog svega i sretan sam što će sve uskoro biti gotovo. Nemam se namjeru u Mađarsku vraćati pješice, no možda sve ovo ponovim za nekoliko godina, kroz smijeh zaključuje ovaj iznimni misionar i hodočasnik.

Piše: Martina Ćurić