Dana s 14./15. travnja navršilo se sto godina od najveće pomorske katastrofe  prigodom potonuća parabroda Titanika. Mnogima je vrlo teško pronaći vezu između Bosanske Krupe i Titanika, nekada najvećeg parabroda u svijetu.
Britanski putnički parabrod Titanik je udario u ogromnu santu leda u Atlantskom oceanu u noći s 14. na 15 . travnja 1912. godine, a potonuo je oko 2.20 sati 15. travnja. U nesreći je poginulo više od 1500 putnika. Među njima su bila i četiri građanina Bosanske Krupe.
Postavljanje ploče

Na inicijative njihovih obitelji, a u organizaciji JU “Centar za kulturu, obrazovanje i informiranje” Bosanska Krupa i STAGE ART-a iz Bihaća, pod pokroviteljstvom Općine i načelnika Armina Halitovića, danas će biti upriličeno otkrivanje spomen- ploče s imenima stradalih putnika Titanika: Ćerim Balkić, Redžo Delalić, Ejdo Rekić i Husein Sivić, te umjetnička akademija u njihovu čast, o čemu je još prije nekoliko godina pisao Dnevni list, a među prvima smo objavili priču o Ejdi Rekiću, jednom od  stradalih građana Bosanske Krupe. On je potonuo u trećoj klasi broda Titanik.
Po tradiciji ovog gorštačkog naroda, početkom 20. stoljeća došlo je do velikog iseljavanja naroda s prostora Bosanske Krajine u SAD. Jedno od poznatijih odredišta bio je sjeveroistok Amerike sa svojim bogatim nalazištima ugljena. Mogao se dobiti posao u mnogobrojnim rudnicima diljem Pennsylvanije, Sjeverne Virginije i okolice. U želji da se dođe do posla i brze zarade s nadom u skori povratak u domovinu, na put preko Atlantika krenuli su i brojni Krajišnici iz Bihaća, Krupe, Kladuše, Cazina, Kulen-Vakufa, Petrovca, Bosanskog Novog i Sanskog Mosta, ostavljajući iza sebe svoje imanje i brojne obitelji. A u povijesti je poznato da su Krajišnici odlazili u pečalbu trbuhom za kruhom ili hodajući od sela do sela u frent, tražeći posla diljem susjednih zemalja. Tako su se zatekli i na Titaniku.

Smrt u tuđini

Sveukupno, u razdoblju od 1903. do 1914., prema procjenama je u SAD-u došlo do 500 Krajišnika. Veliki broj njih je uspio zaraditi novac i vratiti se u svoju domovinu, dok su, nažalost, mnogi ostali u Americi. Jedni su osnovali obrtništvo u Americi, dok se drugi nikad nisu ženili, pa su u samoći dočekali smrt u dalekoj zemlji. Među onima koji su krenuli na daleki put preko oceana 1912. bila su i četiri Krajišnika rodom iz sela Badića kod Bosanske Krupe. Njihovo odredište je trebao biti Harrisburg, gradić u Pennsylvaniji, gdje se nalazila veća kolonija ranih iseljenika iz Bosanske Krajine.
Ejdo Rekić je već bio u Americi 1906., prvo u Milwaukee, država Wisconsin, a potom u Pennsylvaniji. Putujući s austrougarskom putovnicom, njih četvorica su se početkom 1912. uputila put Švicarske gdje su u gradiću Buchsu, kanton St. Galen, kupila karte za putovanje u Ameriku kod agencije Viktor Klaus – Wildi. Kupljene karte treće klase su nosile brojeve: 349248, 349249, 349250 i 349251, dok je cijena po karti iznosa 285 švicarskih franaka. Radi usporedbe cijena putovanja u prvoj klasi je iznosila približno 4350 dolara, što je otprilike 50 tisuća dolara u vrijednosti današnjeg novca. Nakon toga je uslijedilo njihovo putovanje do Southamptona u Engleskoj, gdje se Titanik pripremao za svoje djevičansko putovanje za New York.

Najveći na svijetu

Titanik, vlasništvo kompanije White Star Lincs, predstavljao je najveći putnički parabrod u svijetu, u vrijeme svog stavljanja u funkciju, te su ga neki smatrali nepotopivim. Četvorica Krajišnika su se ukrcala na Titanik u srijedu, 10. travnja 1912. Titanik je bio pregrađen na odjeljke po klasama kojim su razdvajani putnici. Treća klasa u kojoj su se nalazila četiri Krajišnika sastojala se od velikog broja malih pregrada na nižim katovima broda, gdje je bilo najviše imigranata koji su putovali s nadom u bolji život u Ameriku. Nakon četiri dana putovanja, budući da je prešao dvije trećine svoje trasirane rute, Titanik je dospio u hladne vode sjevernog Atlantika, prepune ledenih santi, 530 km jugoistočno od Newfoundlanda.
Nakon nesreće, brod Carpathia je stigao na mjesto i ukrcao 700 preživjelih putnika. Iz vode hladnog Atlantika (-20 C) izvučena su i mrtva tijela putnika koji su svoj spas potražili bacajući se u vodu s potućeg Titanika. Većina tijela je prebačena u Halifax, Kanada, gdje su ukopana na groblju Fairview Cemetery. Među preživjelima se nije nalazio nijedan od četvorice  mještana Bosanske Krupe, a njihova tijela nisu ni identificirana među ukopanim u Halifaxu. Stoga je, nažalost, najvjerojatnije da su svi potonuli s Titanikom, bilo s palube broda, bilo u hodnicima gdje su se borili sa stampedom ljudi koji su tražili spas.
Povodom obilježavanja stogodišnjice u Bosanskoj Krupi svoj dolazak su već potvrdile mnoge televizijske ekipe, predstavnici vlasti, kulturni djelatnici, građani, te mnogi drugi gosti.

Piše: Rusmir Karat