Uz ogromno zanimanje i studenata, onih kojima su medicina i psihologija struka, ali i onih koje je sam naslov zaintrigirao, knjiga prof. ddr. sc. Lidije Pehar “Kad medicina (za)staje, što preostaje” predstavljena je jučer u amfiteatru Sveučilišta u Mostaru. Naslov knjige budi nadu onima koji osjećaju nemoć službene medicine, a intrigira one koji ne vjeruju u alternativnu medicinu, kazala je na promociji dekanesa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof.dr.sc. Ljerka Ostojić.
Promocija je održana u organizaciji Matice hrvatske Mostar, Suvremena pitanja – časopis za prosvjetu i kulturu i Sveučilišta u Mostaru, Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti. O knjizi koja će, zahvaljujući temi kojom se bavi, sasvim sigurno izazvati i veliko zanimanje čitatelja i brojne komentare, na promociji su govorili prof. dr. sc. Ljerka Ostojić, Medicinski fakultet u Mostaru, prof. dr. sc. Mladen Bevanda, emeritus, prof. dr. sc. Obrad Šarenac, emeritus, Ivan Sivrić, prof. MHM - Suvremena pitanja i prof. ddr. sc. Lidija Pehar, autorica, a svi redom preporučili su ovu knjigu koja na cjelovit, metodološki i seriozan način tretira različite metode liječenja. Knjigu je objavila TKD Šahinpašić iz Sarajeva. Sam sadržaj knjige pobuđuje pozornost svojom metodološkom strukturom i temama koje otvara, pa tako sadržaj knjige čine sljedeći naslovi: Alternativni pristup liječenju, Domet i moć psihe i energije, Hrana kao lijek, Post kao lijek, Liječenje vodom, Zlatna pravila zdravlja i Liječenje vjerom.
“Sam sadržaj knjige pobuđuje pozornost svojom metodološkom strukturom i tezama koje otvara”, kazala je na promociji dr. Ljerka Ostojić. Navela je kako u našoj zdravstvenoj sredini nije uobičajeno da se piše na način kako je to uradila Lidija Pehar. Ona se upustila, kaže Ostojić, u svojevrstan rizik te na kušnju stavila svoju kompetenciju i stručnost time što se nije bavila svojim užim pedagoškim i psihološkim područjem.

“Čini se da se ovom knjigom promovira kritičko mišljenje u kojem će pacijenti biti u eko centru službene medicine kao aktivni partner u donošenju odluka i prava na izbor tijeka svoga liječenja”, kazala je Ostojić.

Alternativna i konvencionalna medicina

“U ovoj knjizi pisala sam o dometima, mogućnostima i ograničenjima medicine i psihologije kao znanosti. Istraživala sam 10 godina fenomene koji se događaju kod nas u situacijama kada je čovjek najpotrebitiji, bilo da je riječ o djeci, odraslima ili starijima, odnosno kad je bolestan – što se tada događa, tko i kako zakazuje i što se može popraviti”, kaže nam dr. Pehar. Upravo je i na promociji prof. dr. sc. Mladen Bevanda istaknuo da se dr. Lidija Pehar u svim svojim do sada objavljenim knjigama pokazala kao angažirana intelektualka koja je otvorena prema vremenu u kojem živi i radi i ne živi i ne zazire od pitanja i stvari koje je okružuju. Tako je dr. Lidija Pehar i u ovoj knjizi istraživala što se u prirodnoj medicini kod nas koristi i djeluje, a što u svijetu. U knjizi ima i studiju pacijenata koji su koristili konvencionalnu i alternativnu medicinu, tzv. alternativnu medicinu, i ustanovila je koji su efekti takvih terapeutskih postupaka. Ta tzv. alternativna medicina je dokazana, kaže nam dr. Pehar, i koristi se u Europi i Americi jednako kao i konvencionalna medicina.
“Samo, mi smo zaostali u korištenju alternativne medicine. Jedan dobar specijalist u Njemačkoj, gdje sam radila četiri godine na klinici, ako nema subspecijalizacije iz fitoterapije, homeoptaije…, uopće nije kompetentan liječnik. A to je bilo prije 20 godina. Tad sam se prvi put susrela s tim kako oni kombiniraju alternativnu i konvencionalnu medicinu. Kad netko želi nihilistički djelovati, onda kaže 'Možete li dokazati', a zašto bi se toliko fakulteti otvorili pri medicini da alternativna medicina nije dokaziva i da ne djeluje. Ne bi postojala. Ona je tu, ali je u našem polju nedovoljna i trebamo biti kritičniji prema onome što radimo, odnosno pitati se tko to može liječiti, jer kvalitetan liječnik mora liječiti, a ne samo njegova diploma”, kaže nam Pehar.

Ne da negira, nego dokazuje

U knjizi je, kaže, išla čisto znanstveno, ne da negira medicinu, ne da kritizira, nego da pokaže kakav tijek i postupak u procesu od dijagnoze do terapije postoji, i kako stvarno djeluje pozitivno (ako i dragi Bog sudi, čovjeku se može pomoći), a kakav negativno. Dr. Pehar u knjizi također donosi i rezultate svoga istraživanja kada je u pitanju najteža dijagnoza: jesu li nož, zračenje i kemoterapija po statistikama upravo ono što pomaže ili suprotnost tomu – da je veća šansa da će čovjek preživjeti ako ga ne taknu u takvoj dijagnozi. Uzimala je, kaže, veliki broj studija slučaja i na njima dokazivala ono što je kao hipoteze postavljala.
“Koristila sam recentnu literaturu, prevodila je sa stranih jezika jer je kod drugih mnogo više napisano i otvoreno da se o tome piše nego kod nas. Dakle, tamo postoji vrlo kritičan stav medija što je jako važno, prema medicini i prema onome što medicina radi i čini kao pogreške. Na primjer, u Americi postoji Klub novinara koji objavljuje istraživački časopis samo glede medicine i pogrešaka medicine. Na čelu je jedna novinarka koja je također studirala medicinu i sama doživjela razna razočarenje. To me također ponukalo vidjeti koliko su oni otvoreni o tom fenomenu govoriti”, kaže Pehar.

Pitanja koja su viška

U knjizi se također bavi istraživanjem, koje će sigurno mnoge zanimati, smije li se uopće prirodna medicina odvojiti od konvencionalne, kad postoje toliki instituti prirodne medicine koji se danas studiraju u svijetu.
“Suština je da pomaže, a ne tko pomaže, odnosno najvažniji je efekt. Ono što najčešće znanstvena medicina zamjera alternativnoj je da je ona nedokaziva, što mislim da je pogreška. Kad imamo toliki broj pacijenata koji svjedoče što im je pomoglo, zar je moguće da pored tolikog broja njih možemo reći da ne znamo pomaže li im to. Koji je to efekt, je li to placebo, je li to ovo ili ono, je li to vjera, hrana, voda ili nešto drugo, zar je to zaista važno što je? Ako je kulminacija svega toga i pozitivna vjera prema sebi i prema Bogu pomogla, zar ćemo zaista pitati što je ono dominantno što je ozdravilo čovjeka, dijete… Mislim da su pitanja koja oni postavljaju za psihologiju, kojom se ja bavim kao liječnica, viška i apsolutna nemaju mjesta”, odlučna je dr. Pehar. Knjigu završava jednom izjavom liječnika koji kaže “Mnoga čuda se događaju, a da mi liječnici ne znamo objašnjenja. Postoji nešto što nazivamo faktorom X i mi to moramo priznati”.
“A ja na kraju knjige kažem 'U 4. stoljeću prije nove ere Hipokrat, po kojemu se danas daju zakletve, je rekao 'Barem nemoj naškoditi'. Imaju li to 'Barem nemoj naškoditi' naši liječnici u svakom trenutku u glavi, kada pristupaju i raznim dijagnozama i terapeutskim postupcima, pitanje je. Dijagnoza i kako je priopćiti pacijentu, također je veliki problem i velike pogreške se događaju. Evo primjera: samo u jednoj godini u Velikoj Britaniji je milijun ljudi završilo u bolnici zbog pogrešne dijagnoze liječnika, zar to nije frapantan podatak? Zar to nije podatak koji mnogo govori za sebe? Oni istražuju to, moramo poslije toga upitati što učiniti. U jednom dijelu knjige posebno govorim mladima, sutrašnjim mladim majkama, i dajem im vodič pouke u čemu najviše griješimo kad se razbolimo i recepte što je dobro uraditi, a to sam također uradila godinama sakupljajući recepte i selektirajući ljude i tradicije, da konzument na jednom mjestu može naći ono što ga zanima”, kazala nam je Pehar. Osnovni cilj joj je bio, kaže nam, da ljudi saznaju više o svom zdravlju jer istraživanja koja je na studentima radila nisu zadovoljavajuća.

Zanimljiva istraživanja

“Na Sveučilištu u Sarajevu, među studentima psihologije s kojima radim, mnoge stvari se ne znaju i posebno naglašavam važnost komunikacije – kakve sve pogreške na relaciji liječnik- pacijent postoje u komunikaciji i što sve pacijent može doživjeti kao psihički šok, jer 90 posto ozdravljenja jest u psihi – vjeruj u sebe i da ćeš ozdraviti. Zato sam posebno istraživanje provela pod nazivom 'Riječ kao lijek'. Jedna vodeća medicinska sestra u Sarajevu je godinama istraživala koliko je riječ lijek i pokazala kako njezine kolege liječnici i medicinske sestre prave pogreške. To je bilo vrlo zanimljivo”, kazala je Pehar. Knjiga u 14 poglavlja, uz brojne priloge na 421 stranici, osvjetljava fenomen koji je za svakog čovjeka vrlo važan – naše zdravlje.
“U životu imamo puno želja i ambicija, a kad se razbolimo samo jednu – da ozdravimo”, kaže nam Pehar, koja će dio istraživanja koja je radila i objavila u ovoj knjizi, koristiti i u radu sa svojim studentima.
Recenzije za knjigu napisali su prof.dr. Jasna Bajraktarević, psiholog, prof.dr. Mladen Bevanda, pedagog, prof. dr. Obrad Šarenac, defektolog, prim.mr.sci.med.dr. Nehru Mačkić i prim.mr.sci.med.dr. Mirko Ljubanić.

Piše: Andrijana Copf