Ovo je tekst o susretima s dragim prijateljima, o pticama, Marinu Topiću, babi Penavuši i Cynthyji Hansell - Bakić. Imaju li oni išta zajedničko? Itekako imaju!
“Dugo se nisam čuo s Antom Bakićem i Cinthyjom Hansell – Bakić, njegovom suprugom, čuvenom opernom divom i redovitom profesoricom na Odjelu pjevanja Muzičke akademije u Zagrebu, sve dok prije par dana nisu došli u Mostar i nazvali me”, priča nam poznati mostarski umjetnik Marin Topić.
Za one manje upućene, Cinthya Hansell – Bakić je poznata primadona koja ove godine proslavlja 40 godina umjetničkog rada, no Mostarci je znaju i kao umjetnicu koja je u ovom gradu održala brojne humanitarne koncerte i pokazala se kao istinski, veliki prijatelj Mostara.
“Sadašnji njihov dolazak i moje prijateljstvo s njima, kao i budućnost, naizgled je nespojivo, ali sve je to jako povezano. Upoznali smo se 1984. kad je Zvonimir Mihanović imao izložbu u Splitu. Tako i susret sa Cinthyjom i Antom nikako nije slučajan”, priča Topić, za kojega je ta izložba bila itekako značajna za njegovu karijeru umjetnika. I on i Mihanović njeguju stil hiperrealizma, koji je jako cijenjen u Americi u kojoj je Topić živio nekoliko godina. U doba kad se Topić bavio hiperrealizmom, taj je pravac smatran kičom.
Realizam početkom 1980-ih

“To je bila sablazan. Tko je slikao realizam, i ne samo realizam, nego bilo što što ima formu, to je proglašavano kičom. Upravo u to vrijeme u časopisu Start je objavljen članak o nekom Zvonimiru Mihanoviću koji slika barke u hiperrealizmu, a cijena jedne slike je 10.000 dolara. I ja kažem: Amerikanci mogu u svačemu pogriješiti, ali ne mogu pogriješiti kad je u pitanju lova. Znači da se to ipak poštuje”, priča Topić. Početkom 1980-ih godina slikati realizam je bio veliki iskorak, a Topiću je tako najveću snagu za daljnje djelovanje dao Zvonimir Mihanović.
“Upoznao sam ga tada u Splitu, a ta njegova izložba 1984. je bila stvarno fenomenalan događaj. Iz Splita sam šutio i 'trčao' natrag u Mostar da pokušam napraviti sliku kao Mihanović. Trebalo mi je mjesec dana, ne da kopiram, jer i kada kopiraš, ti učiš od velikog majstora. Tada je počeo moj daljnji razvoj i ljubav za taj stil i pravac koji je autentično američki”, kaže Topić.

O strastvenim ptičarima

Sa Antom Bakićem i Cinthyjom Hansell – Bakić dugo se, godinama, nije vidio, iako su oni dolazili u Mostar jer je Cinthyja ovdje imala nekoliko humanitarnih koncerata.
“Jako sam se iznenadio kad su me nazvali. Susret se dogodio kad se čovjek ne nada – nismo se vidjeli desetak godina i više. Međutim, prije par dana su me nazvali, došli u moj atelje, vidjeli moje slike koje su rađene hiperrealizmom, koji je čisto američki stil, a Cynthia je Amerikanka. Ante Bakić, osim što je veliki ljubitelj glazbe, je i strastveni ptičar. Kod nas se na ptičarstvo malo drukčije gleda, kao na hobi sirotinje, a na Zapadu je to hobi bogataša.  Mostarski ptičari su bili najjači i najpoznatiji u bivšoj Jugoslaviji. Nedavno sam čuo zanimljiv podatak: u Teksasu je poslije nafte najveći biznis ptičarstvo. I pitao me Bakić mogu li mu grdelina naslikati (slavuja), jer on od 20 eminentnih hrvatskih slikara ima slike grdelina. A upravo i to je povezano sa mnom, jer je baš Ante pogodio moju ideju”, kaže Topić. Evo i kako: ideja slikanja ptica kod Topića postoji još iz njegove mladosti. Zato ga je posebno oduševila izložba Fikreta Libovca “Ptice” koja je bila otvorena u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu i koja je za Topića najbolja izložba u posljednjih 20 godina.
“Ja uvijek želim slikati ono što osjetim: to je moja Hercegovina, to je moja Neretva. Ono što je Nil za Egipat, to je meni Neretva. Dajem priču koja je univerzalna, što kažu – svjetsko, a naše. Pojam ptice u kavezu je simbol slobode, a to je za mene itekako zanimljivo. Ništa u životu nije slučajno. Oni pravi Mostarci znaju koja je i kakva je bila njihova ljubav prema pticama. Volio bih napraviti izložbu s pticama na Neretvi, a jako bih se želio upoznati i s Fikretom Libovcem, da mi možda on posudi nekoliko kaveza, jer ona njegova izložba je čisto savršenstvo. Bilo bi sjajno kad bi u svijet moglo otići moje kamenje s Neretve i Libovčevi kavezi i ptice”, kaže Topić.

Put preko bare

“Živio sam dugo u Njemačkoj i Americi, i volio bih kad bi 'Zemlja humska' mogla preko bare, a mislim da bi mogla, i to jako dobro”, kaže Topić. U posljednje vrijeme najviše radi male formate.
“Nogometnim rječnikom rečeno – stao sam na loptu. Veliki formati iziskuju puno vremena i novaca i teško je to sam izdržati. Mali formati su dobri u ekonomskom smislu jer su pristupačniji, a i u umjetničkom smislu je jako dobro jer treniraš i napreduješ. Posljednjih godinu dana imam osjećaj kao da dvostruko bolje slikam, iako ja nikada nisam zadovoljan”, kaže Topić. A dok radi male formate, kaže, pod njim sve titra – sve razmišlja kako bi to izgledalo na dva metra.
“Problem je samo organizacije. Najvažnije je u startu naći sponzore koji će podržati te projekte”.

Ptice babe Penavuše

Ideja je pun – volio bi napraviti jednu izložbu za svoju ljubav, kaže. Naime, postoji u Hercegovini jedna svjetska umjetnica, a često je zaboravljamo – Sofila Naletilić, poznatija kao baba Penavuša.
“Malo se spominje koliko je vrijedna. Njezine ptice, sove staviti uz Neretvu, bilo bi ludo. To bi bilo original hercegovačko, a svjetsko. Čuo sam se ljudima sa Širokog Brijega koji imaju njezine skulpture i razgovaramo kako bi izgledala ta kombinacija Topić - Naletilić. Mislim da bi to bila svjetska izložba. Njezine skulpture su svjetski fenomen”, kaže Topić. Babu Penavušu je upoznao u Splitu 1992.
“Maja Galić iz Širokog Brijega te me godine odvela u neki hotel u Splitu, u kojem je baba Penavuša 'diljala'. Ja je pitam 'Što je to?', a ona je napravila pticu koja se sunča na moru. Od tada ta ideja o njezinim pticama i mojoj izložbi u meni vrije. Ona je čudo, fenomen za koji treba muzej, isto kao Ćiril Ćiro Raič, oni su najprepoznatljiviji znakovi naše Hercegovine. I nikad prežaljeni, univerzalni Vlado Puljić. Ali – o umjetnicima se treba brinuti društvo, a vrlo dobro znamo kakva je briga društva za kulturu i umjetnost”, kaže Topić.

Piše: Andrijana Copf