BiH kao zemlja filma, čiji redatelji osvajaju nagrade na prestižnim svjetskim festivalima, zemlja koja ima oskarovca i dobitnicu Zlatnog medvjeda i koja je domaćin nekoliko uglednih festivala, kao što su Sarajevo Film Festival, Mediteran Film Festival, Animafest itd., ne mari za Kinoteku BiH koja se već godinama bori s neredovitim ili čak nikakvim primanjima, skučenim prostorom i zgradom koja propada.
Zgrada u kojoj je smještena stara je 130 godina, a velike kiše koje su zadnjih dana zahvatile BiH protekli su vikend poplavile prostorije ove institucije i ugrozile dragocjenu građu koju Kinoteka BiH usprkos nikakvim uvjetima za rad predano čuva. Zaposlenici i v.d. direktorice Devleta Filipović kažu da je situacija u Kinoteci BiH teška već godinama, ali su zadnji događaji prevršili svaku mjeru.
Prvi dokumenti o bh. filmu

Ova se institucija bori s različitim vrstama problema počevši od materijalnih, a sve to vodi do nemogućih uvjeta za rad. Dotrajale instalacije su rezultirale pucanjem vodovodnih cijevi koje su ostavile veliku štetu tijekom vikenda.
“Sva građa koja se nalazila u ovim prostorijama je poplavljena i ugrožena”, kaže Filipović. O značaju i vrijednosti ove građe ne treba posebno govoriti. Radi se o katalozima, fotosima i različitim dokumentima filmova koje Kinoteka čuva.
Uništena dokumentacija se odnosi na domaći bh. film, to su prve informacije o našim filmovima, baze koje su vođene u pisanom obliku i koje su sada potpuno poplavljene. Primjerice, neponovljive i originalne špice od filmova koje su rađene na pisaćim strojevima su ugrožene. Riječ je o raznoj arhivskoj građi kao što su fotografije iz filmova i fotosi od Šibe Krvavca, Zlatka Lavanića i drugih.
“To su pioniri naše kinematografije koji su dali ogroman doprinos bh. filmu”, kaže Filipović. Fotosi su potpuno natopljeni vodom koja je rezultirala razlaganjem emulzije i time već nepovratno uništila ovu vrijednu dokumentaciju. Zaposlenici su građu sklonili i pokušavaju je osušiti, ali šteta na njima će ostati trajna. Vodom su uništeni i katalozi pojedinih filmova.
“Katalozi, fotosi, dokumentacije filmova. Koliko je ovo važno, ne treba se posebno govoriti, neke od ovih dokumenata više nećemo moći vratiti. Inače, treba naglasiti da smo do nekih dokumenata jedva došli s obzirom da je dosta građe nepovratno uništeno i izgubljeno u ratu”, kaže v.d. direktorice Filipović.

Nitko nas neće

Kinoteka se financira od županijskog i Federalnog ministarstva kulture i sporta te Ministarstva civilnih poslova. Jedino im je uplaćen jedan skroman iznos od Ministarstva kulture i sporta Sarajevske županije, a zaposlenici plaću nisu primili tri mjeseca. Usprkos svemu ovome direktorica odlučno naglašava kako Kinoteka neće zatvoriti svoja vrata. Kinoteka BiH jedna je od sedam institucija kulture od državnog značaja koja godinama od Daytona još nema riješen pravni status.
“Ne znam što reći i kome više uputiti apel. U nekoliko smo navrata skretali pozornost na tešku situaciju u kojoj se nalazimo, međutim nitko nije poduzeo ništa u vezi toga. Tri mjeseca nemamo plaće i borimo se s opomenama koje nam dolaze. Sada napokon ne znamo što činiti. Nemamo sredstava kako bismo ovo popravili, a nemamo ni prostora gdje bismo sklonili ove materijale”, kaže Filipović.

Čuvamo blago

Zaposlenici i direktorica, pak, naglašavaju kako nikome nije ograničena mogućnost ovu instituciju financirati.
“Ona se zove Kinoteka BiH i čuva blago BiH. Svaka razina vlasti je dobrodošla učiniti ono što može da se ovi problemi riješe”, poručila je Filipović. Kako nam je rečeno, o problemu su obaviješteni Ministarstvo za kulturu FBiH, Ministarstvo kulture Sarajevske županije, a jučer je napisano i pismo Ministarstvu civilnih poslova i svim fondacijama za kinematografiju.
“U posjetu Kinoteci BiH nijednom nije došao ni federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan ni Ivica Šarić, ministar kulture i sporta Sarajevske županije. Nadam se da će netko prepoznati potrebu da se blago o kojem brinemo treba sačuvati”, naglašava Filipović.
Direktorica je kontaktirala i Sarajevo Osiguranje koje treba uraditi očevid i procjenu stanja.
“Bez toga ovu građu ne možemo nositi dalje i pokušati razvrstati. Ako budemo još čekali, slike će se slijepiti i onda još više oštetiti. Naša situacija je vrlo nezavidna, nemamo stimulansa, a moramo dati sve od sebe da bi institucija funkcionirala. Ovo su, blago rečeno, otežane, a, realno rečeno, nemoguće okolnosti za rad”, kaže Filipović.

Piše: Ana Topić