Pozitivan pogled na svijet može nas izvesti na neki novi put, smatraju stručnjaci. Mnoga istraživanja iz područja zdravstvene psihologije ukazuju na to da neke osobine ličnosti predstavljaju rizične čimbenike za oboljenje od određenih bolesti, a s tim su usko povezane i s dugovječnošću. Ranija istraživanja sada su znanstvenici još jednom potvrdili, ali i pronašli odgovor na pitanje u čemu leži tajna dugovječnosti. A to je optimizam!
Čvrstoća karaktera

Prema rezultatima njihove studije, osobe koje posjeduju određene osobine temeljene na genetici imaju predispozicije za dug život, a duboku starost najčešće će doživjeti osobe koje su optimistične, spontane i često se smiju.
“Kada sam počeo raditi na ovom istraživanju u kojem su sudjelovali stogodišnjaci, mislio sam da je tajna njihove dugovječnosti u tome što su pomalo 'bezobrazni'. Ali kada smo procijenili ličnosti ispitanika, otkrili smo osobine koje jasno odražavaju pozitivan stav prema životu”, naveo je jedan od istraživača. Prema njegovim riječima, to su u većini slučajeva bile vrlo spontane, optimistične i opuštene osobe.
Osim toga, smijeh su smatrali važnim dijelom života i imali su širok krug prijatelja, a jasno su izražavali i pokazivali emocije.
Optimizam se najčešće definira kao kognitivna pristranost, globalno očekivanje ili dispozicijski stav koji dovodi do precjenjivanja vjerojatnosti pozitivnih budućih događaja, odnosno do podcjenjivanja vjerojatnosti negativnih budućih događaja. A suprotno možemo reći za pesimizam. Optimisti, koje karakterizira očekivanje pozitivnih ishoda, ustrajat će u namjeri da smanje razliku koja ih dijeli do ostvarenja ciljeva, dok će pesimisti, koji očekuju loše ishode, u većoj mjeri pokazivati pasivne reakcije i odustajanje od ostvarenja postavljenih ciljeva. Optimizam i pesimizam mogu se konceptualizirati i kao relativno stabilne crte ličnosti, ali i kao stanja ličnosti, iako ipak pozitivno i negativno raspoloženje mogu izazvati kratkotrajne promjene u očekivanjima budućih pozitivnih i negativnih događaja.
Osoba koju karakterizira čvrstoća karaktera će nastojati utjecati na ishode životnih događaja, bit će u njih aktivno uključena i nastojat će iz njih, bez obzira bili oni pozitivni ili negativni, nešto naučiti. Osobe koje razmišljaju drukčije češće će se povlačiti iz životnih situacija i češće će ih doživljavati kao prijeteće.

Uvjet za kasnija stanja

Vrijedno je spomenuti i nedavno provedeno istraživanje američkog sveučilišta Columbia, prema kojem je Bosna i Hercegovina po intenzitetu sreće na 99. mjestu od 156 zemalja obuhvaćenih istraživanjem.
“Osjećaj zadovoljstva i sreće nalazi se na jednoj vrlo niskoj razini u BiH”, kazao nam je tada psiholog Aleksandar Milić iz Banje Luke, potvrđujući time i provedeno istraživanje. Da bismo bili sretni, na sreći je potrebno raditi svakodnevno, a važno je pitanje objektivnog i subjektivnog doživljaja sreće. Sreća je emocionalne, a ne materijalne prirode, pa je stoga ona stanje uma. Da bismo bili sretni, tu sreću je potrebno kreirati, a prema riječima Milića, mi sami smo oni koji utječu na smanjenje objektivnih uvjeta sreće. Da bismo bili sretni, bitno je odabrati što ćemo učiniti danas, kako ćemo reagirati na ono što se oko nas događa. A upravo u tim malim stvarima krije se sreća.
“Nedostaje nam smijeha. Preozbiljni smo i onda kada ne treba. Nedostaje nam puno boje i topline. Nedostaje ta razigranost i veselost. Nedostaje nam i jedno i drugo i treće, a to su osnove mentalne higijene”, kaže Milić, dodajući kako bi, prije svega, trebalo razvijati mišljenje o onome što je dobro. Uz biološke predispozicije, i životni događaji mogu utjecati na to da se kod nekoga razvije optimizam ili pesimizam. Na nama je da odlučimo za koji pogled na život ćemo se odlučiti i na taj način uvjetovati mnoga naša kasnija stanja.

Piše: Sanja Dedić