Tko jednom dođe u Počitelj, sigurno će se poželjeti vratiti ponovo – kažu složno umjetnici okupljeni na 5. međunarodnoj likovnoj koloniji u Počitelju.
U organizaciji “Preporoda” od 6. do 12. lipnja u Počitelju se održavala Međunarodna likovna kolonija “Hercegovina 2012. – Počitelj” koja je okupila 19 slikara iz sedam zemalja, a večeras će u Sarajevu biti otvorena izložba djela nastalih na ovoj koloniji. Nekima od umjetnika ovo je prvi susret s Počiteljom, neki su redoviti gosti ili, bolje rečeno, starosjedioci Počitelja, no svi se slažu u jednom – kad ste u Počitelju, gdje god se osvrnete, vidjet ćete ljepotu – prirode, kamena, zraka... – inspiracija je tu prirodno stanje. Slikari iz Ruske Federacije, SAD-a, Turske, Srbije, Velike Britanije, Cipra, Hrvatske i BiH imali su priliku prenijeti na djela svoj doživljaj Počitelja, Mostara, Blagaja i Stoca, gradova koji imaju dugogodišnju umjetničku tradiciju.
Jučer u jutarnjim satima, posljednjeg dana kolonije, umjetnike smo zatekli opuštene i razgovorljive, okružene njihovom djelima, fascinantnom prirodom i pjevom ptica. Među njima je i prof. Oguz Haslakoglu iz Turske, koji je prvi put na koloniji u Počitelju.
Fascinirani prostorom

“Naravno, ovaj je prostor fascinantan i počašćen sam što sam dio ove tradicije umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Uzbudljivi su i vrlo zanimljivi: ovo prirodno okruženje i vrlo tipičan kulturni identitet. Vrlo je mirno. Ovakvi međunarodni susreti su mogućnost umjetnicima da se sretnu i podijele ideje o umjetnosti i svemu”, kaže Haslakoglu. Slikarica Ana Kovač živi na relaciji Sarajevo - Zagreb. Ovaj dolazak u Počitelj je prvi njezin dolazak nakon 1980-ih.
“Ambijent Počitelja je ustvari jedan mali skriveni raj kojemu se svatko raduje – i turist, i prolaznik, a kamoli ne mi koji se bavimo umjetnošću, koji smo sluge umjetnosti. Počitelj je oaza u kojoj i netalentiran čovjek može propjevati”, kaže Kovač. Unatoč oduševljenju, ipak u njezinom doživljaju Počitelja nakon toliko godina ima i tuge. Nedostaju joj, kaže, ljudi koji su tu živjeli, kolege koji su imali ateljee, svoje kuće, poput Affana Ramića...
“Sve u svemu je lijepo, ali se još uvijek neka tuga osjeća. Ja znam po svojoj majci koja je preživjela Drugi svjetski rat, kojeg se ja ne sjećam jer sam bila suviše mala, znam da svaki rat ostavlja neizbrisiv trag. Tuga se ne može izbrisati. Vjerujem da ljudi koji su ponovo uspjeli stvoriti dobar život i koji misle da su sretni, nose tugu u sebi, kao i mi koji se više ne možemo snaći. Poslije svega ovoga što smo preživjeli, mi koji smo preživjeli – a, ustvari nismo preživjeli jer još uvijek preživljavamo – vrlo teško uspostavljamo kontakt sa svojim životom i svojim radom”, kaže Kovač.
Nilufer Inandim s Cipra ovo nije prvi dolazak u Počitelj – bila je tu i prošle godine.
“Biti u Počitelju za mene je ovo kao san”, kaže Inandim, koju je ovaj put posebno fasciniralo cvijeće.
“Fascinirana sam prirodom, kamenom, drvećem..., tako da sad slikam cvijeće. Vrlo sam sretna što sam ovdje, što sam srela ljude koji žive u Počitelju i u drugim gradovima u BiH”, kaže Inandim.

Voljela bih dolaziti češće

Selma Đulizarević Karanović, slikarica iz Beograda, inače kćerka naše čuvene slikarice Šemse Gavrankapetanović, kaže kako je Počitelj mjesto u kojem se tradicionalno okupljaju umjetnici – slikari.
“Tko god dođe u Počitelj, ne može ga zaboraviti i želi se ponovo vratiti. Kolonija je pravo mjesto da se družimo, da se razmijene ideje, da se dobiju nove ideje za rad, da se upoznaju kulturno-povijesni spomenici, da se uživa u ovoj izuzetnoj ljepoti”, kaže Đulizarević Karanović. U Počitelju se inspiracija ne traži – u Počitelju je sve inspirativno.
“U Počitelju bi trebalo provesti dugo vremena da svatko nađe neki svoj motiv, ali ima toliko slikovitih i upečatljivih prizora i arhitekture koji su uklopljeni u ovaj pejzaž koji je zaista jedinstven, on je kao dragulj, tako da svatko poželi napraviti nešto o temi kao što je i tema 'Hercegovački gradovi'”, kaže Đulizarević Karanović. U Počitelj, kaže, dolazi, ali priznaje da, iako je porijeklom iz Počitelja, u ovaj kraj dolazi rijetko, ali se nada da će dolaziti češće.
Mehmed Slezović iz Novog Pazara, čija je izložba slika i grafika sinoć otvorena u galeriji mostarskog Centra za kulturu, izložio je djela koja su nastala upravo zahvaljujući dojmovima ovog umjetnika nakon prošlogodišnjeg boravka u koloniji u Počitelju.

Prostor po mjeri čovjeka

“Moji prošlogodišnji dojmovi bili su jedna fascinacija Počiteljem, arhitekturom, ambijentom..., bilo je to otkrivenje koje se moglo dogoditi slikaru u nekim godinama, a moja je sreća bila što se meni to dogodilo u zrelim godinama, kad sam ga prvi put vidio”, tako svoju priču o doživljaju Počitelja započinje Slezović. Sada, kaže, cijeli ovaj ambijent počinje upijati svakom svojom porom.
“To je sad već jedno drukčije iskustvo: nije samo vizualno, nego se zapravo radi o poimanju cjelokupnog ovog ambijenta svim svojim bićem. To je naravno jedno potpuno drukčije iskustvo, što znači da taj proces primanja ovog podneblja ima svoju procesualnost, da traje. Sigurno će to imati i neke drukčije faze, nakon kojih se događaju kreativna ostvarenja kroz umjetnički rad i umjetničko djelo”, kaže Slezović. Njegova percepcija Počitelja sada je kudikamo tiša, kaže, ali to ne znači da nije dublja nego što je bila prošle godine. I on je fasciniran cijelim podnebljem i posebnim ugođajem.
“Hercegovina je podneblje izuzetnog vizualnog bogatstva. Ovdje se nužno postaje slikar jer ovaj ambijent, oličen u suncu, vodi, kamenu, arhitekturi – svim prirodnim datostima – jednostavno proizvodi vrlo snažnu vizualnu senzaciju, osjećaj za bolje. Ovdje je istovremeno s jedne strane tlo surovo, a iz te surovosti tla proizlazi jedan vrlo žilav i otporan život. Naravno da se to onda reflektira kroz sve tvorevine duha, kroz prelijepu arhitekturu, kroz prostor koji je jednostavno pravljen po prirodnim proporcijama čovjeka. To je nešto što umjetnika svjesno ili nesvjesno duboko dotiče i fascinira. Jednom kad ovdje dođete, znate da ćete jednom prilikom ponovo doći”, kaže Slezović.

Izložba 30 djela

Oko 30 djela nastalih na ovoj likovnoj koloniji, od večeras će biti izloženo u Galeriji “Preporod” u Sarajevu, o temi “Osmanlijski tragovi u hercegovačkim kasabama”.
Mirsada Baljić, voditeljica Galerije “Preporod”, kaže da je Počitelj vječita inspiracija.
“Počitelj je nešto što može svaki put kad dođete omogućiti da se osjećate kao da dolazite prvi put i kao da sastavljate jednu priču svake godine kao jedan dan”, kaže Baljić. Tema kolonije je ove godine bila “Umjetničko putovanje hercegovačkim gradovima iz tursko-osmanlijskog razdoblja”.
“Postavljena tema se uklopila u priču gradova koji su kao biser nad Neretvom nanizani, uvezani u plavetnilo neba, svjetlost, boju kamena... – nešto što ne možete napraviti nigdje drugdje osim ovdje u Počitelju”, kaže Baljić. Sudionici kolonije išli su i u Hutovo blato, posjetili Radimlju, Oršaniće itd.
“Saziv ove godine je rezultirao prošlogodišnjom izložbom umjetnika koji su bili i koji su željeli ponovno doći, pa je i koncept kolonije da se svake godine i ponove neki umjetnici. Tako su ove godine na koloniji neki umjetnici koji su tu bili i prošle godine, neki su tu prvi puta, a neki će doći i iduće godine ako ova kolonija potraje, a ja se nadam da će trajati u nizu”, kaže Baljić.

Sudionici kolonije

Generalni sponzor izložbe je Turska agencija za međunarodnu suradnju i razvoj (TIKA), a u radu slikarske kolonije su sudjelovali Rifhat Muhamedović Arslanov (Ruska Federacija), Tuncay Bayar (Turska), Mirsada Baljić (BiH), Smail Bato Bostandžić (BiH / USA), Šemsa Gavrankapetanović (BiH / Srbija), Ćazim Hadžimejlić (BiH), Oguz Haslakoglu (Turska), Nilüfer Inandim (Cipar), Merima Ivković (BiH), Gwen Jones (UK / BiH), Selma Đulizarević Karanović (Srbija), Branimir Karanović (Srbija), Ana Kovač (BiH / HR), Amra Kozić (BiH), Rosanna Moore (UK), Admir Mujkić (BiH), Edin Numankadić (BiH), Mehmed Slezović (Srbija) i Hasan Zeybek (Cipar).

Piše: Andrijana Copf