TRAVNIK – “Tko spasi jedan život kao da je spasio cijelo čovječanstvo”, izreka je koja vrijedi u svijetu, a koje se držao i Zlatan Prešljić, inspektor u Federalnoj upravi policije – detašman u Travniku kada se popeo na višekatnicu u izgradnji i s ruba zgrade skinuo 13-godišnjaka koji je namjeravao počiniti samoubojstvo.
Samo par dana prije ovoga događaja policajac Prešljić se vratio na posao s bolovanja. Imao je tešku ozljedu, prijelom noge na tri mjesta, i iako su rane tek zacijelile, to ga nije spriječilo dati se u akciju spašavanja dječaka.
Zlatan sebe ne smatra nikakvim herojem, ali on to uistinu i jest. Iako se ispod zgrade nalazila masa okupljenih građana, jedini je on imao hrabrosti popeti se na višekatnicu, razgovarati s dječakom, odvratiti mu pažnju i potom ga snažno odvući s ruba zgrade odakle se mislio baciti u smrt. Ovom je policajcu jedino žao što mu se nitko od obitelji toga djeteta nije javio, a ni iz škole da mu kažu što je s njim, da popričaju... Kao i obično, Zlatan se i 23. svibnja ove godine nalazio na svom radnom mjestu u Federalnoj upravi policije – detašman u Travniku. Od dežurnog operativnog policajca dobio je informaciju da se na rubu višekatnice, udaljene od njih stotinjak metara, nalazi dječak koji prijeti da će izvršiti samoubojstvo.
- Odmah sam krenuo prema toj zgradi i vidio sam jednu policijsku ophodnju da se vraća jer je dječak tako zahtijevao, inače će on skočiti. Po dolasku na mjesto događaja, ravnatelj Katoličkog školskog centra u Travniku već je komunicirao s dječakom. Uključio sam se odmah u komunikaciju s dječakom, uspostavio sam i vizualni kontakt. On je za sve to vrijeme sjedio na samom rubu zgrade, noge su mu visjele preko ruba, rekao nam je Prešljić.
Dodaje da mu dječak nije dopuštao doći do njega, a par metara od njega na zgradi je stajao dječakov rođak. Prešljić je uspostavio komunikaciju i s njim te ga zamolio da siđe sa zgrade.
- Nisam znao kako se popeti na vrh, jer je to zgrada u izgradnji i zaštićen je prostor. Dječakov rođak me je proveo do vrha, ostao sam skriven iza jednog stupa i tada sam vidio da je to na vrhu sve ravna ploča, nema ništa za što bi se mogao pridržati. Za sve to vrijeme dječak je tražio da se nitko ne približava, da se on boji jer je napravio problem u školi, dodao je policajac Prešljić.
Ipak, nije odustao od spašavanja pa je Prešljić prišao na četiri do pet metara 13-godišnjaku i započeo konverzaciju s njim. Predstavio mu se kao policajac, ohrabrivao ga i govorio mu da se svaki problem može riješiti. Pokušavao mu je objasniti da je njegov postupak krivi put i da se s tim ništa neće riješiti, već će se samo još više zakomplicirati.
- Cijelo vrijeme sam se malo po malo približavao i došao mu na nekih metar i pol. Opet je tražio da se odmaknem. Primijetio sam da je slab, umoran, pa sam zatražio od njegovog rođaka da nam donese soka kako bi se osvježio. Za to vrijeme sam 13-godišnjaka upitao hoće li mi pružiti ruku, a on je to odbio. Ciljano sam mu rekao da nema problema i ako on ne želi više razgovarati, da ja odlazim sa zgrade. Ustao sam se i došao u poziciju da me ne vidi. Došao sam mu s leđa na udaljenost od pola metra, a on je u tom trenutku pogledao prema cesti. Iskoristio sam taj trenutak i uhvatio ga s obje ruke ispod pazuha. Legao sam na leđa i njega povukao na sebe. Držao sam ga tako dok se nije primirio, a onda su stigle i kolege do nas, dodao je Prešljić.
Dječak je tek tada imao napad straha i imali su problem da ga snesu s vrha zgrade. Nakon desetak minuta uspjeli su ga snijeti sa zgrade, a dolje su ga čekali pripadnici hitne pomoći. Prešljić kaže kako ga je tek nakon uspješnog spašavanja djeteta uhvatio strah. Moglo se vrlo lako dogoditi da dječak skoči sa zgrade kada se on popeo do njega, a tada bi bilo najgore. Na kraju je sretan što je sve ispalo u najboljem redu i što je spašen život djetetu.

Cijelo je vrijeme govorio da se boji oca

Dječak (13) koji se namjeravao ubiti rođen je u Međugorju gdje ga je majka ostavila i rekla tko mu je otac. Nakon par godina Centar za socijalni rad je dječaka dao na skrbništvo ocu. Nitko ne zna što dječak sve proživljava i što je proživio u svojih 13 godina, a dok je trajala akcija spašavanja s vrha zgrade, okupljena masa je pričala da je dječak nešto slično pokušavao i ranije. Cijelo je vrijeme ponavljao da će ga otac premlatiti, da je napravio problem u školi. Iako mu je policajac govorio da će mu pomoći, dječak je ponavljao 'ne može meni nitko pomoći'.

Piše. N. Dedić