SARAJEVO - Marija Grazie Giammarinaro, specijalna predstavnica OESS-a  i specijalna predstavnica i koordinatorica za borbu protiv trgovine ljudima, koja je u službenom posjetu BiH, sudjelujući u jučerašnjoj diskusiji u Sarajevu o temi “Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije” izjavila je da se BiH, ali i svjetska zajednica, suočava s masovnim fenomenom.
Nepoznat broj žrtava

- To kazneno djelo ne uključuje samo seksualnu eksploataciju, nego sve više i radnu eksploataciju, nasilno uzimanje organa kao i prisilno tjeranje djece na prosjačenje, kazala je Giammarinaro.  
Ona je pojasnila da radna eksploatacija znači da siromašni ljudi pokušavajući naći bolji život u inozemstvu nerijetko dožive šok i torturu kad im se oduzmu putovnice, a poslodavci ih natjeraju da rade 14, 15, 16 sati dnevno. Kada pokušaju tražiti ili zaštititi svoja ljudska prava, bivaju brutalno pretučeni.
Navela je da nitko ne zna točan broj žrtava jer je riječ o fenomenu koji se teško detektira.
- Postoji novi izazov s kojim se BiH suočava - migracija radnika. Bh. javnosti je poznat slučaj da je 600 radnika iz BiH i iz zemalja regije bilo eksploatirano u Azerbajdžanu,  kazala je Giammarinaro.
Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima u Ministarstvu sigurnosti BiH, ističe da je radna eksploatacije aktualan problem ne samo u našoj zemlji, nego cijelom svijetu.

Sumnjive agencije

- BiH kao zemlja u kojoj je veliki stupanj siromaštva, velika nezaposlenost, i kao zemlja u tranziciji izložena je trgovini ljudima zbog radne eksploatacije. Ono što mi možemo uraditi jest da pokušamo razviti odgovarajuće politike, prije svega migracijski politiku, politiku u sferi rada, socijalne zaštite kako bi ovu oblast više regulirali i u suradnji sa zemljama u koje naši radnici odlaze regulirati njihov status i sve elemente njihove zaštite, kazao je Rizvo.
Dervo Sejdić, koordinator Vijeća Roma BiH, naglasio je da institucije vlasti moraju naći rješenja u borbi protiv zloporabe djece unutar romske zajednice bilo da se radi o prosjačenju ili o radnoj ili nekoj drugoj vrsti eksploatacije. Centri socijalne zaštite, smatra Sejdić, moraju biti mnogo povezaniji s romskom zajednicom kako bi unutar nje  detektirali takve slučajeve.
- Istražna tijela, sudstvo i ostale nadležne institucije trebali bi se pozabaviti onima koji angažiraju djecu prosjačiti pa ih organizirano šalju na ulicu. Tu treba raditi i s obiteljima iz kojih djeca dolaze jer je vrlo česta pojava da one prodaju ili rentiraju djecu za 200 do 300 maraka da prose. Policija i tužiteljstva moraju ovom problemu prići na mnogo ozbiljniji način, kaže Sejdić.

Piše: H. Ibišević