MOSTAR – Mostar uobičajeno ljeti vrati sjećanje na onaj nekadašnji grad sjajnih umjetnika i velikih sportaša, na one stare dane kada se u gradu na Neretvi počnu okupljati ljudi koji su zbog karijere ili jednostavno zato što ih je život tako odnio svoj put nastavili u nekom drugom dijelu svijeta.
Među njima je i Boro Primorac, nekada proslavljeni nogometaš, danas zamjenik i desna ruka slavnog trenera Arsenala Arsènea Wengera. Ovih je dana u rodnom Mostaru gdje mu žive braća, a premda ne voli previše davati intervjue, pristao je na ekskluzivni razgovor za Dnevni list.
Primorac ima puno rodbine po cijeloj Hercegovini, a, kaže, vremena da obiđe sve što želi je vrlo malo. U subotu je bio na Buni, prije toga sastao se s prijateljima, već sutradan je trebao ići za Čitluk i Međugorje, onda malo do Splita...
Ljeto u Mostaru

- U Mostar dolazim svako ljeto. Ljeti je ovdje uvijek isto, vruće je i dobro. Malo smo prošetali oko Rondoa i lijepo je, započeo je razgovor za Dnevni list Boro Primorac.
Rijetko daje intervjue, iako nije šutljiv čovjek – sve dok se ne uključi diktafon.
O čemu drugo razgovarati nego o sportu. I dalje prati sport u Mostaru…
- Čekamo da bude malo bolje, ali dobro, tako je, kako je, kaže Primorac.
U njegovoj priči, priči o uspjehu, mogu se prepoznati mnogi. Rođen je u Mostaru 5. prosinca 1954. Nogomet je, kaže, igrao otkad zna za sebe i kao dječarac nije ga igrao samo u Mostaru. Do desete, dvanaeste godine cijelo ljeto bi bio u Čitluku, jer je uvijek bilo posla oko duhana, a on je pomagao tetki, ujaku, dvjema bakama koje su živjele u Čitluku. Nakon obavljenog posla rekreativno se igrao nogomet. Kasnije, kada se počeo ozbiljnije baviti nogometom, više nije bilo vremena za odlazak u Čitluk. U Mostaru se, kako kaže, nekada na svakom koraku igrao nogomet. Je li danas takav slučaj?
- Što ćeš drugo raditi, nego igrati nogomet, tako to jednostavno objašnjava Primorac.
- I sada je još uvijek isto. Vidio sam da ima djece, igra se na Kantarevcu. Uvijek je svugdje tako – važno je što prije početi. Vrlo je važno da i klubovi dobro stoje, da su jaki i Željezničar, Sarajevo, Velež i drugi klubovi po cijeloj Hercegovini, jer će onda omogućiti i odgoj za sve mlade, kaže Primorac.

Dobre utakmice!

On je prošao sve kategorije Veleža, gdje je igrao do 1976. Prvu utakmicu odigrao je 1972. protiv Željezničara. Velež nekad i sad?
- Sigurno da je prije bilo bolje. Bilo je više novca. Najvažnije je da cijela ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini bude bolja. Kad bude bolje, mladi će više raditi, bit će više novca, onda će i sport biti bolji. Onda će nam i u političkom smislu biti bolje. Sve je ekonomija. Ako je ekonomija dobra, sve je bolje. Najgore je kad se nema posla. Ali izgleda da će biti bolje. Ide dobro, još da bude malo bolje. Bit će, kaže Primorac optimistično.
Iako je na odmoru od naporne sezone u Engleskoj Europsko prvenstveno, naravno, ne propušta.
- Dobre utakmice, kaže kratko.
- Svi dobro igraju, sve su utakmice dobre i drago mi je što je puno gledatelja. Sve se utakmice sjajno gledaju, stalno je sve puno i stoga je i vrlo zanimljivo, napominje Arsenalov strateg.
Od onog što je do sada vidio, Primorac posebno izdvaja Španjolce:
- Španjolci još uvijek dobro igraju, ali tek je početak natjecanja. Sad idu važne utakmice…
Jednu od tih 'važnih' večeras igra reprezentacija Hrvatske koju očekuje okršaj upravo sa Španjolskom. U Hrvatskoj je popriličan broj nogometaša porijeklom iz BiH, otac kapetana Srne potječe iz Stopića kraj Čajniča, Ćorluka je iz Dervente, Jelavić iz Gabele, Rakitić po majci iz okruga Žepče - Zavidovići, Šimunićevi korijeni vuku iz Fojnice....
- Jest, i ti nogometaši porijeklom iz BiH su i najbolji. No ne samo oni, pogledajte na primjer Modrića. Sjajan je. Sad je vrlo važna utakmica sa Španjolskom, Hrvatskoj će biti teško, zna se kvaliteta Španjolaca, ali vjerujemo, kaže Primorac.
Pitamo ga otkud u nas toliko nogometnih talenata, mnogo dobrih igrača je s ovog podneblja. U čemu je tajna?
- Prvo, ono što sam i prije rekao: igra se odmalena. Zdrav smo narod – visoki smo, okretni, imamo talenta, nadareni smo za to, kaže Primorac.
Poznat je kao radoholičar kojemu nogomet čini veći dio života. Ali kako provodi slobodno vrijeme?
- Kao i uvijek. Volim vidjeti drage prijatelje, pročitati dobre novine, koji put dobru knjigu, slušati dobru pjesmu i dobro pojesti. Sad sam ovdje, na Buni, pa ću malo ručat jegulju…, kaže s osmijehom.
Nakon Mostara, Čitluka i Međugorja, skoknut će i do Splita “malo se i okupati” – kako kaže.
- Malo sam prošetao po Mostaru, lijepo je. Bio sam u novoj robnoj kući. Prije su bili Hit i Razvitak, ali sad je ovaj novi centar još bolji. Ja u Mostar dođem vrlo kratko, budem dva-tri dana, trebao bih ostati malo duže da bih mogao reći kako je ovdje. Ali vidim da ide sve nabolje, lijepo je, govori Primorac.
No, prijevoz je sve brži pa se granice sve brže i lakše prolaze. Primorac živi u Londonu, često putuje u Francusku gdje mu žive djeca i gdje je, nakon Hajduka u kojem je igrao do 1983., ostvario i nogometnu i trenersku karijeru - u francuskom Lilleu igrao je od 1983. do 1986., a do 1990. u Cannesu u prvoj ligi, gdje je i počeo svoju trenersku karijeru. Do novog ljeta i novog susreta u Mostaru...

Piše: Andrijana Copf