Voljeli ga ili ne, LeBron James je najbolji aktivni košarkaš i jedan od najboljih ikada. No, da bi se ravnopravno mogao uspoređivati s velikanima ovog sporta trebao mu je naslov NBA prvaka. Od ovog tjedna ima i to.
- Ovo mi je najljepši dan u životu, poručio je LeBron James nakon što je “triple-double” učinkom odveo Miami do pobjede protiv Oklahoma Cityja (121:106) i osvojio svoj prvi naslov prvaka u NBA ligi.
Za košarkašku momčad iz Miamija ovo je drugi NBA naslov u povijesti, prvi poslije 2006. godine, a James se nakon godina čekanja, propuštenih prilika, često i osporavanja, napokon dokopao prvog prstena prvaka. I petu je utakmicu finalne serije protiv Thundera odigrao kao pravi vođa - zaključio ju je s 26 poena, 11 skokova i 13 asistencija. Za izvedbu u toj utakmici, ali i za briljantne partije još od šeste utakmice finala Istoka, kada je suočen s eliminacijom sam pobijedio Boston, James je dobio titulu MVP-a finala.
Na ovo je čekao punih devet godina, još otkako je 2003. došao u ligu, no uspio je tek iz trećeg pokušaja nakon dva poraza u finalima i nakon famozne “odluke” da Cleveland zamijeni sunčanom Floridom. Zbog toga je, u stvari, i postao omraženiji nego omiljeniji u sportskom svijetu. - Bila je teška odluka napustiti Cleveland, ali shvatite me, moja budućnost je bila u pitanju. Znao sam i da je pred Miamijem blistava budućnost. Ovo je ispunjenje snova. Sve se isplatilo, dodao je James.
Koliko god je djelovao hladnokrvno u ovom doigravanju, 28-godišnjem košarkašu iz Akrona u Ohiju teško su padale sve kritike i sveopće “požurivanje” da napokon nešto osvoji. Stoga nije čuditi se njegovom ogromnom olakšanju kada je podignuo trofej za najkorisnijeg igrača finala.
- Bilo je vrijeme! Bilo je više vrijeme, do vraga!
Premda je LeBron James svakako najzaslužniji što se Miami domogao drugog naslova, ipak nije mogao sve sam. Kao i tijekom cijele sezone, i u četvrtak je najveću potporu imao u ostala dva člana zvjezdanog trojca. Chris Bosh je dodao 23 koša i sedam skokova, Dwyane Wade se zaustavio na 20 poena i osam uhvaćenih lopti, no Miami je opet imao i neočekivanu zvijezdu. U prvim utakmicama finala bio je to Shane Battier, u četvrtoj utakmici Mario Chalmers, a u petoj Mike Miller. Ovaj potonji je ušao s klupe i pogodio sedam trica za ukupno 23 koša.
- Večeras smo dobili tu šansu. Mnogo nas je sanjalo o njoj. Za mene koji dolazim iz Južne Dakote - biti u prilici igrati u dva NBA finala - to je ostvarenje snova. Nisam htio propustiti tu priliku nizašto na svijetu, rekao je Miller.
U četvrtak je spuštena zavjesa na sezonu 2011./2012. okrnjenu NBA lockoutom, ali i jednu od najuzbudljivijih do sada. S obzirom da je Miami i prije sezone bio predodređen za glavnog favorita, epilog na kraju nije iznenađujući. No Heat je prošao sve i svašta da bi došao do vrha. Sada kad su napokon skinuli taj teret sa sebe sljedeće godine bi mogli biti još opasniji. I. M.

Za Oklahoma City će biti vremena

Oklahoma City Thunder do finala se probio eliminiravši tri bivša NBA prvaka u zadnjih pet godina – Dallas, Lakerse i San Antonio Spurse. S obzirom na njihovu izvedbu protiv Spursa mnogi su im prišili ulogu favorita u finalu, no u posljednje četiri utakmice jednostavno su se raspali. Oklahoma City je momčad prepuna talenata, ali i ima malo iskustva, jer trojica njihovih najvažnijih igrača mlađi su od 23 godine. Kevin Durant je ubacio 32 koša, ali njegova dva glavna pomagača su podbacila. Russell Westbrook ostao je na šutu od 4-20, a James Harden na 9-31.
- Ovo boli. Teško je, čovječe. Boli kad ovako ispadneš, uspjeli smo doći do finala što je bilo sjajno za moju momčad, ali nismo uspjeli otići do samog kraja, govorio je prvi strijelac regularnog dijela sezone Durant koji je izgubio bitku protiv MVP-a lige Jamesa.
Također, bio je ovo prvi slučaj da Thunder izgubi četiri u nizu u cijeloj sezoni. U najgorem mogućem trenutku.

Za Jamesa prekretnica bila u Bostonu

Još otkako je izravno iz srednje škole ušao u NBA ligu LeBron James bio je predodređen za superzvijezdu. James je to i postao – kombinacija snage, brzine i vještine bila je zastrašujuća i igrač koji može igrati svih pet pozicija u momčadi već godinama je najdominantniji košarkaš na planetu. Istovremeno, malo koja sportska superzvijezda je osporavana kao on. U očima mnogih bio je kukavica, sebičnjak, narcis, bahat, zbijali su viceve o njemu, a u svom Clevelandu postao je “persona non grata”. Pitanje je koliko ga je to motiviralo, a koliko opterećivalo, no činjenica je da je James u ovogodišnjem doigravanju od trenutka kada je Boston poveo s 3-2 u finalu Istoka postao drugi igrač. Prestao se opterećivati time hoće li ravnopravno dijeliti ulogu s Wadeom, nego je uzeo loptu u svoje ruke i u sljedećih sedam utakmica bio je nevjerojatan. Od impresivne predstave (45 poena, 15 skokova, 5 asistencija) u šestoj utakmici kod Bostona bio je to onaj LeBron iz Clevelanda koji je 2007. sam odveo svoju momčad do finala.
- Sve ovo pokazalo je da, kad si motiviran i potpuno posvećen igri, sve ti se vrati nazad, istaknuo je James.  

Finala od 2000. godine

2012.    Miami Heat - Oklahoma City Thunder    4-1 (LeBron James)*
2011.    Dallas Mavericks - Miami Heat    4-2 (Dirk Nowitzki)
2010.    Los Angeles Lakers - Boston Celtics    4-3 (Kobe Bryant)
2009.    Los Angeles Lakers - Orlando Magic    4-1 (Kobe Bryant)
2008.    Boston Celtics - Los Angeles Lakers    4-2 (Paul Pierce)
2007.    San Antonio Spurs - Cleveland Cavaliers    4-0 (Tony Parker)
2006.    Miami Heat - Dallas Mavericks    4-2 (Dwyane Wade)
2005.    San Antonio Spurs - Detroit Pistons    4-3 (Tim Duncan)
2004.    Detroit Pistons - Los Angeles Lakers    4-1 (Chauncey Billups)
2003.    San Antonio Spurs - New Jersey Nets    4-2 (Tim Duncan)
2002.    Los Angeles Lakers - New Jersey Nets    4-0 (Shaquille O'Neal)
2001.    Los Angeles Lakers - Philadelphia 76ers    4-1 (Shaquille O'Neal)
2000.    Los Angeles Lakers - Indiana Pacers    4-2 (Shaquille O'Neal)
* MVP finala

Rezultati finala
Oklahoma City– Miami    105:94    (1-0)
Oklahoma City– Miami    96:100    (1-1)
Miami - Oklahoma City    91:85    (2-1)
Miami - Oklahoma City    104:98    (3-1)
Miami - Oklahoma City    121:106    (4-1)