Prva sjednica novog saziva Upravnog odbora, održana u utorak, nije dala ime novog predsjednika Zrinjskog, odnosno čovjeka koji će na toj funkciji naslijediti Antu Vidačka, budući da je ta tema prolongirana za današnju sjednicu.
Ime glavnog kandidata nije procurilo u javnost – cinici će reći iz razloga jer nitko ne želi preuzeti “vrući krumpir”, ali tko god bude izabran treba biti svjestan da ga čeka jako težak posao. Primarni, ali ujedno i najteži zadatak, bit će mu zajedno s ostalim članovima UO-a znatno povećati godišnji proračun, jer je svima jasno da je isti osnova svega. Naime, na nedavnoj Skupštini kluba objavljeno je da su prihodi Zrinjskog u 2011. iznosili skromnih 730.000 maraka, odnosno da su isti bili drastično manji nego u 2010. kada su, kako je rečeno na Skupštini održanoj u prosincu, iznosili nešto manje od dva milijuna maraka. S tako skromnim proračunom, svima je jasno, Zrinjski ne može igrati ozbiljnu ulogu u bh. nogometu, no osim borbe za značajno povećanje istog, novog predsjednika čeka još jako puno posla. Da bismo shvatili gdje je Zrinjski danas, trebamo se vratiti nekoliko godina unatrag. Podsjetimo, nakon godina tavorenja u prosječnosti, Zrinjski ulaskom novih ljudi u klupsko rukovodstvo, postao jedan od najorganiziranijih i rezultatski najuspješnijih klubova u BiH. Istina, u “Modrićevoj” sezoni 2003./2004. taj rezultat je izostao, ali je nakon toga mostarski klub u šest sezona u nizu izborio Europu usto osvojivši dva naslova prvaka (2005., 2009.) i Kup BiH (2008.), što Zrinjski i dalje čini, uz Željezničar i Široki Brijeg, najuspješnijim klubom od osnivanja zajedničke Premier lige.
Ipak, umjesto da druga i pomalo neočekivana titula osvojena 2009. Zrinjskom da novi vjetar u leđa, mostarski klub je nakon toga počeo kliziti prema dole, kako organizacijski, tako i rezultatski. Da, 2010. je nastavljen kontinuitet igranja na međunarodnoj sceni, ali već tog ljeta, bez obzira na najuspješniji nastup u Europi, bilo je jasno da Zrinjski čeka drastični pad, što je rezultiralo pomalo nestvarnom borbom za ostanak i to samo nešto više od godinu dana nakon što je Zrinjski igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, odnosno samo nekoliko mjeseci nakon što je imao priliku – već to je velika stvar, zaigrati protiv slavnog Liverpoola u trećem pretkolu Europske lige.
Unatoč znatno manjem proračunu, u većem dijelu prošle sezone Zrinjski je bio ozbiljan pretendent za Europu, ali u proljeće je doživio novi pad, zbog čega su simpatizeri ovog kluba prošlu sezonu dočekali još razočaraniji nego prethodnu. Naime, jedna loša sezona, kakva je za Zrinjski bila pretprošla, svakom klubu se može dogoditi, ali dvije loše sezone u nizu su jasan pokazatelj pada i najbolji argument da se nešto treba mijenjati.
No, nije Zrinjski u prethodne dvije godine doživljavao udarce samo na terenu, nego i izvan njega, a sve to je za posljedicu imalo stvaranje loše atmosfere oko kluba, a samim tim i pad broja gledatelja na utakmicama. Prošlog ljeta Zrinjski je tako ostao bez dvojice talentiranih juniora koji su karijeru odlučili nastaviti u redovima Širokog Brijega, a hercegovački rival krizu rukovođenja u mostarskom klubu je iskoristio i ovog ljeta dovevši u svoje redove Krešimira Kordića, Davora Landeku i Damira Džidića – prvi je najbolji strijelac u povijesti Zrinjskog, drugi je jedno vrijeme bio rekorder po broju službenih nastupa za mostarski klub, dok je ovaj posljednji u prošloj sezoni bio kapetan Zrinjskog.

Ostavština Ante Vidačka

Da ne bi ispalo da mandat Ante Vidačka karakteriziramo isključivo negativnim tonovima, vrijedno je istaknuti i ono pozitivno. Tako pogled na postojeći kadar jasno otkriva da Zrinjski u svojim redovima danas ima veliki broj kvalitetnih mladih igrača, koji su definitivno, ali samo uz pravilnu sportsku politiku, razlog za optimizam i nešto čime se ne može pohvaliti nijedan klub u Premier ligi, a Vidačkova ostavština je i pomoćni teren s umjetnom travom, što je sigurno najveća infrastrukturna vrijednost mostarskog kluba.

Piše: Mario Pandža