CAZIN - Da još uvijek ima mladih ljudi u svijetu koji uživaju u romantičnim vjenčanjima, pokazuje i ova priča iz Cazina.
“Mi Bosanci i Hercegovci bez obzira gdje bili dužni smo dovesti ljude iz drugih zemalja i pokazati im naše kulturno-povijesno naslijeđe, ne smijemo se sramiti naše kulture, jezika i tradicije. Englezi vole originalnost i zato trebamo biti ono što jesmo, a ne nekoga imitirati”, istaknula je Ines, koja je nedavno svoje sudbonosno “da” izgovorila izabraniku svoga srca, 28-godišnjem Englezu Niku Wadeu na tvrđavi starog ostrožačkog grada.
Promotorica bh. kulture

Najraniji dio djetinjstva Ines Rekić provela je u Tršcu, na Urgi, odakle je podrijetlom njezin otac Irfat. Kao petogodišnjakinja s roditeljima odlazi u Vojvodinu, a potom s devet i pol godina u Englesku, gdje stječe i fakultetsko obrazovanje, završava politiku i sociologiju. Ova uspješna mlada žena već pet godina radi u jednoj od vodećih svjetskih osiguravajućih kuća.
Nika, s kojim je sad već u braku tri mjeseca, upoznala je na poslu.
“Radila sam nekoliko mjeseci, a Nika sam upoznala dva tjedna prije njegovog odlaska u Australiju gdje je trebao ostati mjesec dana. Otišao je, ali je zvao svakog drugog dana. Kad se vratio, naša veza je bila još intenzivnija i sadržajnija. Zabavljali smo se četiri i pol godine i odlučili se vjenčati”, ushićeno priča Ines svoju ljubavnu priču.
Nije ovo bio prvi Nikov dolazak u Bosnu. Ines ga je dovodila još dva-tri puta prethodnih godina želeći ga predstaviti rodbini. Koristili su priliku posjetiti i Ineskinu majku Margaretu Maćko koja živi u Vojvodini, čiji su roditelji mađarsko-hrvatskog podrijetla. Ineskine roditelje davno prije povezala je ista profesija, radili su veterinarski posao u velikokladuškom Agrokomercu.
“Kad smo prije tri godine posjetili Ostrožac, odlučili smo se vjenčati tamo i to je bila naša obostrana želja, čak još više Nikova. Oduševio se našom kulturom, obiteljskim odnosima, htio je dovesti svoju obitelj i naše prijatelje da vide kako je ovdje”, kaže Ines.
Na vjenčanje u ostrožački Stari grad stiglo je 75 Engleza, rodbine i prijatelja. Njihovi dojmovi su, napominje Ines, odlični.

Bosansko-englesko vjenčanje

Na vjenčanju su se prožimali bosansko-engleski običaji. Svi gosti, rodina i prijatelji htjeli su s ovog prelijepog zdanja i događaja ponijeti najljepše uspomene.
“Englezi su bili oduševljeni Starim gradom Ostrošcem jer oni vole stare gradove kao turističke destinacije. Kad smo počeli igrati kolo, prvi su skočili igrati, slušala se narodna, zabavna, naša i engleska glazba. Prvi put u životu kušali su našu čorbu trahanu, burek i ćevapčiće i sve im se jako svidjelo. Englezi su otvoren narod  i jedva čekaju kušati nešto novo i drukčije od njihovog”, kaže Ines, dodajući kako koristi svaku priliku promovirati BiH, sve što je bosansko.
“Želja mi je da se naša priča zabilježi zato što namjeravam na ovaj način promovirati cazinski dragulj koji bi kroz ovu priču doveo i mnoge druge vidjeti ga i uživati u njegovim sadržajima. I da među ovim zidinama krene turističko masovno vjenčanje, a Stari grad Ostrožac s obnovom dobije novi i još ljepši sjaj”, istaknula je Ines.

Nik naučio reći:'Haj'mo, ženo!'

Ines i Nik Wade žive i rade u Norwichu. Nik, osim što trenutačno radi magisterij, uči naš jezik. Osim pozdrava još zna jedino reći: “Haj'mo, ženo!” Ove riječi naučili su ga Ineskini stričevi. Sudeći prema Ineskinoj potrebi i želji da njeguje i voli svoju tradiciju i jezik, Niku će zasigurno biti dobra instruktorica i učiteljica. Iako je sa svega devet godina preselila u Englesku, i danas odlično govori naš jezik. Ali, to pokazuje da ima roditelje koji ne da nisu zaboravili svoje podrijetlo, nego su i ponosni na njega.

Piše: Rusmir Karat