U ovom tekstu je nabrojeno sedam kuga povijesti čovječanstva koje su uzrokovale smrt bilijuna ljudi diljem svijeta i mijenjale društvenu strukturu čovječanstva. Za neke lijek ne postoji ni danas.
Neke su ubile više ljudi od Hitlera i nuklearnog oružja. Za neke nije poznato koliko su ljudi ubile. Ali su stoljećima napadale ljude.
1. Velike boginje (430. pr. Kr. - 1979.)
- Umrlo je više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta samo u 20. stoljeću i većina urođenika Amerike

Velike boginje (poznate i pod latinskim imenima Variola ili Variola vera) su zarazna bolest karakteristična za ljude. Boginje uzrokuju dvije vrste virusa – Variole velike i Variole male. Smrtonosniji oblik, v. velike, imaju procijenjenu smrtnost od oko 30 -  35%, dok v. male uzrokuju blaži oblik bolesti koji se zove alastrim i ubija približno 1% žrtava. Dugotrajne posljedice za preživjele uključuju karakteristične kožne ožiljke. Pojedini slučajevi uključuju sljepoću i neplodnost kod muškaraca.
Boginje su usmrtile oko 60 milijuna Europljana, uključujući i pet vladajućih europskih monarhija, samo u 18. stoljeću. Trideset posto zaraženih, od kojih je 80% bilo djece mlađe od pet godina, umrlo je od ove bolesti, a jedno od troje preživjelih je oslijepilo. Boginje su odgovorne za, kako je procijenjeno, 300 do 500 milijuna smrti u 20. stoljeću. Naime, 1967. svjetska zdravstvena organizacija procijenila da je 15 milijuna ljudi oboljelo i da je dva milijuna ljudi te godine umrlo. Nakon što je uspješno provedeno cijepljenje u 19. i 20. stoljeću, WHO je iskorijenila boginje 1979. Do danas, boginje su jedina ljudska infekcijska bolest koja je potpuno iskorijenjena iz prirode.

2. Španjolska gripa (1918. – 1919.)
- Umrlo je 50 do 100 milijuna ljudi u manje od dvije godine

Pandemija španjolske gripe je 1918. i 1919. ubila više ljudi od Hitlera, nuklearnog oružja i svih terorista u povijesti zajedno (pandemija je oblik gripe koja prelazi globalne granice). Španjolska gripa je bila drukčija verzija od obične gripe, s uobičajenom grloboljom, glavoboljama i temperaturom. Međutim, kod mnogih pacijenata gripa je brzo prerasla u nešto mnogo gore od šmrkanja. Ekstremna prehlada i iscrpljenost često su bili praćeni vodom u plućima. Ako je gripa kod pacijenta prošla stadij manje smetnje, sudbina mu je obično bila zapečaćena. Ne postoji lijek za ovaj virus, čak ni danas. Između brzine izbijanja i vojne cenzure vijesti za vrijeme Prvog svjetskog rata teško da je itko u Americi znao da je četvrtina stanovništva i bilijun ljudi diljem svijeta zaraženo ovom smrtonosnom bolesti. Više od pola milijuna je umrlo samo u Americi, diljem svijeta više od 50 milijuna.

3. Crna smrt (1340. – 1771.)
- Umrlo je 75 milijuna ljudi diljem svijeta

Crna smrt ili crna bolest bila je jedna od najsmrtonosnijih pandemija u ljudskoj povijesti. Počela je u sjeverozapadnoj središnjoj Aziji i proširila se na Europu kasnih 1340-ih. Konačan broj umrlih na svijetu od pandemije procijenjen je na 75 milijuna ljudi, od toga u Europi 20 milijuna smrti. Crna smrt ubila je oko jedne i dvije trećine europske populacije. Smatra se kako se ova bolest vraćala u Europu u svakoj generaciji s različitim varijacijama štetnosti i smrtnosti do 1700-ih. U ovom razdoblju, više od 100 epidemija je prohujalo Europom. Kada se vratila 1603. bolest je ubila 38.000 Londončana. Drugo zabilježeno izbijanje bolesti bila je Talijanska kuga od  1629. - 1631., Velika kuga Seville, (1647. - 1652.), Velika kuga Londona (1665. – 1666.), Velika kuga Beča (1679.). Postoji neka kontroverznost oko prepoznavanja bolesti, ali njezin zarazan oblik, nakon Velika kuge Marseillea 1720. – 1722. i kuge u Moskvi 1771., čini se da je nestao iz Europe u 18. stoljeću. Erupcija kuge u 14. stoljeću imala je drastične posljedice na Europljane definitivno mijenjajući strukturu europskog društva. Bio je to ozbiljan udarac rimskoj Katoličkoj crkvi i rezultirao je široko rasprostranjenim progonima manjina kao što su Židovi, stranci, prosjaci, gubavci. Nesigurnost dnevnog življenja stvorila je opći način morbidnosti koji je utjecao na “život za trenutak”, kao što je ilustrirao Giovanni Boccaccio u “Dekameoronu” (1353.).

4. Malarija  (1600. - danas)
- Ubija oko 2 milijuna ljudi godišnje

Malarija uzrokuje oko 400 do 900 milijuna groznica i prosječno jednu od tri milijuna smrti godišnje - što predstavlja najmanje jednu smrt svakih 30 sekundi. Slučajevi se uglavnom događaju djeci ispod 5 godina, osjetljive su također i trudnice. Unatoč naporima da smanje prenošenje i povećanje liječenja, ostvaren je vrlo mali pomak u kriznim područjima od 1992. Ustvari, ako nadmoćnost malarije ostane u uzlaznoj putanji, stopa smrtnosti bi se mogla udvostručiti u sljedećih dvadeset godina. Precizni podaci su nepoznati jer se mnogi slučajevi javljaju u ruralnim područjima gdje ljudi nemaju mogućnost odlaska u bolnice ili pomoć zdravstvene njege. Posljedice toga - velika većina slučajeva je nedokumentirana. Malarija je jedan od najrasprostranjenijih infektivnih bolesti i ozbiljan javnozdravstveni problem. Parazite prenose ženke komaraca Anopheli. Množe se crvenim krvnim ćelijama, uzrokujući simptome koji uključuju anemiju, kao i druge uobičajene simptome kao što su groznica, gripa, zimomornost i u teškim oblicima komu i smrt. Široko je rasprostranjena u tropskim i subtropskim područjima, uključujući dijelove Amerike, Azije i Afrike.

5. AIDS (1981. - danas)
- Umrlo je diljem svijeta 25 milijuna ljudi

Otkada je prepoznata prvi put sida ili AIDS ubila je oko 25 milijuna ljudi te postala jedna od najdestruktivnijih epidemija u evidentiranoj povijesti. Unatoč poboljšanoj dostupnosti antiretrovialnih lijekova i njege, u mnogim dijelovima svijeta virus AIDS-a je potvrđen kod približno 3,1 milijun (između 2,8 i 3,6 milijuna) ljudi 2005. (prosječno 85.000 dnevno), od kojih je 570.000 djece. UNAIDS i WHO procjenjuju da je konačan broj ljudi koji žive s virusom humane imunodeficijencije (HIV) dosegao svoju najvišu razinu. Procijenjeno je da danas oko 40,3 milijuna (prosjek od 36,7 i 45,3 milijuna) ljudi živi s HIV-om. K tomu, procijenjeno je da je prosječno 5 milijuna ljudi oboljelo od HIV-a samo 2005. Pandemija nije homogena unutar regija u pojedinim zemljama gdje su neke više pogođene od drugih. Čak i na državnoj razini postoje velike varijacije u razini infekcije u različitim područjima. Broj ljudi koji žive s HIV-om nastavlja rasti u većini dijelova svijeta, unatoč snažnim strategijama prevencije. Subsaharska Afrika i dalje ostaje najveće krizno područje, s 23,8 milijuna do 28,9 milijuna ljudi koji su živjeli s virusom HIV-a u 2005., 1 milijun više nego 2003. Od ukupnog broja stanovništva, 64% ih živi s virusom HIV-a u subsaharskoj Africi, više 77% je žena koje živi s HIV-om. Južna i jugozapadna Azija su druge, s 15% HIV-pozitivnog stanovništva.

6. Kolera  (1817. – danas)
- 8 pandemija; stotine tisuća umrlih diljem svijeta

U 19. stoljeću kolera je postala prva istinska globalna bolest ozbiljnih epidemija. Stoljećima počivajući oko rijeke Gang u Indiji, bolest se proširila u Calcuttu 1817. Ne postoje vjerodostojni dokazi o tome koliko je Indijaca umrlo za vrijeme epidemije, ali su britanske trupe izbrojale 10.000 žrtava u svojim trupama. Temeljeno na ovim brojkama, gotovo je sigurno da su najmanje stotine tisuća domaćeg stanovništva postale žrtvama diljem te ogromne zemlje. Kolera se širila od vrata do vrata, prenosili su je i putnici. Svijet je postao malen zahvaljujući vlakovima i brodovima, ali životni uvjeti su sporo rasli. Do 1872. kolera je postala najstrašnija bolest stoljeća. Najveće pandemije kolere: prva 1817. – 1823., druga: 1829. – 1851., treća: 1852. – 1859., četvrta: 1863. - 1879., peta: 1881. - 1896., šesta: 1899. - 1923.: sedma: 1961. - 1970. i neki će reći da smo sada u osmoj: 1991. do danas. Svaka pandemija uzrokovala je mnogo tisuća mrtvih. Godine 1947., 20.500 od 30.000 oboljelih ljudi je umrlo u Egiptu. Unatoč modernoj medicini, kolera ostaje jedan od najučinkovitijih ubojica.

7. Tifus (430. pr. Kr. - danas):
- Umrlo je oko 3 milijuna ljudi samo od 1918. do 1922. i većina Napoleonovih vojnika u Rusiji

Ime mu potječe od grčkog tifusa, i znači napušen ili lijen, opisujući stanje uma u kojem se zaražen tifusom nalazi. Prvi opis tifusa vjerojatno potječe 1803. iz samostana blizu Salerna u Italiji. Prije cijepljenja u Drugom svjetskom ratu, tifus je bio razarajuća bolest za ljude i odgovoran za brojne epidemije tijekom povijesti. Epidemije su se pojavile u Europi od 16. do 19. stoljeća, za vrijeme Engleskog građanskog rata, Tridesetogodišnjih ratova i Napoleonovih ratova. Kada se Napoleon povlačio iz Moskve 1812., više francuskih vojnika je umrlo od tifusa nego što su ih Rusi pobili. Velika epidemija se pojavila u Irskoj između 1816. – 1819. i ponovno kasnih 1830-ih, a i druga za vrijeme Velike irske gladi između 1846. i 1849. Pojavila se i u Americi, za vrijeme Prvog svjetskog rata uzrokovala je smrt tri milijuna Rusa i mnoge u Poljskoj i Rumunjskoj. Smrtnost je obično bila od 10 do 40% zaraženih i bolest je uglavnom bila uzročnik smrti za one koji su njegovali bolesne. Zahvaljujući razvijanju cijepljenja za vrijeme Drugog svjetskog rata, epidemija se pojavila samo u istočnoj Europi, srednjem istoku i dijelovima Afrike.

Priredila: A. Copf