Broj ovisnika o psihoaktivnim supstancama na području Tuzlanske županije u stalnom je porastu, saznanja su Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (CROPS) u Smolući kod Lukavca. Istraživanja pokazuju i da se dobna granica pomjera te da su i maloljetnici u tom “izgubljenom” svijetu. Općina Lukavac u TŽ-u ima najviše registriranih ovisnika. Prošle godine je bilo 12, a od početka ove godine 18 osoba je zatražilo pomoć u Stručnoj službi Doma zdravlja Lukavac.
Sve niža dobna granica narkomana

Skuplje droge, nekada dostupne samo bogatašima, poput kokaina i heroina, odavno se mogu naći i na ulicama gradova. Zlouporaba droga odavno više nije “privilegija” odraslih i većih urbanih sredina. Brojne studije u svijetu pokazuju da je sve niža dobna granica narkomana i da broj ovisnika vrtoglavo raste među mlađima od 18 godina.
U Centru za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama u Smolući kod Lukavca u proteklih pet godina liječeno je 250 ovisnika s područja Bosne i Hercegovine i regije. Trenutačno je na liječenju njih 15. Na rehabilitaciji, koja traje duže od godinu, prolaze kroz faze adaptacije, rehabilitacije i resocijalizacije. Nakon izlaska iz Centra za rehabilitaciju, gotovo polovica ovisnika mijenja način života ili barem radi na tome, rekao je Nermin Mujkanović, direktor CROPS-a Smoluća.
Da je trend uživanja različitih droga u BiH u porastu, potvrdio nam je u nedavnom razgovoru i neuropsihijatar prof. dr. med. sc. Osman Sinanović.
“Nažalost, za razliku od drugih oblasti gdje zaostajemo iza svijeta više desetljeća, ovdje pratimo svjetske trendove. Ranije je droga bila prisutna u velikim gradovima, a danas u Bosni i Hercegovini nema sela bez ovisnika”, ističe dr. Sinanović, naglašavajući da do sredine šezdesetih godina problem ovisnosti o drogama u BiH praktički nije postojao ili se smatrao beznačajnim i zanemarivim.
Prema njegovim riječima, aktualni podaci za cijelu BiH nedostaju, ali je pretpostavka da je ovaj broj danas mnogo veći. “Treba istaknuti i činjenicu da se zapaža trend 'osvajanja' manjih gradova, pa i ruralnih područja, za razliku od ranijeg razdoblja kada je narkomanija bila vezana uglavnom uz veća gradska središta”, dodao je on.  

Kontrola načina uporabe droge

Prvi cilj prevencije ovisnosti i svih problema izazvanih korištenjem psihoaktivnih supstanci je osigurati da članovi određene populacije ne uzimaju psihoaktivnu supstancu i da se ne izlažu riziku oštećenja vlastitog zdravlja i poremećaja ponašanja, uz istovremeno nanošenje štete zajednici u kojoj žive. Međutim, zabrana je vrlo rijetko realno postavljen cilj i čitav je niz primjera, kako iz prošlosti, tako i sadašnjosti, koji to jasno pokazuju. S druge strane, otpor onih koji na opskrbljivanju korisnika psihoaktivnim supstancama zarađuju i slaba suradnja s populacijom korisnika koji nisu spremni odustati od svojih navika glavna su prepreka svakom pokušaju zabrane.
“Može se reći da je cilj «društvo bez droge» nedostižni ideal i ni jedno društvo ga ne može podnijeti. Zbog toga  je smanjenje i kontrola načina uporabe droge mnogo realniji i ostvarljiviji zadatak koji može dovesti do jasno mjerljivog uspjeha u svakoj društvenoj zajednici”, smatra dr. Sinanović, ističući važnost i ostalih ciljeva prevencije, kao što su kontrola specifičnih posljedica, reorganiziranje zdravstvene službe i djelovanje zajednice, javna edukacija….

Piše: Sanja Dedić