Hanka Paldum jedna je od najeminentnijih interpretatora bosanskog sevdaha, žena koja plijeni pažnju i čiji glas oduzima dah od 1975.  kada je snimila svoju prvu ploču. S pravom je danas nazivaju divom sevdaha, a ona je pristupačna žena koja voli kuhati i koja za sebe kaže da voli opraštati. Kada je rođena,  28. travnja 1956. u gradu Čajniče, malo je tko mogao pomisliti kako će nastupima obići cijeli svijet i svoje ime upisati u najcjenjeniju plejadu narodnih glazbenika u Bosni i Hercegovini. S Hankom Paldum smo razgovarali o njezinoj ljubavi prema tradicionalnoj bosanskoj kuhinji, činjenici da se pjevači među sobom sve manje druže i medijima za koje kaže da su joj uvijek davali potporu.
“Ja sam sama od sebe bila takva osoba koja nikada nije od sebe izazivala nekakve ekscesivne situacije niti sam gradila karijeru na tabloidnim ekscesima”, kaže Hanka Paldum između ostalog u ovom razgovoru za naše novine.
Milić Vukašinović je napisao neke od Vaših najljepših pjesama. Zašto je Vaša suradnja prestala?
-Suradnja nije prekinuta, nego je jednostavno samo po sebi došlo do jedne vrste zasićenja publike, ne mene i njega. Vjerojatno je publika postala zasićena ovim spojem, ovom kombinacijom tako da on i ja smo još uvijek u kontaktu i surađujemo. Na svakom od mojih CD-ova on bar po jednu pjesmu uradi za mene.

Ramazan je, a Vi ste poznati kao izuzetna kuharica. Što spremate za iftar?
-Standardno, naša jela koja su naša domaća, bosanska kulinarska specijalnost. Na trpezu obvezno mora doći dobra čorba ili dobra i kvalitetna juha. Ne ona iz vrećica, nego domaća. Ne mogu shvatiti da netko jede tu juhu, ali vjerojatno žene to rade u nedostatku slobodnog vremena. Uglavnom uz ramazan kvalitetno dolazi kvalitetna čorba, Begova ili neka dobra tarana. Važno je samo znati se oko jela igrati i ne žuriti. Treba mu posvetiti vremena, sve treba ići polako i postupno. Nakon čorbe ili juhe obvezno dolazi topa koja je također jedan poseban specijalitet. I, naravno mora doći i dobra salata jer je u ove ljetne dane izuzetno važno jesti što više voća i povrća.

Kako vi održavate ljepotu i vitalnost? Koja je Vaša tajna?
-Nema tu tajne, bitno je da čovjek upozna sebe. Sjećam se kada sam bila djevojčica željela sam izgledati kao Sophia Loren ili Marilyn Monroe. Još kao dijete sam imala izražene usne koje su me uvijek podsjećale ne Marilynine. Međutim, s vremenom i s godinama, kada čovjek upozna sebe i iz sebe zna izvući ono najljepše, onda dobijete originalnost. I to je zapravo ona ljepota, originalnost svake žene. Upoznati sebe, vidjeti tko si ti, što želiš u životu i što želiš od sebe, što želiš biti i tko želiš biti. I onda kada uspostaviš tu ravnotežu između onoga što ti se nameće i onoga što ti možeš dosegnuti, dobiješ jednu ravnotežu koja ti daje smiraj i zadovoljstvo- kada si svjestan da si postigao ono što možeš, a ono što ne možeš ne treba ni pokušavati, iako sam ja uvijek za opciju da se pokuša. Treba probati, ali ako ne uspije, ne treba padati, razočarati se i gubiti u ovom hodu. To je to unutarnje stanje koje je ljepota svake žene. I još biti koristan, biti plemenit i pomagati ljudima i ljude učiniti sretnim jer vam se to odmah vraća višestruko.

Koliko se, po Vašoj procjeni, naši pjevači međusobno druže i tko je Vama sve ove godine ostao najbliži prijatelj?
- Iskrena da budem, prijateljstva ima, ali nažalost ne tako kao prije. To je i logično, svi imamo neke svoje živote, svoje obveze, obitelji i karijere. Tako da se svatko pozabavio sobom. Jedino ako uspijete se sresti s nekim usput i popiti kavu. Nekada je to bilo mnogo češće jer je bilo mnogo više festivala i druženja. Danas ljudi nemaju vremena posvetiti pažnje ni svom djetetu, a kamoli prijatelju. Meni je to žao, ja volim ljude, svoje kolege i prijatelje i svima se radujem. Prijateljstva se više, na žalost, održavaju iz nekih interesnih sfera, radi posla jer svi imamo neke svoje drukčije poglede na život. Da se s nekim intenzivno družim- i ne družim jer nemam vremena, ali družila sam se najčešće s Mehom Puzićem, ali i to je vjerojatno stjecajem okolnosti. Posao nas je vezao i on je mene prvi poveo na turneje kada sam počela. On je bio tako dobar čovjek i plemenit. U svakom je trenutku zračio pozitivnom energijom. Recimo još, Azemina Grbić često dođe kod mene.

Živite na relaciji Njemačka - Sarajevo. Gdje provodite više vremena?
- Uglavnom sam posljednje vrijeme rjeđe u Njemačkoj. Kada mi se sin vratio u Sarajevo više ne odlazim gore, iako u Bonnu imamo stalni boravak i djeca i ja. Tamo idem samo zato što moram.

Kako vidite odnos nastupa naših pjevača vani i stranih pjevača u BiH?
-  Nemam ništa protiv da dolaze. Neka dolaze i trebaju dolaziti. Problem je naš što mi ne znamo se izboriti, nametnuti se i profilirati više da gostujemo vani. Ja često gostujem po svijetu na kultnim i elitnim mjestima i to je stvar zapravo nas individualaca koliko smo u stanju se izboriti da nas netko prepozna i da nekog zaintrigiramo svojom umjetničkom crtom. Uvijek dižemo glas na državu, ali mislim da se mi kao pojedinci moramo boriti, organizirati se u neke skupine i udruženja i djelovati.

Tko je, po Vama, najbolji pjevač narodne glazbe na našim prostorima svih vremena? Tko je još ostao od ove stare plejade pjevača?
-Ovo je jako teško pitanje. Kada spomenete Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Himzu Polovinu…ustati pa spomenuti. To su takve veličine. Od žena zaista ima kvalitetnih izvođača. Zehra Deović, koja je izvanserijska pjevačica, Beba Selimović, Zora Dubljević- kada je ta plejada pjevača koji su obilježili jedno vrijeme u pitanju. Međutim, posljednje vrijeme na žalost malo ih ima. Talenata ima, ali sve treba biti organizirano. Teško se ljudi sami i pojedinačno mogu aktivirati. Moramo se udruživati jer ne možemo sami po svijetu lutati i boriti se napraviti nešto. To je nemoguće. Festivali su izgubili svoju draž, jer su se prije na njima ljudi družili, a sada gledaju samo svoje otpjevati i pobjeći kući. Nema više druženja.

Kakav je bio odnos medija prema Vama tijekom cijele Vaše karijere?
- Iskreno se ne bi mogla požaliti. Uvijek sam imala njihovu potporu, a i ja sam sama od sebe bila takva osoba koja nikada nije od sebe izazivala nekakve ekscesivne situacije niti sam gradila karijeru na tabloidnim ekscesima. Kada netko nešto loše o meni napiše, to stvarno nije istina. Tada mi bude žao i patim, nekad znam i zaplakati, ali to prođe. Tako je lijepo oprostiti i ja volim opraštati.

Razgovarala: Ana Topić