Pištolj, prazna boca od votke, karta pocijepana od traženja pravog puta... neki su od “instrumenata” kojima se, osim onih s kojima su osvojili najveća priznanja u regiji, na svojim koncertima koriste članovi kvarteta klarineta 'Nevski' iz Beograda.
Cijeli program kvarteta osmišljen je kao glazbeno kazalište, a ustaljene norme koje vrijede za koncerte klasične glazbe ozbiljno su ugrožene ovim inovativnim pristupom. Šaljivi skečevi koji prate maestralne izvedbe kvarteta u potpunosti zaokupe pozornost slušatelja od prvog trenutka kada umjetnici iziđu na scenu. Kvartet 'Nevski' nastao je 2004. godine u Beogradu, a čine ga Miloš Bjelica, Adam Bou, Nikola Ulemek i Đorđe Jovanović.
Nakon nastupa na otvorenju 'Šantićevih večeri poezije 2012.' u Mostaru s Milošem Bjelicom, profesorom klarineta i jednim od osnivača kvarteta 'Nevski', razgovarali smo, između ostalog, o ovom pristupu klasičnoj glazbi, načinu na koji ih ljudi prihvaćaju i suradnji s Beogradskom filharmonijom.   

Jeste li od samog osnivanja orijentirani na glazbeno kazalište ili ste kroz vježbe i nastupe koncerte klasične glazbe obogatili dodatnim repertoarom aktivnosti?
- Kvartet 'Nevski' nastao je 2004. godine na inicijativu profesora Ljubiše Jovanovića, inače našeg mentora. U početku smo se na klasičan način i bavili klasičnom glazbom. Onda smo shvatili da nam je ovaj življi – dinamičniji pristup bliži i okrenuli smo se njemu. Počeli smo ga promovirati kada smo bili u finalu show programa 'Ja imam talenat 2010.'. Postoje neki glazbeni sastavi iz svijeta koji su nam uzor u djelovanju. Takav su, recimo, 'Mnozil Brass' iz Austrije ili 'MozART Group' iz Poljske – po ugledu na njih smo i stvorili ovaj naš stil. Danas mnogo nastupamo u cijeloj regiji i vrlo smo zadovoljni zanimanjem koje vlada za naše nastupe.

Čak i Vaše kompozicije imaju jedinstvene nazive - 'Na lepom pijanom Dunavu', 'Figaro uzvraća udarac' i sl. Sve to - nazivi kompozicija, performanse prilikom njihovog izvođenja – djeluje kao da glazbeno kazalište daje veliku slobodu za iskazivanje kreativnosti, osim što, naravno, ne sputava mogućnost prikazivanja talenta.
- Upravo je to jedna od prednosti glazbenog kazališta. Nazivi kompozicija 'dolaze sami od sebe', nastaju dok vježbamo, spremamo se za nastupe... Svaka od njih ima posebnu priču. I, koliko god sve na sceni djeluje šaroliko i zanimljivo, ipak se ne skreće pozornost sa samog djela i glazbe – što i jest naš osnovni poziv.

Kako ljudi prihvaćaju taj inovativni pristup klasičnoj glazbi?
- Mislim da je to jako dobro prihvaćeno. Ljudi poslije koncerta djeluju sretni, ne mogu skinuti osmjeh s lica, a mi to i želimo.

Jeste li se susretali s negativnim kritikama?
- Ne, apsolutno ne! I, to što su sve kritike na naš rad do sada bile pozitivne nam, zapravo, mnogo znači i daje 'vjetar u leđa'.

Po oduševljenim aplauzima i ovacijama publike jasno je da ste 'osvojili' i Mostar. Kakav je Vaš dojam?
- Drago nam je što nas je zapala čast otvoriti 'Šantićeve večeri poezije 2012.'. Mostarska publika je zaista bila sjajna. Na početku svakog nastupa kod nas postoji neka mala vrsta, da kažem, brige kako će ljudi prihvatiti ovakav malo drukčiji - radikalniji pristup klasici. Pokazalo se da nije bilo mjesta takvim razmišljanjima. Reakcija publike bila je sjajna. Oduševljeni smo gradom, prijemom, ljudima...

U Mostaru ste gostovali pod pokroviteljstvom Beogradske filharmonije, po preporuci direktora Ivana Tasovca. Koliko dugo traje ta suradnja/prijateljstvo?
- Koristim priliku zahvaliti se gospodinu Tasovcu na preporuci da gostujemo na Večerima. Naša suradnja počela je 2011. godine i mislim da je to nešto najbolje što se dogodilo u povijesti kvarteta. Gospodin Tasovac je jedan sjajan čovjek koji nam je uvijek izlazio u susret i pomagao.

Piše: A. Copf