SARAJEVO –  U poslijeratnom razdoblju diljem Bosne i Hercegovine dogodila su se brojna ubojstva poznatih ličnosti iz svijeta politike, biznisa, medija i drugih oblasti, a za koja još uvijek nisu donesene konačne sudske presude ili nisu poznati počinitelji i nalogodavci tih kaznenih djela.
Atentat na zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, koji se dogodio 16. ožujka 1999. godine, nikada nije rasvijetljen. Leutar je čitavu karijeru proveo radeći u policiji, a nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma (1994.) i uspostavljanja Federacije BiH, imenovan je za zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi FBiH, gdje je radio do atentata u kojem je teško ranjen, nakon čega je preminuo u sarajevskoj bolnici Koševo 28.3.1999. godine.

Velika misterija

Jozo Leutar ubijen je u sarajevskom naselju Ciglane, u središtu Sarajeva, a istraga u kojoj je sudjelovao i američki FBI pokazala je da je u njegov automobil bio postavljen eksploziv. Nakon sudskog procesa koji je trajao skoro dvije godine, Županijski sud u Sarajevu donio je oslobađajuće presude za šestoricu optuženih. U studenom 2002. oslobođeni su Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić, Željko Ćosić, Jedinko Bajkuša, Ivan Andabak i Marijo Miličević. Još nisu pronađeni nalogodavci i izvršitelji ovog kaznenog djela.
Ponovo je aktualizirano i ubojstvo 8 povratnika Hrvata u Travnik. No, bilo kakvu vezu ovih ubojstava i ubojstva Leutara ne treba ni potpuno isključiti. Jer, Leutar je pred rat s Bošnjacima bio zapovjednik PU Travnik, a nekoliko ratnih mjeseci i zapovjednik Travničke brigade HVO-a. U vrijeme ubojstva travničkih Hrvata bio je doministar MUP-a FBiH i uz maksimalnu profesionalnost i dodatno je bio zainteresiran i do kraja angažiran u rasvjetljavanju ubojstava Hrvata u Travniku, među kojima su bila i dvojica policajaca povratnika - Perica Bilić i Anto Valjan.
U nekoliko navrata Leutar je dolazio u Travnik i pratio tijek istrage. Govorilo se o “istom rukopisu” ubojstava Leutara u Sarajevu i policajaca Bilića i Valjana u Travniku, a neki pokazatelji govore kako je Leutarovim ubojstvom praktički zaustavljena istraga zločina u Travniku koja je bila “na pravom tragu”.
A trag je vodio, kako se tvrdilo, preko organizacije Aktivne islamske omladine i AID-a, do političkog vrha SDA, a to znači i federalnog. Sjedište Aktivne islamske omladine u to vrijeme bilo je preko puta zgrade PU u kojoj je bilo i sjedište AID-a. Razotkriti počinitelje i nalogodavce zločina bio je veliki profesionalni i ljudski interes Leutara i s njim malobrojnih istražitelja Hrvata.
S druge pak strane, bili su potpuno nezainteresirani bošnjački istražitelji i bošnjački politički vrh. A to se dalo zaključiti i po, recimo, konstataciji inspektora Adnana Adilovića “jedan ustaša manje” za ubijenog kolegu Bilića, po odlučnom suprotstavljanju “medijskoj politizaciji ovog, kao i prethodnih ubojstava u Travniku” Ejupa Ganića i njegovoj tvrdnji “da se i osobno uvjerio kako su neki od njih klasični konflikti bez političke i etničke pozadine”.
A koliko su se ovi Ganićevi navodi temeljili na čvrstim argumentima, govori i činjenica da nijedno ubojstvo nije razriješeno.

Atentati u RS-u

Jedan u nizu nerazriješenih atentata je i onaj na vlasnika i glavnog i odgovornog urednika banjolučkih Nezavisnih novina Željka Kopanju, izvršen 22. listopada 1999. u Banjoj Luci kada je eksplozivna naprava postavljena ispod njegovog automobila. Uspio je preživjeti atentat, ali je izgubio obje noge. Na osnovi razornih tragova zaključeno je atentat izvršen minom većeg kalibra koja je aktivirana na daljinski upravljač. Ni poslije 13 godina, nalogodavci i izvršitelji nisu pronađeni.
Generalni direktor osiguravajućeg društva “Jahorina” Risto Jugović ubijen je 10. ožujka 2002. ispred obiteljske kuće na Palama. Tri dana prije smrti Jugović je u Banjoj Luci održao konferenciju za novinare na kojoj je objavio da će biti ubijen i da se protiv njega s najviših razina vlasti u RS-u vodi “hajka”. Obitelj Jugovića sumnja da je ubojstvo organizirano i da je povezano s nelegalnom privatizacijom “Jahorine”. Još uvijek nisu otkrivene osobe koje su naručile i izvršile ovo teško kazneno djelo.
Inženjer iz Banje Luke Milan Vukelić ubijen je u eksploziji autobombe u banjolučkom naselju Starčevica, 6. studenog 2007. Vukelić je, prije nego što je ubijen, javno govorio o kriminalu u Zavodu za izgradnju grada Banja Luka i milijunskoj pljački za koju je optuživao gradonačelnika Banje Luke Dragoljuba Davidovića, direktora Zavoda Čedu Savića i vlasnika tvrtke Integral inžinjering iz Laktaša Slobodana Stankovića

Rat podzemlja

Ratni zapovjednik jedinica Armije BiH u Sarajevu, poslijeratni sportski radnik i vlasnik ugostiteljskih objekata Taib Torlaković ubijen je 16. siječnja 2004. Bomba koja ga je usmrtila bila je postavljena ispod sjedišta automobila kojim se Torlaković vozio od Vogošće prema Sarajevu, a eksplodirala je kod Tvornice namještaja “Standard” u naselju Stup. U medijskim izvješćima, ovaj slučaj okarakteriziran je kao rezultat sukoba sarajevskog podzemlja. Još nisu poznati nalogodavci i izvršitelji ovog kaznenog djela.
U eksploziji kafića na Palama 30. siječnja 2008. ubijen je Vladimir Vlatko Mačar, koji je u nekoliko navrata bio uhićivan pod sumnjom za umiješanost u ubojstvo na području Istočnog Sarajeva. U sklopu istrage protiv Zijada Turkovića, kojem se na Sudu BiH sudu za teška kaznena djela, istražni tim Tužiteljstva BiH došao je do dokaza da je Turković naručio ubojstvo Mačara. AA