ŠIROKI BRIJEG - Široki Brijeg jučer je bio središnje mjesto spomena i molitve za franjevce Hercegovačke franjevačke provincije, koje su na jučerašnji dan 1945., nevine, bez suda i bilo kakve krivnje, pobili partizani. Procesijom prema stratištu u ratnom skloništu, u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika, te oko sedamdesetak franjevaca iz Hercegovačke franjevačke provincije započelo je prisjećanje na 66 mučki ubijena fratra, ali i sve vjernike koji su pobijeni u Drugom svjetskom ratu, poraću, Domovinskom i drugim ratovima.
Uništenje provincije

Nakon procesije uslijedila je molitva na grobovima dvadeset dvojice fratara čija su tijela pokopana u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu. Misu zadušnicu u kojoj se još jednom prisjetilo svih mučenja i zločina kojima se Hercegovačku franjevačku provinciju tijekom povijesti pokušalo uništiti i izbrisati s ovih prostora predvodio je fra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije uz koncelebraciju gvardijana Branimira Muse i brojnih svećenika.  “Molimo Boga da nam oprosti vlastite grijehe da i mi možemo oprostiti svima koji su napravili ovo zlodjelo. Mogli bismo ići u povijest i govoriti što je ovaj događaj značio za Široki Brijeg jer je to bilo uništenje provincije i kulturnog identiteta Hrvata na ovim prostorima, ali mi živimo s tom uspomenom koja nas opterećuje da molimo Boga da se to nikada ne ponovi i  da nikoga ne mrzimo”, poručio je fra Branimir Musa.
Naglasio je da se obilježavanjem ovog događaja želi sačuvati uspomenu na fratre.  
“Trebamo moliti Boga da jednog dana budu proglašeni svecima i blaženicima, jer uistinu su živjeli za Boga za Crkvu i svoj narod”, kazao je Musa, pozvavši vjernike na iskorijenjenje zla.

Fratri mučki ubijeni

Podsjetimo, partizanska vojska došla je pred crkvu 7. veljače oko 11 sati prije podne. U samostanu su našli 12 fratara, nekoliko učenika i okolnoga puka, koji se sklonio u samostan misleći da je tu sigurniji. Oko 4 sata poslijepodne poslali su ostale ljude kućama, te počeli pozivati fratre jednog po jednoga. Nakon što su odveli sve, ostali su samo učenici koji su mislili da ih odvode na ispitivanje. No jedan od njih, koji je dobio dopuštenje nakratko napustiti sobu u kojoj su se nalazili, donio je vijest da su svi fratri zaklani. Ta vijest nije bila potpuno istinita, jer je po pronalasku njihovih tijela spaljenih u protuzrakoplovnom skloništu, ustanovljeno da su postrijeljani u zatiljak. Njihova imena su fra Marko Barbarić, fra Stanko Kraljević, fra Ivo Slišković, fra Krsto Kraljević, fra Arhanđeo Nuić, fra Dobroslav Šimović, fra Tadija Kožul, fra Borislav Pandžić, fra Žarko Leventić, fra Viktor Kosir, fra Stjepan Majić, klerik, fra Ljudevit Radoš.

Sjećanje na Lea Petrovića

Sjećanje na pobijene franjevce nastavlja se u nedjelju na dan kada je ubijen provincijal fra Leo Petrović sa svojom subraćom, a taj dan će biti upriličena sveta misa u Mostaru. U sumrak 14 veljače u samostan je došao Brana Popadić s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali ih i ispitivali. Nakon sat vremena došli su ponovno u samostan, te sedmorici rekli da ih slijede. To su bili provincijal fra Leo Petrović, gvardijan fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Rafo Prusina, fra Kazimir Bebek, fra Nenad Pehar. Partizani su ih, odmah na izlazu iz samostana, svezali žicom i tako svezane vodili prema izlazu iz grada, prema Rodoču. Kada su došli do naselja Čekrk strijeljali su ih i bacili ih u Neretvu.

Devetorica

Partizanski vojnici opazili su devetoricu fratara koji su se za vrijeme nemilih događaja skrili u fratarsku mlinicu, te se po završetku pucnjeva odlučili provjeriti što se događa, odveli su ih prema Splitu i negdje ubili. Njihova su imena: fra Bonifacije Majić, fra Fabijan Kordić, fra Radoslav Vukšić, fra Fabijan Paponja, fra Andrija Jelčić, fra Leonard Rupčić, fra Melhior Prlić, fra Miljenko Ivanković.

Piše: Marija Medić