Aleksandra Savić: Ljudi su dobili jedinstvenu priliku da se vrate na ‘fabrička podešavanja’

O drugoj strani globalne izolacije i karantina na koji nas je primorao corona virus razgovarali smo sa Aleksandrom Savić autoricom mindset programa Ogledalo.

Kako Vi doživljavate sve ovo što se dešava oko nas?

Svjesna sam apsolutno svega što se dešava. Ponašam se u skladu sa svim preporukama poštujući i sva ograničenja kretanja. Pratim medije, društvene mreže i reakcije ljudi. Situaciju shvatam vrlo ozbiljno i na svoj način dajem doprinos onima kojima je potrebno.

Kada spominjete reakcije ljudi i društvene mreže šta je ono što sa analitičke strane primjećujete?

Kada nešto uporno odbijamo potpomognuti raznim socijalnim pritiscima, manipulacijama, spinovima, brzim vremenom, instant rješenjima i materijalizmom, onda nas hajmo reći priroda, da ne idem dalje u bilo kakve druge teorije, podsjeti na suštinu.
Ljudi su društvena bića stvorena da se nose sa raznim izazovima tokom života, ali nažalost gotovo da smo svi zaboravili da otuđenost samo produbljuje probleme koji nikoga ne zaobilaze. Moderna tehnologija otupljuje komunikacijske vještine raznim stikerima kojima bez imalo truda opisujemo svoja osjećanja koja za posljedicu prvenstveno nama samima daju lažni osjećaj. Ne primjećujemo da facijalna ekspresija, kao ni mentalno stanje nije u skladu sa upravo poslatim stikerom koji npr. plače od smijeha.
U svemu tome vrlo lako se pogubimo, odnosno udaljavamo se od jedine  konstante koju imamo – od nas samih. Ko nije povezan sa sobom nije stvarno povezan ni sa drugima.
Konkretno u ovoj situaciji dolazi do izražaja koliko smo prihvatili šarene laže.
Ne rješavaju emotikoni ni stikeri brigu o sebi i drugima. Svako malo piroda nas vraća na solidarnost šaljući jasnu poruku šta nam je svima zajedničko i da smo svi prije svega građani svijeta.

Sa druge strane upozorava nas da materijalno, bahatost i površnost itekako u konačnici  imaju preskupu cijenu.
Prvo je uslijedilo neprihvatanje situacije po sistemu „ma ovo je daleko“, „neće ovo kod nas“, pa „neće ovo meni“, „šta me briga eto ih tamo“ i slično.
Nakon očiglednog da se to dešava i nama uslijedila je panika. Dizanje tenzija, strah. Ali je evidentno opet poricanje koje se pretočilo u ismijavanje i karikiranje situacije. Većinom su ljudi dijelili satiru, a u manjem broju neke korisne informacije i savjete.

Mislite li na razne sadržaje o izolaciji?

U prvom redu da. Izolacija je ključna u naletu pandemije. Štiteći sebe štitimo i druge. Već u prvih nekoliko dana izašlo je bezbroj klipova koji na satiričan način, ali i na totalno pogrešnu percepiju situacije, prikazuju svu težinu zamislite boravka u svojoj sopstvenoj kući sa samim sobom i svojom porodicom. Kao da izolacija traje najmanje par sedmica a ne tek par dana.

Dakle, evidentna je otuđenost i potpuno brisanje percepije o samom sebi. U prilog ovome ide i sama percepcija vremena. Koliko smo navikli na brzinu življenja i instant rješenja.
U svemu ovome isplivava i sloboda. Decenijama sami sebe osuđujemo na razne vrste robovanja. Dešavalo se sve i svašta što je u potpunom opozitu sa pozitivnom stranom čovječanstva. Reakcija ili nije bilo ili onaj manji broj ljudi koji je dizao glas protiv nepravde (da ne idem dalje) je najčešće bio ismijavan.

Ali evo, može se zaključiti da se sistematsko uništavanje iskonskih vrijednosti, svelo na poimanje slobode isključivo u fizičkom smislu.

Kolika je u svemu ovome uloga samokontrole?

Ogromna. Čak ključna. Svaki čovjek ukoliko želi živjeti život a ne preživljavati u tom istom jednom jedinom životu koji ima treba da ima samokontrolu. Evo recimo ovih dana najaktuleniji objekti u klipovima i fotkama na društvenim mrežama su rolne toalet papira i visoko kalorična ishrana bez nutritivnih vrijednosti.
Površnost. Pa zar se naši životi svode na jedenje i brisanje zadnjice?!
Izgovori udaljavaju od samokontrole. Uvijek je pravo vrijeme da poradimo na sebi, a baš sada u drugačijim okolnostima možete jačati samokontrolu.


Ima li nešto dobro u ovoj situaciji?

Hvala Vam na pitanju. Naravno da ima. Globalno ljudi su dobili jedinstvenu priliku da se vrate na „fabrička podešavanja“. Evo vidite da se ne umire bez poziranja u kafićima, bez frizera i kozmetičara, da materijalne stvari ne znače ništa bez ljudskosti, solidarnosti i odgovornosti.

Sloboda nije samo fizičko kretanje. Sloboda je u umu. Policijski sat niti bilo koje ograničavanje kretanja ne umanjuje najveći prostor na svijetu, prostor za napredak. Uspjeh je prije svega biti u harmoniji sa samim sobom.
Borite se sa sobom u sebi za sebe. Kada prihvatite sebe tada vam više niko ništa neće moći.

Za kraj Aleksandra možete li nam reći kako Vi koristite vrijeme u izolaciji i nešto poručiti našim čitaocima?

Ja sam se samoizolovala još na samom početku 2020. godine kako bih se posvetila aktivnom pisanju knjige. Osim knjige, imam dosta posla sa mojim „ogledalcima“ (korisnicima programa Ogledalo), treniram kući, pazim na ishranu i dan mi prođe vrlo brzo. Jednom dnevno se informišem o stanju koje se dešava, pročitam nešto korisno, preskačem gluposti i netrebaluke, gledam opuštajuće tv formate, ne trujem se ni mentalno ni fizički.
Kontrolišem svoj život i snalazim se u datim okolnostima brinući o sebi i drugima u skladu sa svojim mogućnostima što bih toplo preporučila svima.  
Panika i neodgovornost nisu opcija, ali jesu odgovornost i solidarnost.
Pozdravljam sve volontere koji daju doprinos, kao i svima drugima koji rade u korist svih nas. Pridržavajte se svih uputa i poštujte smjernice nadležnih.

error: Content is protected !!