Aluminij se trebao spašavati kako je to urađeno s Agrokorom u Hrvatskoj!

Kešetović tvrdi kako se spas Aluminija mogao provesti i po postojećim odredbama Zakona o gospodarskim društvima i Zakona o financijskom poslovanju FBiH. Naime, kako kaže, u navedenim zakonima postoje slične odredbe onima koje je donijela Hrvatska prigodom spašavanja Agrokora, te su se samo trebale primijeniti na Aluminij

Guranje pod tepih višegodišnjih, pa i višedesetljetnih problema kao i nesposobnost domaćih vlasti uz njihovu nezainteresiranost doveli su nekadašnjeg mostarskog giganta Aluminij na koljena, ali još uvijek ne do smrti jer nade ima. Ovo poručuju ekonomski stručnjaci s kojima smo razgovarali upozoravajući kako stečaj ne mora značiti kraj, ali se sada sve mora prepustiti struci a ne podobnim političkim kadrovima.

– Sve se moglo spasiti kroz programirani stečaj i prepuštanje struci da vodi taj postupak. U programiranom stečaju se stvari “ispeglaju”, vrati se, da tako kažem, sve unazad i vidi je li netko pravio greške ili zakulisne radnje. Ukoliko je, za to treba odgovarati, ali u Aluminiju, kao i cijelom našem gospodarstvu, problem je što nemamo sustav, jasan je Izudin Kešetović, ekonomski stručnjak. Isto tako, i u ovom scenariju ukoliko se sve dadne u ruke nesposobnih političara od toga neće biti ništa.

Modeli spasa bh. industrije

Dodaje kako se pod hitno mora okupiti 10, 15 najboljih domaćih ekonomskih stručnjaka koji će se uključiti u proces spasa Aluminija bez ikakvog uplitanja politike. Kaže kako ljudi koji su podizali Aluminijski kombinat 60-ih ili 70-ih godina prošlog stoljeća “nisu bili nikakvi vanzemaljci, niti smo mi sada kreteni”.

– Imamo izuzetno sposobnih ljudi ali nažalost ne mogu izaći iz sjene nesposobnih političara koji ne znaju, ali neće ništa ni da uče, što je najgora kombinacija. Ovo mora biti signal Vladi FBiH da se napokon probudi iz višegodišnjeg sna, zaposliti najbolje ljude a ne da su se okružili po desetak savjetnika koji po ministarstvima samo sjede i ništa ne rade, navodi Kešetović.

Nadalje, tvrdi kako se spas Aluminija mogao uraditi i po postojećim odredbama Zakona o gospodarskim društvima i Zakona o financijskom poslovanju FBiH. Naime, nastavlja Kešetović, u navedenim zakonima postoje slične odredbe onima koje je Republika Hrvatska donosila prigodom spašavanja Agrokora, te su se samo trebale primijeniti na Aluminij. Poručuje da se prema ovim zakonima za velika poduzeća od javnog interesa jednostavno moralo reagirati svake godine kada su se stvarali veliki gubitci. Nažalost, to u našoj zemlji nije bio slučaj.

– Mnoge stvari su u našim zakonima već definirane, ali naše vlasti uopće ne znaju za to, što je užasno. To nisu stručnjaci i oni ne znaju te stvari. Prema onome što rade u Vladi FBiH vidi se da ne znaju ekonomsku politiku i što je to privatizacija. Nije privatizacija da se ukrade, nego se jasno definira ekonomska politika. A ekonomska politika je skupa mjera i instrumenata preko kojih se ostvaruju određeni ciljevi. To, nažalost, malo tko od političara u BiH shvaća, rekao je Kešetović.

Mišljenja je da je zemlji nasušno potrebna jasna industrijska politika, jer se mora ići na spašavanje i podizanje proizvodnje, a ne na gašenje, uništavanje i samim time tjeranje mladih ljudi iz zemlje. Bh. industrija, u sklopu koje i Aluminij, generator je razvoja i rasta ukupnog BDP-a pa ukoliko takve tvrtke gasili ova država je bukvalno mrtva. Zaključuje kako je Aluminij trenutno financijski “klinički mrtav”, ali mu se može dati “umjetno disanje”, te se sustav po jasnim smjernicama ekonomske i industrijske politike može podići. Nažalost, takvih politika nema.

– Situacija oko Aluminija svima nam treba biti više nego jasna opomena, da tražimo nove politike, nove ljude, nove tehnologije. Ukoliko se to žurno ne dogodi, propasti će ono malo industrije što je ostalo, smatra Kešetović.

Stečaj ne znači gašenje

Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar, kaže kako će sa ekonomskog aspekta, zaustavljanje rada u Aluminiju sigurno ostaviti značajne posljedice na ekonomiju BiH kroz gubitak radnih mjesta, pad potrošnje, gubitak poslova za kooperante, tako da su konačni gubici sigurno veći, a pogotovo za više tisuća ljudi, što izravno, što neizravno. Ne treba zaboraviti da je Aluminij bio i značajan izvoznik, što će dodatno pogoršati vanjskotrgovinsku razmjenu BiH.

– Odgovornost leži na onima koji su doveli do ovog stanja, jer su se mjere trebale davno poduzeti, kako kompanija ne bi stvorila ogroman dug. Ukoliko se pokrene stečaj nad kompanijom, to nužno ne znači i njeno gašenje, jer se kroz stečaj može potražiti i rješenje za ponovno oživljavanje. Aluminij može biti i treba biti lekcija vlasti i drugim tvrtkama, što nas čeka u budućnosti ukoliko se problemi ne rješavaju, već guraju pod tepih, istaknuo je Hadžić. Na naše pitanje je li jedno od mogućih rješenje na tragu onoga što je Hrvatska uradila kod problematike oko Agrokora, odgovara kako uistinu postroji više rješenja koja su moguća, ali smatra kako će se sada ipak ići na stečajni postupak i pokušati oživiti i spasiti ono što je moguće. Nažalost, zbog svega što se u i oko ove kompanije događalo posljednjih godina, on ne isključuje i likvidaciju kao krajnju mjeru.

Piše: Dragan Bradvica, [email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!