Čiji su igrači Novalić i Bajramović?

Otvoreno je pitanje za koga rade Vlada Federacije i Savez samostalnih sindikata BiH ako šest radnica šest dana i noći, po kiši, snijegu i zubatom suncu, traže samo ono na što imaju pravo – zarađene plaće i povezivanje radnog staža kako bi otišle u mirovinu.

Da li bi Nervina Habibović i pet njenih kolegica, a sve su više od 30 godina radile u banovićkom pogonu tvrtke „Konfekcija Borac“ iz Travnika žive dočekale današnji dan? Teško da im hranu, deke i kišobrane nije donosilo desetak građana Sarajeva koji ni za živu glavu neće da kažu svoja imena.

Policijske kazne

Nervina Habibović i njene kolegice sedam dana su provele pod otvorenim nebom ispred zgrade Vlade sa zahtjevom da im se isplati ono što su zaradile i uplate doprinosi kako bi mogle u mirovinu. I ništa više.

Gdje su federalni premijer i federalni ministri proveli prvosvibanjske praznike nije poznato. Zna se da nitko od njih nije ni prišao radnicama iz Banovića koje marke u džepu nemaju, makar da ih pita za zdravlje i donese sendvič i čašu vode. Gdje je Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH praznovao, nije poznato. Zna se da je u ponedjeljak, 1. svibnja u Sarajevu organizirao zasjedanje Glavnog odbora svoje organizacije i sjednicu proglasio prosvjednom „zbog maćehinskog odnosa Vlade Federacije prema radnicima“.

Da su Bajramović, njegov zamjenik Selvedin Šatorović i njihov sindikat istinski zaštitnici radnika i radničkih prava, morali su nakon te sjednice otići do zgrade Vlade i makar samo pozdraviti šest radnica iz Banovića.

Uoči prvosvibanjskog praznika, MUP Županije Sarajevo izrekao je žestoke kazne zbog prosvjeda oko 200 radnika zeničke Željezare ispred zgrade Vlade zato što su zaustavili promet. Esad Skomorac, predsjednik Sindikata Željezare Zenica mora platiti kaznu od 1.500 maraka, Bajro Melez, predsjednik Sindikata metalaca BiH kažnjen je sa 2.000, a Sindikat metalaca BiH sa 6.000 maraka. Predsjednici Novalić i Bajramović nisu se ni počešali zbog toga.

Vlada je vlasnik Željezare čiji radnici mjesecima ne dobivaju plaću, njih stotinjak ne može u mirovinu jer doprinosi nisu uplaćeni, a kompletna imovina te firme je stavljena pod hipoteku. Za namjerno uništavanje Željezare nitko nije odgovarao, ali su se mnogi dužnosnici na tome obogatili.

Tvrtka „Konfekcija Borac“ iz Travnika bila je gigant tekstilne industrije i 2003. godine njena imovina vrijedila je 35 milijuna maraka. Tada je privatizirana, a kupoprodajni ugovor raskinut je 2012. godine i „Borac“ je ponovo postao vlasništvo Vlade Federacije. Sadašnji dugovi tvrtke procjenjuju se na više od 36 milijuna maraka. Za pljačku i uništavanje tvrtke nikada nitko nije odgovarao niti položio račune.

Uzgred, Nervina Habibović i njene kolegice često su morale raditi i treću smjenu kako bi po mjeri sašile skupa odijela za  političke moćnike koje su dobivali na dar. Ta odijela još nose mnogi aktualni dužnosnici.

Lažni sukobi

Nema dvojbe – ovako nešto ne može se dogoditi ni u jednoj zemlji, a ako bi se kakvim čudom i desilo premijer i prvi sindikalac sami bi pokupili stvari iz udobnih ureda  i otišli. Inače, Novalićeva i Bajramovićeva mjesečna primanja, prvog iz federalnog proračuna, drugog iz sindikalne kase, premašuju 3.500 maraka.

Zbog svega, otvoreno je pitanje za koga rade Vlada Federacije i Savez samostalnih sindikata BiH ako šest radnica šest dana i noći, po kiši, snijegu i zubatom suncu, traže samo ono na što imaju pravo – zarađene plaće i povezivanje radnog staža kako bi otišle u mirovinu. Slijedom toga, otvoreno je i pitanje za koga igraju Novalić i Bajramović koji najavljuju da iz fotelja neće otići, a onima koji s razlogom to traže poručuju da „igraju prljave igre“?

Ako je suditi po onome što javno priopćavaju, može se steći lažni dojam kako su u žestokom sukobu – kao Novalić i njegovi ministri ne brinu o radnicima i radničkim pravima, a kao Bajramović i njegov Sindikat ih brane. Međutim, istina je drugačija – iza svega su fingirani sukobi pa jedan drugom sasvim odgovaraju.

Premijer uglavnom štiti interese krupnog kapitala, svojih miljenika i nekih privilegiranih tajkunskih klanova, Bajramović i Šatorović ga u tome ispod stola podržavaju, a sva trojica horski pričaju da im je najvažniji razvoj gospodarstva i bolji položaj radnika. Pri tome, Vlada sve rasprodaje po minimalnim cijenama i najpovoljnijim mogućim uvjetima krijući kome, a Savez samostalnih sindikata tek reda radi oglasi s priopćenjem„s nekim pitanjima“.

Uostalom, još nije poznato da su Novalićeva Vlada i Bajramovićev Sindikat, ponaosob ili zajedno, spasili neku od tvrtki, makar s popisa onih čijoj su propasti na ovaj ili onaj način kumovali.

Očigledno, u prvom planu su osobni i interesi njihovih miljenika pa dok je tako slušat ćemo „smiješne priče“ poput one Novalićeve kako smo „mnogo uložili u putove, ali to se ne vidi na pravi način“ ili Bajramvićeve kako „politika pokušava da ovlada sindikatom i korumpira pojedince, a ja ne vjerujem da će se to dogoditi“.

Piše: M. Osmović, [email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!