Ako DF izađe iz vlasti u Sarajevu, onda i Željko Komšić treba podnijeti ostavku!

I prije nekoliko godina je Željko Komšić odlučio naprasno napustiti Vladu FBiH, ali je neprincipijelno ostavio Milana Dunovića na poziciji dopredsjednika FBiH, navodno da ne bi upao neki Dodikov „vanzemaljac“. Kakva je to građanska, anacionalna opcija ako neki članovi Predsjedništva lijevih stranaka pozivaju na okupljanje bošnjačkog bloka, jer su se homogenizirali Srbi i Hrvati?

Čelnici tri lijeve stranke, sastavnice Bosanskohercegovačkog bloka, Nermin Nikšić iz SDP-a, Željko Komšić iz DF-a i Predrag Kojović iz Naše stranke objavili su svojevrsni proglas kako ne ulaze u vladajuću koaliciju sa SDA, HDZ BiH i SNSD i odlaze u oporbeni politički ešalon odakle će ‘krv piti’ budućoj vlasti.

Odluka nije konačna, da bi dobila formalno-pravnu težinu opredijeljenje stranačkih lidera moraju potvrditi i stranačka tijela.

Glavni odbor SDP-a

U subotu je iznimno zanimljiva sjednica Glavnog odbora SDP-a. Iz Tuzle Enver Bijedić, tamošnji predsjednik županijskog SDP-a ili, kako ih neki oslovljavaju, autonomaši, dolazi s jasnim zahtijevom da Glavni odbor napravi izuzetak i odobri tamošnjem ogranku da koalira sa SDA i vjerojatno i s PDA Mirsada Kukića s kojim Bego Gutić od jučer obnavlja pogubljenu političku ljubav. 

Glavni odbor SDP-a je i ogromna kušnja i presudni test snage i kontrole Nermina Nikšića nad frakcijom koju u vatru guraju prepoznatljivi centri izvan SDP-a, prije svih iz SDA, ali i pojedinci i krugovi okupljeni oko bivšeg šefa SDP-a Zlatka Lagumdžije koji se ne miri sa osobnom marginalizacijom i želi smaknuti „svoje loše učenike“ iz vrha stranke, a to praktično znači i samog Nermina Nikšića.

SDA čeka ‘raspad’ u Sarajevu

Pojedini istupi i poruke čelnika Bosanskohercegovačkog bloka , nakon „građanskog ne“ nacionalnim strankama, su u najmanju ruku kontroverzni i zbunjujući. Čelnik DF-a Željko Komšić, za kojega se najviše sumnjalo da navodno želi koalirati sa SDA i tako im „zahvaliti“ za potporu na izborima za pobjedu nad Draganom Čovićem, je brutalno poručio kako svi moraju biti dosljedni i izaći iz vlasti ako se želi biti oporba.

-Ili ćemo biti oporba ili nećemo, ne može i jedno i drugo, kazao je Komšić i bez zadrške najavio kako će njegovDF uskoro izaći iz sarajevske županijske Vlade, što bi, po Komšiću, trebali uraditi i SDP i Naša stranka. 

Mali je problem što takvu odluku nije donio Bosanskohercegovački blok, a svaka pojedinačna stranačka odluka je neprincipijelna i nije u duhu proklamiranog konsenzusa. Vjerojatno Željko Komšić smatra kako se to podrazumijeva.

Naša stranka uopće ne nagoviještava povlačenje premijera Forte i drugih ministara. Komšićeve istupe su u SDP-u ocijenili kao ishitrene što upućuje na zaključak da Nermin  Nikšić ipak želi sačuvati vlast u sarajevskoj županiji, zbog svojih ministara ali i zbog Elmedina Konakovića i njegovog Naroda i pravde, pa i SBB-a Fahrudina Radončića.

Izlazak ljevice iz županijske vlasti u Sarajevu s naslađivanjem i trijumfalno bi prihvatili u SDA, koji bi se, nakon što su razbucali Neovisni blok Senada Šepića, svim raspoloživom sredstvima obrušili na Konakovića da mu ‘polome kralježnicu’ i da Narod i pravdu pošalju u mišju rupu.

Komšić i Predsjedništvo

Zanimljivo je, međutim, da se Željko Komšić verbalno poziva na principe, a pri tome prešućuje svoj osobni status i budućnost u vlasti. Ako je dosljedan da DF nigdje neće biti dio vladajućeg esatblišmenta onda je nekako logično da i Komšić podnese ostavku na poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Pokazao bi da ima obraz i principe, a u državi ne bi bio smak svijeta. 

Njegovoga nasljednika bi izabrao Parlament BiH. Naravno, Željko Komšić će elaboritati kako nije nikakav problem da on da ostavku, ali opasnost je što će  Parlament BiH onda izabrati Dragana Čovića ili nekog drugog iz njegove stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Željka Komšića napastuju različiti ‘demoni’ i guše principi. Ima on iskustva s takvim stanjem. I prije nekoliko godina mu se upalio ‘kratki fitilj’ pa je izvukao svoj DF iz federalne Vlade, ali nije ostao principijelan do kraja jer je u vlasti ostavio potpredsjednika   FBiH Milana Dunovića. Zlu ne trebalo da tu polugu možda ne poklopi neki Dodikov „vanzemaljac“, gorštak iz Drvara ili Grahova.

Nacionalistički plamen

Nakon, još uvijek ne ovjerene, odluke  Bosanskohercegovačkog bloka da nema koaliranja s nacionalnim strankama, na površinu isplivavaju nezadovljni stranački dužnosnici s  različitih razina. Zabrinjavajuće je što iz njhovih njedara bukti nacionalistički plamen. Tako Enver Bijedić iz SDP-a ili, Samer Rešidat upozoravaju kako su se Hrvati i Srbi homogenizirali oko Dragana Čovića i Milorada Dodika, pa s vidnim emotivno-nacionalnim nabojem pozivaju i na okupljanje Bošnjaka, pa i oko SDA. Vrlo su to dvojbene i kompromitirajuće poruke osoba koje su samom vrhu socijaldemokratske anacionalne političke koncpecije i vizije. To su i neoprezne teze i jedva su ih dočekali oni koji tvrde da su građanske stranke u BiH samo maska i izlog za domaću i međunarodnu javnost, a da su zapravo u svome političkom jezgru i dubini itekako opterećene bošnjačkim nacionalizmom.  

Neki će to malo uviti u patriotski nacionalizam. Objektivno, kakve povezice ima bošnjačko okupljanje s građanskim konceptom? Pa onda ne treba nikoga čuditi ako intelektualci poput književnika Marka Tomaša sumnjaju da uopće postoje iskrene socijaldemokrate u bh. ljevici:     

 „Prvo, ja ne mislim da se među tim ljudima može naći iti jedan iskreni socijaldemokrat. To što BH. blok priča i radi je posebna vrsta deluzije. Nije problem u tomu što govore, problem je u pravnom okviru u kojem djeluju, a on je problem, on ne omogućava realizaciju tih stvari o kojima oni govore. Nikakvog velikog “NE” tu nema. Bojim se da će se opet pokazati da samo traže bolju pregovaračku poziciju za sebe. Nadam se da se varam, da će se pokazati da postoji neko principijelan u bh. političkom bordelu, ali toliko puta do sada smo razočarani da ne vidim što ne bismo razočaranje doživjeli opet. Kako rekoh, nikomu više ne vjerujem. Podozriv sam prema svima koji su umočeni u bosanskohercegovačku političku baruštinu. Realno, ni Bh. blok ne mari za Bosnu i Hercegovinu ništa više od drugih političkih aktera u zemlji. Svi su oni skliznuli s onu stranu zdravog razma i brčkaju se u vlastitim deluzijama. Nitko tu nema doticaja sa stvarnošću dovoljno da krene istinski rješavati nagomilane probleme ove zemlje. Svatko je blokirao neki od procesa, od priključivanja EU do donošenja proračuna, ma kaos i licemjerje. Gadovi drže stvari u svojim rukama“, britko analizira Tomaš.   

Mnogima su puna usta građanskog i ljevice, ali kada dođu u kušnju da ukinu ili ostave paušal i pokažu socijalnu dimenziju i solidarnost, onda ljevičari „nikom ponikoše“ pa, poput opskurnog estradnog tesktopisca  Pecikoze dignu ruku za paušal. Očigledno da tu nema razlike i da su svi ‘nacionalisti i patriote’.

Piše: I. Marić, Foto:klix.ba

error: Content is protected !!