Hoće li nova ekonomska oluja otpuhati krhko bh. gospodarstvo?

Potencijalni rast kamatnih stopa, trgovinski rat na relaciji SAD-Kina EU, ogromna razina zaduženosti svakako će itekako pogoditi i “velike igrače”, a će male u potpunosti uništavati jer ionako jedva drže glavu iznad vode. Naš izvoz će trpjeti posljedice, zaduživanje će biti kudikamo skuplje a o nekim značajnijim investicijama u bh. prilikama apsurdno je i govoriti

MOSTAR – Iako je ekonomska slika Bosne i Hercegovine, ali i cijelog zapadnog Balkana, daleko od ružičaste ipak se ne može usporediti s užasima koje je 2008. godine izazvala svjetska ekonomska kriza, a već nam na vrata kuca nova.

Uz niz drugih ekonomskih parametara, za oporavak gospodarstva ključni su izvoz, izravne inozemne investicije i što jeftiniji novac pa upravo zbog toga ponajviše ovisimo o tržištu Europske unije. Upravo tu i dolazimo do onoga što bi mogli skršiti ionako krhku bh. ekonomiju – brojni najugledniji ekonomski stručnjaci najavljuju rast kamatnih stopa već krajem ove, a pogotovo 2020. godine,  trgovinski rat na relaciji SAD-Kina EU već “bjesni”, ogromna razina zaduženosti, dok na sceni imalo sve lošiju političku elitu prepuni populista koji niti znaju niti žele gasiti već upaljene vatre.

 I dok će sve ovo itekako pogoditi i “velike igrače”, male će u potpunosti uništavati jer ionako jedva drže glavu iznad vode. Naš izvoz će trpjeti posljedice, zaduživanje će biti kudikamo skuplje a o nekim značajnijim investicijama u bh. prilikama apsurdno je i govoriti.

“Crni oblaci”

Na moguće negativne trendove vrlo jasno upozorava i Međunarodni monetarni fond navodeći sve izvijeniju “ekonomsku oluju” s obzirom da razvoj globalne ekonomije ne ispunjava očekivanja. Podsjetimo, tijekom prošlog mjeseca MMF je smanjio predviđanje razvoja globalne ekonomije za ovu godinu sa 3,7 posto na 3,5 posto.

– Problem je u tome što vidimo kako se ekonomija razvija mnogo sporije nego što smo očekivali, rekla je Christine Lagarde, direktorica MMF-a. Naglašava da su “četiri oblaka” glavni faktori koji narušavaju globalnu ekonomiju i mogu donijeti oluju.

– Među tim rizicima su trgovinske tenzije i uvođenje sankcija, financijski problemi, nesigurnost oko ishoda “Brexita” i usporavanje ekonomije Kine, poručuje Lagarde. Nadalje, podvlači da trgovinske tenzije, uglavnom u obliku spora oko carina između SAD-a i Kine, već imaju globalan utjecaj. Ukazala je i na rizike od sve većih troškova pozajmljivanja koje vrše vlade, kompanije i domaćinstva.

– Kada ima previše oblaka, potrebno je samo jedan udar munje da se pokrene oluja, slikovito je kazala Lagarde.

SAD i Europa

Još ranije je jedan od rijetkih ekonomista koji je upozoravao na dolazak velike krize koja je i nastupila 2008., Nouriel Roubini, više nego jasno upozorio kako se nalazimo pred novim globalnim ekonomskim kolapsom. I on uzroke za to vidi u politikama američkog predsjednika Donalda Trumpa, trgovinskom ratu, velikim dugovima i nedovoljnom rastu. Upozorava kako ekonomija SAD-a i drugih zemalja bilježi rast, ali da je taj rast vođen politikom fiskalnih i monetarnih poticaja koji su doprinijeli stopi rasta američke ekonomije čak dva postotna boda iznad potencijalne stope rasta, te da će rast uskoro izblijedjeti jer nije dugoročno održiv. Naime, predviđa se da do 2020. poticaja više neće biti, a gospodarski rast sa tri, past će na dva posto. Tu je i rast inflacije, pregrijavanje gospodarstva, te podizanje stope saveznih sredstava sa sadašnjih dva posto do najmanje 3,5 posto do 2020., što će vjerojatno podići kratkoročne i dugoročne kamatne stope kao i američki dolar. Također i cijena nafte ide gore.

– Europa se, u međuvremenu, suočava s problemima u trgovini na kontinentu, kao i s političkim nemirima u nekolicini zemalja. Premda je trenutak europskog ekonomskog uspona već iza nas, rastuće tenzije u sferi trgovine i odmak Središnje europske banke od njenih nekonvencionalnih politika Europi bi mogle donijeti i veće gubitke do 2020. Europa, naime, posljednjih godina profitira od labave monetarne politike koja putem politike niskih kamatnih stopa omogućuje veliku likvidnost, a kad takvoj politici dođe kraj, na udaru će se naći prezadužene evropske države koje uslijed velikog javnog duga ne mogu uvesti veća poreska rasterećenja za građane.

Vladajuće populističke politike u zemljama poput Italije mogle bi dovesti do neodrživog duga unutar eurozone, a ekonomski problemi mogli bi dovesti do izlaska Italije i drugih zemalja iz eurozone, navodi Roubini. Više je nego jasno kako će uslijed prezaduženosti i fiskalni poticaji bit sve manji, a zbog bujanja populizma diljem Europe nužne odluke donosi će se sve teže i teže.

Piše: Dragan Bradvica

error: Content is protected !!