Hoće li opstati BH blok?

Advertisements

Šef SDP Nermin Nikšić je ustvrdio da ”ako ne možemo odbaciti sujete i ne treba postojati Bosanskohercegovački blok”. On je packu adresirao na Željka Komšića koji, opet, s druge strane prepoznaje Nikšićevu kolebljivost i neprincpijelnost oko mogućeg ustupka Enveru Bijediću i dilanje SDP-a sa SDA i PDA u Tuzli.

Predsjednik Naše stranke Predrag Kojović u zahtijevnoj misiji spašavanja Bosanskohercegovačkog bloka nalazi se između dvije vatre.

Sa saveznicima Željkom Komšićem, čelnikom DF-a i Nerminom Nikšićem šefom SDP-a dogovori zajedničko stajalište da ljevica neće koalirati sa SDA, HDZ BiH i SNSD, a onda u ranu zoru osvanu kontradikorne poruke iz DF-a i SDP-a.

Predsjednik DF-a Željko Komšić najavi izlazak njegove stranke iz sarajevske županijske Vlade, “jer ako smo oporba onda ne možemo ostati u vlasti nigdje” dok u Nikšićevom SDP-u pričaju ”autonomaške” snage iz Tuzlanske županije koje po svaku cijenu žele ulazak u tamošnu vlast, pa i sa SDA i PDA.

Podmetanja

Javnost je zbunjena, nekako ispadne kao da Komšić i Nikišć nisu sjedili u istoj sobi i za istim stolom kada su vodili tešku raspravu s argumentima za i protiv, i kada su donijelu tu negirajuću odluku oko koaliranja s nacionalnim strankama.

Dapače, nastavili su verbalna prepucavanja o sujetama što pokazuje da doista nešto ne štima u tom orkestru Bosanskohercegovačkog bloka.

Čelnik SDP-a Nermin Nikšić je pecnuo Komšića porukom, parafraziramo ‘ako ne možemo odbaciti osobne sujete onda Bosanskohercegovački blok i ne treba postojati’. Predsjednik Naše stranke Predrag Kojović sve teže obuzdava negativnu energiju, strasti, ali i neprincipijelnosti svojih partnera kojima javnost svakodnevno svjedoči.

Paradoksalno je, međutim, da se za očuvanje Bosanskohercegovačkog bloka najviše žrtvuje Naša stranka, koja bi, po prosudbama mnogih promatrača, zapravo najviše profitirala upravo raspadom Bosanskohercegovačkoga bloka, ako bi se to rasulo već baš moralo dogoditi.  

Stranka Predraga Kojovića je već prepoznata kao najprincipijelnija i najozbiljnija spojnica u Bloku, dok bi DF i SDP izgubili dramatičnu potporu i simpatije anacionalno opredijeljenih građana zbog sujeta i kolebljivosti.

Dugoročno gledano, Naša stranka bi politički profitirala i to bi se itekako osjetilo već na sljedećim loklanim izborima. Ključno je pitanje, imali uopće spasa za Bosanskohercegovački blok jer ga razdiru iznutra i izvana. Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović priznaje da Naša stranka još drži ključeve spasa Bosanskohercegovačkog bloka i da je za njegovu SDA daleko opasnija od DF-a i SDP-a. Valjda bi se između redaka moglo iščitati kako je Izetbegović uvjeren da bi možda nekako mogao slomiti Željka Komšića i Nermina Nikšića na popuštanje i pristanak na koaliciju sa SDA, ali s Kojovićem i njegovim krutim suradnicima je to praktično nemoguće, a vrlo vjerojatno niti Bakir Izetbegović nema pretjerane želje da se približava Našoj stranci koju su njegovi jastrebovi obilježili kao opciju koja ”zatire bošnjački nacionalni i vjerski identitet”.

”Iznenadio sam se time i njihovim odnosnom sa SDA koji traje četiri mjeseca. Naša stranka, jedna od članica Bh. bloka, odigrala je presudnu ulogu u spomenutoj spornoj odluci Bosanskohercegovačkog bloka zajedno s grupom mladih ljudi iz SDP-a koji nisu bili u ratu. Ja razumijem zašto nas ne voli SNSD, a nekada i HDZ. Ali zašto nas ne vole patriotske stranke, i to ovdje u Sarajevu, ne mogu da razumijem. Građanska opcija nam je potrebna, zvao sam ih. Ako izostane podrška SDP-a, onda nek se ne čude ako budemo morali prihvatiti nešto što nam se ne sviđa”, govorio je predsjednik SDA Bakir Izetbegović.

Brzo je zaboravio da unutar njegove stranke, pa i u samom vrhu, ima respektabilan broj dužnosnika i članova koji nisu bili u ratu pa ih podrugljivo nazivaju ”minhenskom brigadom”. Ako oni mogu kreirati procese i donositi strateške odluke za ovu zemlju zašto to ne bi mogli raditi, primjerice, Irfan Čengić, Saša Magazinović ili Damir Mašić. Oni su Izetbegoviću očigledno trn u oku jer nemaju dlake na jeziku kad se tiče ”nacionalista”. Odlazi šef SDA i korak dalje pa pokušava očitati političku lekciju intelektulanim sponzorima Bosanskohercegovačkog bloka.

Pozicija Bh Bloka

“Oni ili su naivni ili nisu nimalo naivni. 75 posto ruku drže nacionalne stranke, a na terenu je stvar 95 posto ako gledamo načelnike. Pa s kim hoće koalirati ako neće sa SDA? S Marsovcima?”, pita se Bakir Izetbegović.

Ne osvrćući se na ”patnje” iz SDA Naša stranka još ne želi posustati u spašavanju zaljuljanog Bosanskohercegovačkog bloka. I Predrag Kojović prepoznaje Tuzlu kao žarište i ranjivu stranu Bloka.

”Ne bih volio prepričavati diskusije sa sastanka, ali veliki dio sastanka bio je posvećen situaciji u Tuzli koja je specifična. Vrlo blizu smo neke većine koja bi omogućila formiranje vlasti. Ponudili smo jedno rješenje za Tuzlu koje mislimo da je bilo fer, a koje nije prihvaćeno. Hoću da vjerujem da će u narednih par dana taj prijedlog, da će se o njemu još razgovarati. Daleko od istine je tvrdnja da je Našoj stranci samo Sarajevo bitno. Nama je sve važno. Gdje god, u bilo kojoj županiji možemo uraditi prema principima iz Bh. bloka, mi smo spremni”, poručio je Kojović.

Ove poruke bi trebali slijediti u DF-u i SDP-u i ne izlijetati a kamoli povlačiti jednostrane poteze koji će raskomadati Bosanskohercegovački blok, a vratiti osmijeh Bakiru Izetbegoviću.

Objektivno, a stim se slaže većina analitičara i politčkih aktera u zemlji, pozicija BH bloka je izuzetno komplicirana i svaka odluka – odlazak u vlast ili u oporbu – izuzetno je teška i puna rizika.

Osnovna vrijednost njihovog djelovanja jeste da su konačno okupljeni lideri i pristalice nekog novog modela BiH (ma koliko on još bio fluidan) i da su u nacionalne stranke, gledano iz njihovoga kuta, jasno identificirane kao retrogradne snage štetne po društvo i nepoželjne za partnerstvo u vlasti. To bi mogao biti dobar putokaz za glasače već za lokalne izbore sljedeće godine.

Zato je ujedinjenje ljevice i građanskih stranaka nešto čega se SDA od izbora do izbora najviše boji kad je u pitanju bošnjačko i tzv. probosansko biračko tijelo (ali od toga zaziru i ostale nacionalne stranke).

Eliminacija te konkurentske opcije je prioritet i imperativ djelovanja SDA i to svim sredstvima. Kritizeri Komšićeve fitiljske mantre tvrde kako većina njegovih, naizgled jogunastih, poteza sadrži upravo to – bacanje klipova pod kotače socijaldemokracije.

Piše: I. Marić, [email protected]

error: Content is protected !!