Prosječna plaća u samo mjesec dana pala za skoro 20 maraka

Iako više ni domaći političari ne guraju pod tepih probleme oko masovnog odlaska ljudi, nedostatka investicija, nepovoljnih ekonomskih parametara te nužnosti hitnog “čupanja” iz siromaštva to nikako da se počne događati u Bosni i Hercegovini.

Formula za to je jednostavna – meritokracija, ekonomska i pravna sigurnost, povećanje zaposlenosti i plaća. Bile su čak najave kako prosječna plaća mora u što kraćem roku ići i do tisuću eura, ali ona trenutno ne doseže niti 450 eura. Naime, nakon što je u siječnju ove godine prosječna plaća u zemlji prelazila 900 maraka (913 maraka) već u veljači pada na 895 maraka, što znači da je u samo 30 dana pala za 18 maraka. Situacija je kudikamo gora kada gledamo djelatnosti u kojima je ionako mala plaća, a samu u mjesec dana padala i za po 30 maraka.

Niske plaće

Tako je prosječna plaća za djelatnosti “poljoprivreda, šumarstvo i ribolov” u siječnju bila 807 maraka, a već u veljači pada na 776 maraka, u djelatnostima “prerađivačka industrija” plaća je bila 691 marku, da bi pala na 666 maraka, “građevinarstvo” u samo mjesec dana “pada” s  617 na 598 maraka itd. Ukoliko znamo da se prosječna potrošačka košarica prema posljednjim podacima Saveza samostalnih sindikata BiH popela na 2.024,40 maraka, onda je jasno kako žive ljudi koji rade najteže poslove.

Nadalje, sve ovo pokazuje kako se BiH izuzetno socijalno podijeljeno društvo u kojem 15 do 20 posto “novih klasa” žive “kao bubreg u loju”, tek oko 10 posto je srednjeg staleža, 50 posto ljudi je na rubu siromaštva a oko 20 posto stanovništva je u dubokom siromaštvu. Koga onda može iznenaditi što više ne samo da nam najrazvijenije zemlje Europe demografski prazne zemlju, nego to čine i zemlje regije koje uza sve probleme i turbulencije za BiH predstavljaju “televizor u boji”. Primjerice, veliki broj bh. građana se odlučuje sreću potražiti u Sloveniji, gdje prosječna plaća ide ka 1.100 eura, ili Hrvatskoj gdje je oko 860 eura. Treba kazati kako plaće rastu i u Crnoj Gori i u Srbiji, koje imaju i veći rast BDP-a od BiH kao i nemjerljivo više investicija. Sve to nas stavlja na samo dno u regiji i Europi, jer narodi i građani u ovoj zemlji ne mogu živjeti od obećanja, nego od opipljivih rezultata, reformi i ekonomskog oporavka.

Velika nezaposlenost

Kada pak govorimo o nezaposlenosti, podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju kako je na kraju veljače bilo 430.053 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja. Stopa registrirane nezaposlenosti za siječanj 2019. iznosila je 34,5 posto. Najveći broj evidentirane nezaposlenosti čine osobe sa trećim stupnjem obrazovanja KV radnici 32,14 posto, te radnici sa SSS 28,19 posto.

 Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u siječnju 2019. broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 823.455, a od toga je 353.914 žena.

Sve ovo nam pokazuje kako uvjerljivo najveći broj bh. stanovništva ili je nezaposlen ili radi na slabo plaćenim poslovima. Situacija s zaposlenošću mladi i visokoobrazovanih kadrova je također katastrofalna pa ne čudi što najveći broj njih već polako pakira kofere i planira trajno napustiti zemlju. Kada svemu ovome dodamo i niz drugih parametara, kao i analiza najuglednijih međunarodnih institucija, jasno je kako su u BiH do sada sve reforme bile tek “papirnate” koje nisu davale gotovo nikakvog efekta u praksi. I dalje je država najpoželjniji poslodavac, i dalje se poslovi u “državnim jaslama” dobivaju preko “tetaka i stričevića”, i dalje imamo najopterećeniji realni sektor u Europi. Ono što je gore od tih užasnih činjenica jeste što političko-društvena klima ne nudi nadu u neke pomake u ovom mandatu vlasti.

Piše: Dragan Bradvica,[email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!