‘GRANDE BAKA’ U Italiji je svetinja, kod nas ‘tek dvostruki prvak sa Zrinjskim’

Danas Baka kaže da je kao trener prekopirao filozofiju svog nekadašnjeg šefa iz Pescare, Giovannia Galeonea, koji je puno razgovarao s igračima, imao iskren odnos

Kada Blaž Slišković Talijanima prizna da bi nakon dvije titule sa Zrinjskim ‘probao nešto drugo’, navijači šesterostrukog prvaka BiH ne bi se trebali brinuti. Jer to je Bakina želja, a treba vidjeti kakve su realne mogućnosti. No, možda bi se, kada pročešljamo talijanske medije i natpise o Balkanskom Maradoni, ipak trebali zapitati, doživljavamo li ga, posebno na ulicama Mostara olako. Jesmo li zaboravili tko je stvarno on? A na to se dovezuje i pitanje: zašto se podcjenjujemo, zašto i dalje ne sanjamo?

Do proteklog vikenda, Blaž Slišković je uz svoje ime imao taj jedan trenerski trofej sa Zrinjskim, sada ih ima dva – uvezana. Zbog toga ne čude njegove izjave da bi se želio oprobati drugdje. Rekao je to u izjavi za Gazzettin podlistak Gazza Mondo, gdje su ga se sjetili kao legende Pescare, koja ga je nedavno željela za trenera.

– Prije dvije godine bili smo u kontaktu, ali sam odabrao rodni Mostar, rekao je Baka za Gazza Mondo te dodao: Sada bih se želio okušati u Francuskoj, gdje sam također igrao, ili u Njemačkoj, možda Španjolskoj.

Ugovor mu sa Zrinjskim nije istekao, veže ga do 2019., ali znate kako je to već u našem nogometu. Preko tih se papira ‘pređe’ ukoliko iskoči kakva bolja, inozemna ponuda. Tako razmišljaju i u Zrinjskom. Dakle, ukoliko Slišković, koji je praktički uvijek na tržištu, odluči podići sidro, Mostarci će se dati u potragu za novim trenerom. Da se ne shvati pogrešno, neće to biti problem. Jer u nogometu je jednostavno tako. Danas si tu, sutra negdje drugdje.

Galeone kao uzor

No, ono što je jasno, Slišković je s dvije titule prvaka BiH sigurno ‘podebljao’ svoj CV, od ranije ukrašen reprezentativnim angažmanom na klupi BiH (od 2002. do 2006.), periodom u Hajduku, koji je završio razilaskom osam kola prije kraja sezone u kojoj su Splićani uzeli zadnju titulu (2005.) te nizom ne baš predugačkih gaža u Rumunjskoj, Arabiji, Kini…

Doteklo ga je kao trenera svugdje po svijetu, a sve je naplatio u Zrinjskom u kojem je primjenjivao filozofiju svog trenera iz Pescare – danas 77-godišnjeg Giovannia Galeonea, legende talijanskog nogometa koji je ‘izmislio’ niz danas cijenjenih igrača i trenera.

U istoj momčadi sa današnjim trenerom Juventusa Maxom Allegrijem (zadnji desno u gornjem redu)

– Njegov odnos s igračima uvijek je bio iskren i otvoren, uvijek pun savjeta i dijaloga, držao je da se svaki problem može riješiti u razgovoru s igračima. I ja to danas pokušavam prakticirati. A gajim i njegov stil, 4-3-3 s brzim krilima, tehnički dobro potkovanim centralnim veznjakom Bilbijom i defanzivnim veznim Jovićem, rekao je Baka pa Talijanima približio kadar Zrinjskog, igrače koji su pokorili Premijer ligu, četvorica od njih (Bilbija, Todorović, Filipović i Stojkić) tri puta zaredom u dresu s lentom.

– Oni nisu poznati u inozemstvu, ali radi se o talentiranim igračima kao što su vratar Pirić, koji je potpisao za slovenski Maribor, potom ofanzivni veznjaci Filipović i Bilbija, braniči Kadušić i Hajdarević… Imamo dobru nogometnu školu koja i u vrijeme ekonomske krize nastavlja proizvoditi igrače. Zrinjski bi bio niže plasiran u Serie A, a bili bi jako dobri u Serie B, istaknuo je.

Možda bi se Zrinjski u talijanskom nogometu žestoko mučio, ali tko Baki može oduzeti nepopravljivi, sanjarski optimizam? Uostalom, čemu stalno podcjenjivanje bh. nogometa koji je s obzirom na ulaganja blizu maksimuma.

Allegri, Gasperini, Junior…

Nema sumnje, uspio je Baka kao trener. Nije to konstatacija koju vežemo samo s dvije titule sa Zrinjskim, dogodilo se to i prije, ali i dalje stoji da je kao igrač bio i ostao veličina. A to je nekim novim generacijama, posebno mostarskim, možda malčice i daleko, negdje u magli. Zato je nekako uvijek dobro prisjetiti se njegovog vremena u Italiji, u vrijeme kada je Serie A kotirala visoko, visoko…

Zanimljivost kaže da je Slišković svojevremeno u Pescari dijelio svlačionicu s Massimilianom Allegrijem, trenerom koji je nakon titule s Milanom nastavio nizati uspjehe s Juventusom. U njihovim igračkim danima, Slišković je više plijenio pažnju.

– Nikad ne bih rekao da će postati trener, jer je u igračkim danima bio prilično zatvoren, rekao je Baka, kojeg su Talijani upitali i za još jednog suigrača, danas također dokazanog trenera Gian Piera Gasperinija. Bio je šef u Interu, Palermu, Genoi, Atalanti, koju vodi i danas.

– Gasp je bio lider na terenu, kapetan, želio je učiti, za njega me ne čudi da je uspio, komentirao je Baka Gasperinija, s kojim je, zajedno s Brazilcem Juniorom, Pescaru u sezoni 1987./’88. spasio ispadanja i to pobjedama kod Trapattonijevog Intera i kod kuće protiv Juventusa (po 2:0).

Uz Romana Galvanija (kasnije prvaka s Interom, valjda igrača koji je inspirirao Ćiru Blaževića i njegovu teoriju galvanizacije), i Baka je tada zabio Interu za kojeg su tada igrali Zenga, Bergomi, Scifo…

Genijalac, ne i luđak

Da nije bilo ozljede koljena zbog koje je odradio višemjesečnu stanku, Slišković bi završio u Juventusu ili Romi, koji su tada žestoko zagrizli za njega i sve dogovorili s vlasnikom njegovog ugovora Marseilleom. No to je ostalo u domeni ‘što bi bilo da je bilo’. Ono što se dogodilo, njegovi su trenuci magije koje se Talijani i dan danas rado sjećaju. Gostovao je tako 2014. na TV Pescari, gdje ga je jedan novinar okarakterizirao luđakom i genijalcem.

Slišković i njegov trener iz Pescare, Giovani Galeone

– Može biti da sam bio takav, ali ja ne bih ništa mijenjao, rekao je, da bi mu zatim u obranu stao drugi novinar.

– To su gluposti. Veliki Baka (Grande Baka) je bio genijalac na terenu, nije bio genijalac i luđak kao Balotelli koji je to bio i na terenu i izvan njega, ispravio je svog kolegu Talijan.

Ima li tragova tog Bake danas, na premijerligaškim terenima? Svakako. Vide to na terenu oni istreniranog oka, ali njegov karakter najviše dođe do izražaja u medijskim istupima gdje nikome nije dao da ga gazi. Kačio se tako prošle sezone s novinarima, ove i sa sucima i Savezom i zato bivao kažnjen. Neki će reći da je bio glasniji kada mu nije išlo, da je smirivao tenzije kada je Zrinjski dobivao, ali sve je to igra, a Baka ju i dalje, na svoj način igra. I zato, kada ga sretnete na ulici sljedeći put, nastavite svojim putom, jer on ne voli takvu javnu strku i zbrku. Ali sjetite se da je pored vas prošao Grande Baka.

Piše: Slaven Nikšić
[email protected]

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!