INTERVJU Tomo Vukšić: Uskrs je izvor nade i hrana i razlog radosti

Najbolji način priprave na osobnoj duhovnoj razini jest odgoj svoje nutrine kroz poniznost, zahvalnost za učinjeno dobro, kajanje zbog slabosti i želja za obraćenjem, a na vanjskoj djelatnoj razini čovjek dokazuje svoju želju za životom vječnim tako što zaista poštuje i pomaže život, dostojanstvo i prava Božjih stvorenja na zemlji

Došlo je vrijeme da se radujemo najvećem kršćanskom blagdanu-Uskrsu. O značenju, načinu slavljenja i ljepoti Uskrsa razgovaramo s Vojnim biskupom u BiH, msgr.dr. Tomom Vukšićem.

Msgr. Vukšiću, zašto je Uskrs najveći kršćanski blagdan?

-Uskrs je prije svega blagdan, kojim se cijela Crkva sjeća događaja povijesnog Isusova uskrsnuća. Bio je to događaj, koji se zbio u rano jutro trećega dana nakon Isusove smrti, odnosno nakon polaganja njegova mrtvoga tijela u grob, kad je Isus svoj grob ostavio prazan. Njegovo je ljudsko tijelo uskrsnulo! Međutim, po svom uskrsnuću Isus je za sve ostale ljude postao „prvina usnulih“, kako kaže sveti Pavao u Prvoj poslanici vjernicima u gradu Korintu. Uostalom, „radi nas ljudi i radi našega spasenja“, on je i postao čovjek, kao što stalno ponavljamo u tekstu „Vjerovanja“. To jest, on je uskrsnuo prvi od svih, koji su umrli, i zato vjerujemo, da je tim njegovim uskrsnućem započela buduća čovjekova pobjeda nad smrću. Time je započela čovjekova stvorena vječnost, jer je Isusovo tijelo otvorilo vrata raja svima stvorenima, koji će uskrsnuti. Na osnovu toga mi kršćani, kao jednu od osnovnih istina, ispovijedamo vjeru u uskrsnuće ljudskoga tijela i u život vječni svih dobrih ljudi. Tako je Uskrs najveći blagdan ne samo kršćana nego i najvažniji događaj, svetkovina i razlog radosti za cijelo čovječanstvo, jer Isusova pobjeda nad smrću, njegovo uskrsnuće, predstavlja početak ispunjenja osnovne i najdublje opće ljudske želje: težnje svakoga normalnog čovjeka da živi zauvijek. Uskrs je stoga izvor nade i hrana i razlog radosti. Radujemo se, dakle, zbog njegova uskrsnuća dok se nadamo svomu životu vječnom.

Pripreme za nj počinju na Pepelnicu, premda bi, zapravo, trebale trajati na neki način kroz cijelu godinu…

-Ne samo da bi pripreme za Uskrs „trebale“ trajati kroz cijelu godinu, nego one doslovce moraju obilježiti cijeli ovozemaljski ljudski život, svaki čovjekov dan i svaku njegovu godinu, a svatko ih treba provoditi u skladu sa svojim mogućnostima i talentima. Naime, ako se ljudski život na zemlji promatra iz perspektive kršćanske vjere u uskrsnuće tijela i život vječni, onda život nije ništa drugo doli duga čovjekova priprava za vlastito uskrsnuće. A najbolji način priprave na osobnoj duhovnoj razini jest odgoj svoje nutrine kroz poniznost, zahvalnost za učinjeno dobro, kajanje zbog slabosti i želja za obraćenjem, a na vanjskoj djelatnoj razini čovjek dokazuje svoju želju za životom vječnim tako što zaista poštuje i pomaže život, dostojanstvo i prava Božjih stvorenja na zemlji. No, s druge strane, točno je da posebna priprava za svetkovinu Uskrsa svake godine počinje na Čistu srijedu, koju se naziva i Pepelnica, jer se toga dana vjernici, u znak pokore, poniznosti i obraćenja, posipaju pepelom.

Što se sve zbiva od Pepelnice do Vazmenog tjedna?

-Ako se izuzme šest nedjelja, od Pepelnice do Uskrsa je 40 običnih dana, koje cijela Crkva provodi u sabranosti, postu, drugim oblicima odricanja, iskazivanju djela milosrđa i općenito pomaganju potrebitima. Nedjelje su, naime, izuzete zato što kršćani nikada ne poste nedjeljom, jer je Isus u nedjelju uskrsnuo te je ona zbog toga uvijek dan radosti. Nedjelja ne da postu na se, kaže naš narod. To se vrijeme u našim krajevima obično naziva Korizma, što dolazi od latinske riječi „quadragesima“ (to jest, razdoblje od 40 dana), ili talijanske „quaresima“, pa bi Korizma u slobodnom prijevodu bila četrdesetnica. Kroz to vrijeme vjernicima je posebice draga pobožnost križnoga puta, na koju se okupljaju u vrlo velikom broju, posebice petkom.

Posebnu važnost pridajemo Vazmenom trodnevlju…

-Na Veliki četvrtak uvečer je Isus imao svoju posljednju večeru s učenicima, za vrijeme koje je ustanovio sakramente svećeničkoga reda i euharistije. U petak je osuđen na smrt, razapet na križ i umro, pa je to dan muke Isusove. Na taj dan, kao i na Čistu srijedu, u Katoličkoj crkvi je obvezatan post i nemrs za sve vjernike, kojima zdravstvene prilike i životna dob to dopuštaju. Subota je pak dan bdijenja uz Isusov grob i vrijeme tišine te se u crkvama ne obavljaju nikakvi obredi, osim tihe osobne molitve i razmatranja. Također, kao izraz grobne tišine, od večernjih obreda na Veliki četvrtak pa do uskrsnoga bdijenja, ne zvone zvona na crkvama niti sviraju instrumenti u njima. To su dani neposredne i intenzivne duhovne priprave za Uskrs na što upućuju i ovi vanjski znakovi.

Tijekom Vazmenog bdijenja prolazimo kroz službe svjetla, riječi, krsnu i euharistijsku… Što nam one znače i donose?

-Služba svjetla obavlja se na početku slavlja uskrsnoga bdijenja, odnosno polnoćke, kako se obično kaže, i njome dominira uskrsna svijeća, koja se pali u mraku, i himan u čast njezinu svjetlu. To svjetlo razbija mrak noći i time naznačuje Krista, koji svojim uskrsnućem razbija mrak groba i smrti. Nakon nje slijedi služba navještaja Riječi Božje. Čita se više odlomaka iz svetih tekstova s opisom djela Božjih o oslobođenju ljudi od ropstva i grijeha. Potom se obavlja služba, koja se naziva krsna, i podsjeća na stara vremena kada se za vrijeme uskrsne polnoćke krštavalo brojne obraćenike na kršćanstvo, a sve završava euharistijskim slavljem, prvim nakon Mise Posljednje večere na Veliki četvrtak. A poruka tih obreda je vrlo jasna; Krist je svjetlo koje oslobađa od mraka smrti i nudi vječni život, a kroz ovaj zemaljski život ljude odgaja svojom riječju i hrani sakramentima te ih tako pripravlja za vječni.

U nedjelju, konačno, slavimo Uskrsnuće… Zašto se datum Uskrsa pomiče svake godine…

-Datum Uskrsa se izračunava ovisno o datumu židovskoga blagdana Pashe, jer su se Isusova muka i smrt i njegovo uskrsnuće, kao povijesni događaj, zbili u dane obilježavanja toga blagdana. A datum Pashe (14. dan mjeseca nisana) se pak izračunava prema židovskom mjesečevu kalendaru, koji je različit od našega gregorijanskog sunčeva kalendara, i u tom židovskom kalendaru je povezan s proljetnim uštapom. A budući da je Isus uskrsnuo prve nedjelje nakon Pashe, svetkovina Uskrsa, ali preračunato u gregorijanski kalendar, uvijek je prve nedjelje nakon 14. nisana, odnosno proljetnoga uštapa. Prema tomu datum Uskrsa ovisi o datumu proljetnog uštapa, odnosno o svetkovini židovske Pashe.

Različiti su, donekle, narodni običaji proslave Uskrsa u svijetu…

-Sadržaj svetkovine Uskrsa svuda je, naravno, jednak ali način izražavanja radosti ili obilježavanja važnih događaja, a to znači također vjerskih radosti i događaja, uvijek je obilježen kulturom ljudi koji slave ili se sjećaju, kao i povijesnim trenutkom i okolnostima nekoga naroda. I normalno je da je tako. Crkva je prema toj različitosti uvijek bila vrlo tolerantna. Jedino je pazila da iz nekršćanske prošlosti i tradicije bude pročišćeno ono što nije spojivo s kršćanskim sadržajem i vjerskim istinama.

U kakvom ozračju dočekujemo Uskrs 2019. u BiH?

-Kao što smo već rekli, osim što je sjećanje na ključan događaj iz Isusova života, Uskrs je za sve ljude prvenstveno blagdan nade. Time je on u ovom trenutku dodatno aktualan i važan u BiH, jer mi se čini da u ovom društvu ništa nije tako ugroženo kao nada. Naime, često se ima dojam da ovi ljudi imaju svega više negoli nade.

Što želite poručiti našim čitateljima u povodu velikog blagdana?

-Neka budu tvorci uvjeta za bolji svijet i time svjedoci nade. Nju je Isus cijeloga svog života svjedočio u skoro nemogućim uvjetima. Njegovo uskrsnuće je razlog također naše obveze izgradnje boljega svijeta, jer je to jedini način i put prema našemu uskrsnuću. A za slučaj da nam se ponekad čini kako nismo dorasli ni sposobni za takvo što, podsjećam na riječi svete Majke Terezije: „Dȁ, imam mnoge ljudske slabosti, mnogu ljudsku bijedu… Ali Bog se saginje i služi se nama, mnome i tobom, da budemo njegova ljubav i njegova samilost prema svijetu, usprkos našim grijesima, usprkos našim bijedama i našim nedostacima. On ovisi o nama, da bi ljubio svijet i da bi mu dokazao koliko ga voli.“

Razgovarala:Vesna Hlavaček, [email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!