Schwarz-Schilling: Kobna razmjena teritorija na Balkanu

Prema formuli Kosovo ide u NATO, a Srbija ostaje pod utjecajem Rusije, zajedno s jasnim odbacivanjem članstva u NATO-u. Time on destabilizira regiju, posebno BiH, jer ton tu određuje politički lider iz RS-a, sada predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji već godinama govori da ulazak BiH u NATO dolazi u obzir samo pod uvjetom da Srbija poduzme takav korak. I tu Trump čini ustupak Rusiji, čiji utjecaj u toj regiji nesmetano raste, ukazuje Schwarz-Schilling

BERLIN – Nešto što je procurilo u javnost i izazvalo skandal, dovršava se u tišini, bez javnosti. Unatoč svim demantijima, i dalje se radi na razmjeni teritorija između Srbije i Kosova. Kobna greška, smatra bivši njemački ministar i bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling.

Čelično načelo Zapada da se nove etničke podjele moraju izbjeći po svaku cijenu više se ne primjenjuje. Predsjednici Kosova i Srbije su, prema svim raspoloživim informacijama, postigli “dogovor”: Kosovo će predati Srbiji područje sjeverno od Mitrovice s većinskim srpskim stanovništvom, dok će područja s većinskim albanskim stanovništvom na jugu Srbije u dolini Preševa biti predana Kosovu.

Lobisti su dobro obavili svoj posao. Iako je plan na početku izazvao otpor na više strana, posebno u redovima vlastitih naroda, čini se da se on sada uspješno realizira i privodi kraju. To bi Srbiji donijelo članstvo u EU dok bi Kosovo bi priznato i dobilo bi mjesto u Općoj skupštini UN-a, prenosi Deutsche Welle (DW).

Korekcije granica bi otvorile Pandorinu kutiju

“Dvojica mojih bivših kolega, Paddy Ashdown i Carl Bildt, bivši visoki predstavnici u BiH, su, zajedno sa mnom, u kolovozu 2018. poslali otvoreno pismo ministrici vanjskih poslova EU-a Federici Mogherini i upozorili da se ne smije otvarati Pandorinu kutiju teritorijalne razmjene zato što to ide na ruku separatističko-nacionalističkim snagama, ne samo u toj regiji, a posebno u BiH, već i u mnogim drugim zemljama. To bi otvorilo put još većim poremećajima koji rijetko završavaju bez rata. Ne radi se samo o snu o Velikoj Srbiji, koji je doveo do rata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, već i o, kao što sam saznao u siječnju ove godine u razgovoru s albanskim premijerom Edijem Ramom, mogućem ujedinjenju Albanije i Kosova – ideji koja nikada nije u potpunosti odbačena. On mi je u razgovoru rekao da jako cijeni nepokolebljivost Angele Merkel i stav njemačke politike prema promjeni granica, ali i da se plaši da bi krajnje oslobađanje Kosova iz okova Srbije moglo potrajati predugo ili bi moglo nikada se ne dogoditi i da zato u spajanju Kosova i Albanije vidi konkretnu opciju. Jako iznenađuje da političari EU-a u Bruxellesu, koji strogo odbacuju politiku promjene granica po etničkom načelu, danas ne vide tu opasnost i smatraju da su takva rješenja moguća. Koji su razlozi doveli do toga?“, pita Schwarz-Schilling.

Nova politika velikih sila na Balkanu?

Prema njegovoj ocjeni, na ovom mjestu u igru očito ulaze SAD, čiji se predsjednik Trump i sam želi povući iz krizne regije Balkana te je pristao na pregovore o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova. To je, kako se ukazuje, potpuni preokret dosadašnje politike SAD-a i predsjednik Trump je to ove godine potkrijepio s dva pisma poslana predsjednicima Kosova i Srbije. Tu se postavlja pitanje, kakve su Trumpove namjere i što mu je cilj.

“Postoje spekulacije da on slijedi “dogovor” s Putinom o podjeli utjecaja na Balkanu između dviju velikih sila, Rusije i SAD-a. Prema formuli Kosovo ide u NATO, a Srbija ostaje pod utjecajem Rusije, zajedno s jasnim odbacivanjem članstva u NATO-u. Time on destabilizira regiju, posebno BiH, jer ton tu određuje politički lider iz RS-a, sada predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji već godinama govori da ulazak BiH u NATO dolazi u obzir samo pod uvjetom da Srbija poduzme takav korak. I tu Trump čini ustupak Rusiji, čiji utjecaj u toj regiji nesmetano raste“, ukazuje nadalje, bivši visoki predstavnik i dodaje da ima i spekulacija, osobito u krugovima NATO-a, da Trump želi obje zemlje, i Kosovo i Srbiju, vidjeti u NATO-u, ali i da želi ograničiti ruski utjecaj na Balkanu. To bi eventualno moglo biti objašnjenje za promijenjenu poziciju EU-a.

Tko će pokupiti krhotine?

“Uvjerljivo i logično je samo da Srbiji i Kosovu, bez američke podrške, ne bi mogla proći ova neprihvatljiva razmjena teritorija. Koja od ove dvije špekulacije će se pokazati točnom, teško je predvidjeti, obzirom na visok stupanj nepredvidivosti američkog predsjednika. Sigurno je da bi obje opcije imale ogromne posljedice za Balkan. Što će se dogoditi nakon toga? Moto ovogodišnje sigurnosne konferencije u Münchenu bio je “Tko će pokupiti krhotine?” Kada jednom povučete granice po etničkim crtama, kako spriječiti da Sandžak pripadne BiH, a RS Srbiji? Što će onda biti sa Sjevernom Makedonijom, koja je upravo riješila spor s Grčkom i koja bi se, novim povlačenjem granica po etničkoj liniji, našla pred novim problemom – što ako Albanci u Sjevernoj Makedoniji izraze želju da žive u etnički čistoj državi.“, navodi među ostalim, Schwarz-Schilling ukazujući na još nekolicinu primjera zemalja koje bi s tim modelom imale probleme.

“Preostaje mi samo apelirati na Vijeće EU-a i na Europsku komisiju da prizovu europske vrijednosti i prisjete se sustava vrijednosti na kojem počiva EU. Ako se to ne dogodi, onda nas ne treba čuditi kad, zbog pogrešnih političkih odluka, ponovmo budemo suočeni s valom izbjeglica i mukama gladnih i siromašnih. I da se još jednom vratim motu ovogodišnje Konferencije o sigurnosti u Münchenu: „U slučaju pogrešnog razvoja događaja, krhotine u Europi neće pokupiti zemlje koje crtaju nove granice, već Europska unija!”“, zaključuje Schwarz-Schilling. (DW)

error: Content is protected !!