POHLEPI NIKAD KRAJA Hrvatima je nasušno potrebna razumna i poštena nacionalna politika, a ne jednoumlje, klijentelizam i kleptomanija!

Parole o nacionalnom jedinstvu su redovito pucale po leđima Hrvata u svim dijelovima BiH, a donijele Čoviću skupocjenu vilu, Ljubiću nekoliko stanova, Lovrinoviću, Čavari, Džambas…  skupocjene stanove i apartmane po inozemstvu, a  Čolaku, Bevandi, Merdži, Bošnjaku i cijelome vrhu fascinantna primanja i debele bankovne račune. Pohlepi nikada kraja, nacionalno jedinstvo je svedeno na jednoumlje, svađe sa svima i masovni egzodus Hrvata.

Jedan regionalni, naizgled benigni, čin potpisivanja sporazuma o zajedničkome izlasku  na predstojeće parlamentarne izbore, konkretno u Zeničko-dobojskoj županiji, izazvao je  prilično zapjenjenu reakciju, inače poslovično odmjerenoga, Bariše Čolaka, čelnika Doma naroda državnog Parlamenta i ‘vječitog’ dužnosnika HDZ-a BiH.

Nije poznato je li Čolaka na reakciju prisilio stranački vođa, ili se baš on tako drznuo da  nekoga kritizira jer nikada ništa u političkom životu nije odlučio, niti za nekoga  podmetnuo svoja leđa. Međutim, nešto se zaljuljalo u stožernoj hrvatskoj stranci.

Neispunjena obećanja

Nakon potpisivanja izjave o zajedničkom izlasku na izbore Hrvatske stranke i HDZ-a 1990 u Zeničko dobojskoj županiji, Čolak je požurio ocrniti aktere tog čina, ali očigledno  još i više zastrašiti sve one koji bi se možda usudili u budućnosti slijediti ovaj model oporbene suradnje.

Bariša Čolak nije izustio uobičajenu kletvu o izdaji nacionalnih interesa, ali je upozorio: “dok se bošnjačke stranke ujedinjuju u namjeri da dekonstituiraju Hrvate, neke hrvatske stranke, nažalost im pomažu lažima i obmanama kojima žele izazvati jaz između hrvatskog naroda i tako objektivno pomažu bošnjačkoj politici“.

Čolaka je uznemirio onaj dio poruke iz sporazuma Josipa Krajine i Vinka Marića kako “HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona diskriminira Hrvate Bosne” te da bi se “eventualnim usvajanjem izmjena Izbornoga zakona kojeg je predložio HDZ BiH, pravni i politički položaj hrvatskog naroda, koji živi na područjima Bosne, pogoršao do mjere da bi u nekim dijelovima faktički izgubio status konstitutivnog naroda”.

To je zapravo politička teza koju već mjesecima čita i sluša Bariša Čolak i njegovi u HDZ-u BiH iz različitih usta i pera, i do sada se na to nisu obazirali. Valjda su bili sigurni kako će njihov prijedlog izmjena Izbornoga zakona, čiji je autor i sam Čolak, sigurno proći u Parlamentu pa makar i u nešto modificiranijem smislu.

Na Čolakovu žalost, njegov priiedlog izmjena Izbornog zakona je već eutanaziran i  naišao je na neviđenu osudu najvećega dijela domaće i međunarodne javnosti. Kako bi  oprao savijest, ako ga ona uopće i progoni oko prijedloga, Bariša Čolak pokušava skrenuti pozornost javnosti s još jednog u nizu političkih promašaja njegove stranke i neispunjenih obećanja koja je njegov stranački šef Dragan Čović dao Hrvatima u BiH i  Hrvatskoj.

Neumjesna poruka da bi neke stranke želeći zajednički izaći na izbore, izvan HNS-a, po nečijem nalogu, razbile hrvatsko jedistvno je očigledni izraz nepoštovanja prema drugim strankama i drugačijem mišljenju i emociji, te dokaz uznemirenosti i straha od odmazde  koju će HDZ BiH kad tad morati osjetiti na svojoj koži.

Pričom o jedinstvu do bogatstva za pojedince

Ta politička teza o rušenju hrvatskoga jedinstva, dok se bošnjačke stranke ujedinjju naprosto nije istinita. Nismo glasnogovornici bošnjačke politike, ali na tom dijelu scene  djeluje odnedavno najmenje pet novih političkih stranaka. To su Neovisni blok, Stranka demokratske partije, Narod i pravda, Bosanskohercegovačka neovisna lista itd. Parole o   nužnosti hrvatskog jedinstva su jedna u nizu podvala iz kuhinje stožerne stranke.

Na to više veliki broj Hrvata ne puše. To jedinstvo je uvijek udaralo po leđima   najvećega broja Hrvata u cijeloj BiH. Ono je donijelo vilu Draganu Čoviću, nekoliko  stanova Boži Ljubiću i Marinku Čavari i to u inozemstvu, nekretnine i podeblje bankovne račune Zdenki Džambas, Nikoli Lovrinoviću, Bariši Čolaku, Vjekoslavu Bevandi, Radi Bošnjaku ili Josipu Merdži…

Jedan od čelnika Doma naroda Parlamenta BiH i ‘vječiti ministar’ Bariša Čolak bi morao pokazati više uljudnosti i senzibiliteta prema krikovima i glasu potlačenih Hrvata iz  nekih dijelova ove zemlje. Ti ljudi se nisu možda toliko nakrali i nisu financijski osigurani, ali ne mogu više gledati i trpjeti stalna pakiranja kofera i odlazak njihove djece  i kompletnih obitelji iz svojih krajeva i ne žele ostati osakaćeni za pravo glasovanja i pravo biranja. Samo slijepci ili politički diletanti ne vide da Čolak i cijeli vrh HDZ-a BiH samoljubivo ustrajava na nemogućim izmjenama Izbornog zakona i naprosto ne stoji ‘obrambena’ teza da ‘su to najobičnije neistine kojima se želi stvoriti jaz između Hrvata Bosne i Hrvata iz Hercegovine i nema ni govora o tome da HNS-ov prijedlog diskriminira ne samo Hrvate, nego i druge narode’.

Pravni eskpert, kakav se predstavlja Čolak, bi morao znati da je korištenje popisa pučanstva iz 2013. godine, kao temelj za izračun broja izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, u najmanju ruku kritično i dvojbeno. Aneks 7 nije sproveden pa prema tome dok god postoje zahtijevi za povratak proces nije okončan i jasno je s toga da se po Ustavu još uvijek mora koristiti popis iz 1991. godine. I nadalje, Bariša Čolak ne govori  istinu kada pojašnjava broj izaslanika u Domu naroda iz pojedinih županija po prijedlogu  HDZ-a BiH.

-Precizno smo izračunali, podjelivši ukupan broj pripadnika svakog naroda u FBiH s brojem 17, koliko broji klub svakog naroda, da na 5,88 posto pripadnika svakog od naroda dolazi jedan izaslanik. Kad je riječ o hrvatskom narodu to znači da na nešto više od 29.000 Hrvata dolazi jedan izaslanik u Hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta FBiH. Temeljem toga, a s obzirom na broj Hrvata u Srednjobosanskoj županiji prijedlog HNS-a predviđa da se iz Srednjobosanske županije bira pet izaslanika u Hrvatski klub, a ranije ih se biralo 4. Iz Zeničko dobojske, opet sukladno broju Hrvata koji žive u toj županiji bira se jedan izaslanik u Hrvatski klub, kao i iz Posavske gdje živi 35.000 Hrvata. Što više, HNS-ov prijedlog predviđa i izbor jednog izaslanika u Klub Hrvata iz Tuzlanske županije, premda tamo po popisu iz 2013, živi oko 23.000 Hrvata, dakle 6 tisuća manje nego što je potrebno za izbor jednog izaslanika, pojasnio je Čolak.

Tvrdoglavo nametanje

On je potvrdio najgrozniju računicu, kako HDZ-ovim prijedlogom nije predviđen izbor izaslanika iz Sarajevske županije, gdje živi skoro dvostruko manje Hrvata od broja potrebnog za izbor jednog izaslanika, te da zbog svoje malobrojnonosti Hrvati iz te županije ne mogu izabrati ni vijećnika u Općinsko vijeće ni jedne sarajevske općine, a kamoli zastupnika u Županijsku skupštinu, a ista je situacija i u Unskosanskoj županiji gdje živi oko 6 tisuća Hrvata i u Goraždanskoj gdje žive svega 24 Hrvata. Ali, čak i da je sve  to istina, a nije jer HDZ BiH predlaže samo 4 izaslanika iz Središnje bosne, postavlja se  pitanje unutarhrvatske svenacionalne solidarnosti i bratske brige. Zar nije ljudski, bratski i demokratski predložiti takve modalitete i kriterije koji će omogućiti da se iz nekih područja gdje su Hrvati brojčano inferiorini bira veći broj izaslanika, da se upravo  iz sarajevske županije gdje je demografsko stanje kritično, po Čolakovom kriteriju, omogući izbor barem jednog izaslanika. Sramno je da Bariša Čolak niti jednom riječu nije spomenuo Hrvate u RS-u. Ali, ako HDZ BiH bude i dalje tvrdoglav u nametanju svojih rješenja, bit ćemo svjedoci sve većeg otpora, novih sporazuma i koalicija, ali i nervoze kod vječitih vlastodržaca i i lažnih nacionlanih tribuna pa onda i na koncu kazne koja mora uslijediti.

Hrvatima je nasušno potrebna razumna i poštena nacionalna politika i briga za svakog Hrvata, ma gdje on bio, a ne elitisička i kleptomanska politika i jednoumlje, sve pod   podvalom nacionalnoga jedinstva.

Piše: I. Marić, [email protected]

 

 

error: Content is protected !!