DNEVNI LIST NA BERLINSKOM MARATONU: Sport u kojem s istim žarom svi jure svoje ciljeve

Ulično trčanje je posebna grana atletike koja sve više poprima popularnost i u Bosni i Hercegovini gdje je samo u posljednjih nekoliko godina višestruko narastao broj rekreativnih trkača, škola trčanja, rekreativno – amaterskih klubova, a posebno uličnih i brdskih utrka kojih je danas preko 50 na godišnjoj bazi, a u odnosu na period do prije 4 – 5 godina kad ih se održavalo ukupno 5 – 6.

Stil života

Domaći trkači nerijetko odlaze oprobati se i u regiji jer je to stil života u kojem se spaja turizam i sportski izazov, a ponekad i na dalje destinacije. Tako sam i osobno, poslije istrčanih maratona (utrke na 42.195m) u BiH (Banjaluka, Cazin, Novi Grad) te u regiji, Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, zatim Zurichu, Budimpešti, Rimu, Ateni i Barceloni, novi izazov našao na Berlinskom maratonu. Radi se o zaista vrhunskom sportskom događaju koji je imao 46.983 prijavljenih trkača, od kojih je utrku završilo njih 44.065 (150 nacija). Sve njih je na ulicama Berlina bodrilo preko milijun stanovnika glavnog grada Njemačke, uz 35 glazbenih bendova duž staze. Sportski spektakl kakav je za ukupnu sliku moguće samo osobno proći kako bi ga potpuno doživjeli.

Jedan od 6 velikih

Za nas možda još uvijek netipičan sportski događaj, van okvira tradicionalno popularnih sportova, ali Berlinski maraton je jedan od šest velikih, “major”, maratona (uz Boston, New York, Chicago, London i Tokio), koji je ipak najbliži i materijalno najdostupniji sudionicima s Balkana. Berlin je poznat i po tome što kotira i kao najbrža svjetska maratonska staza pa je na njemu postavljeno 11 svjetskih rekorda u maratonu. Uz to je i drugi najmnogobrojniji maraton na svijetu jer je po broju sudionika ispred njega samo New York.

Uz bok svjetskom rekorderu

Prednost, a ujedno i mana, ovakvih događaja je činjenica da tu nema selekcije i razdvajanja trkača po kvaliteti jer su svi dio iste utrke. Zamislite da su u istoj ligi košarkaši iz NBA lige, Eurolige, svih drugih nacionalnih liga, ali i sudionici najnižih rangova košarkaških natjecanja. I nadmeću se jedni protiv drugih. Tako su 29. rujna u Berlinu svi imali priliku biti u utrci sa svjetskim rekorderom na 5.000m i 10.000m, Etiopljaninom Kenenisom Bekeleom, koji je jedan od najboljih atletskih dugoprugaša svih vremena. S druge strane mala mana je što ovakav start onim slabijima (kakvih je tu 99,9 posto) naravno ne pruža mogućnost da razmišljaju o plasmanu. Međutim tu je i temelj maratonskog trčanja koji donosi takvu masovnost u svijetu rekreativnog trčanja – ovo su utrke u kojima se ne trči za plasman, nego protiv sebe, odnosno za svoj cilj. To je borba protiv vlastitih limita, težnja za postignućem nečega što mnogi smatraju nemogućim. Prvenstveno borba da se istrči tako velika dužina (42.195m), a onda za one naprednije i da eventualno poprave vrijeme za koje su je savladali. Velika većina trkača uopće i ne zna svoj plasman, ali itekako znaju postignuto vrijeme koje im pokazuje jesu li napredovali. Radost i zadovoljstvo koje iskuse zbog vlastitog sportskog uspjeha je onakva kakvu doživljavaju i vrhunski sportaši. Upravo ti trkači čine ovakve događaje spektakularnim, jer je vrhunskih atletičara otprilike samo nekoliko stotina.

U najvažnijoj osnovi, to je jedan obimniji oblik rekreacije sa dozom natjecateljskog duha, hobi koji itekako pomaže općem zdravlju pojedinca i čini njegov život sadržajnijim.

Teške pripreme

Kako god vam djelovali trkači koji prelaze ovu distancu, oni su morali proći težak trening da bi došli do toga da trče maraton. Naravno, to najviše ovisi i o razini željenog rezultata, motivaciji i ambicijama. Osobno sam u tri mjeseca priprema za Berlinski maraton trčao 85 do 90km tjedno, uz po dva treninga snage.

Prvi susret – trkač iz Gradiške

Trči i piše: Ersan Bijedić
[email protected]

Na maraton sam došao sam, potpuno fokusiran na ono što me tamo čeka, nastojeći ostati što smireniji, bez stresa i preći što manje do startne crte (jer je startna zona ogromna i čini veliki dio berlinskog parka Tiergarten), kako bi ukupno sačuvao što više energije. A onda je tamo prvi trkač kojeg sam sreo bio iz – Gradiške. Aleksandar Raca. Kaže da trči četvrti i svoj posljednji maraton. “Ovo je previše patnje, za mene su kraće trke”.

Start od sat vremena

Često pitanje onih koji vide start maratona kao u Berlinu je – kako su uopće u igri oni koji počnu maraton u pozadini? Maratoni kao u Berlinu imaju start u valovima. Trkači su poredani prema ranije postignutim rezultatima i oni bolji idu naprijed. Osobno sam krenuo sa prvim valom, iz C faze, odnosno od 9.15 sati, kad su krenuli i elitni trkači. Međutim trkači iz posljednjeg, četvrtog vala, su krenuli u 10.10, dakle 55 minuta poslije vodećih. Ono što svima njima pruža mogućnost da na kraju dobiju relevantan rezultat svoje utrke je to što sa sobom nose elektronski čip na tenisici koji mjeri vrijeme, tako da im utrka počinje od onog trenutka kad prođu kroz startnu kapiju.

Veliki povratak Kenenise Bekelea

Berlin-Marathon 2019

Svjetski rekorder na 5.000m i 10.000m, Kenenisa Bekele, je u prethodne dvije sezone uglavnom trčao slabije maratone i činilo se da će njegova preokupacija drugim stvarima zaključiti njegovu karijeru (s obzirom da mu je 37 godina) bez velikog rezultata u maratonu. A od njega se očekuje svjetski rekord jer je svakako potencijal te razine. Zato je bilo veliko iznenađenje njegova samo 2 sekunde (2:01:41) sporija utrka u Berlinu u odnosu na prošlogodišnji rekord Kenijca Eliuda Kipchogea. Bio je to njegov veliki povratak. Ovim je Bekele vratio rekord Etiopije, ali i ostao nezadovoljan jer je za tako malo ispustio svjetski rekord. Nakon ovoga se u idućoj godini očekuje njegov i Kipchogeov veliki okršaj u Londonu ili na OI u Tokiju. Bio bi to najveći maratonski okršaj u povijesti. Dominaciju etiopskih trkača u Berlinu je pobjedom u ženskoj konkurenciji zaključila Ashete Bekere sa 2:20:14.

Ibišević se čudio

Nema veće noćne more za nogometaše od baznih priprema, odnosno atletsko – kondicijskog treninga s dosta trčanja. Još jednom sam potvrdu dobio i u situaciji kad sam u Berlinu radio intervju sa Vedadom Ibiševićem koji je objavljen u Dnevnom listu prošlog tjedna. Četvrti najbolji strani strijelac Bundeslige (123 gola u 325 utakmica) mi se čudio što ću trčati 42 kilometra. “Ne mislim da ću više ikad potrčati po završetku karijere”, našalio se Vedo.

Prostrani Berlin

Berlin je zaista prostran milijunski grad koji nudi niz mogućnosti i sadržaja za svakoga. Poslije 2. Svjetskog rata građen nanovo, nema neko zbijeno staro gradsko središte, već su to sve vrlo prostrana nova naselja i trgovi. Tako je pješački posjet dvije lokacije u jednom danu (čak i uz svo korištenje gradskog javnog prijevoza) već sport za one fizički spremnije.

Utrka uz potporu Grada Čapljine

Aktivno sudjelovanje na 46. Berlinskom maratonu, o čemu sam dojmove iznio u Dnevnom listu, mi je svojom potporom omogućio gradonačelnik Čapljine, dr. Smiljan Vidić i Grad Čapljina. Bio je to moj 14. maraton koji sam istrčao u vremenu 3:02:58. To je i ukupno 11. vrijeme među bh. maratoncima u 2019. godini.

40.000 – Kenenisa Bekele je za pobjedu u Berlinu dobio 40.000 eura, ali i ispustio bonus za svjetski rekord od 50.000 eura. Cifra možda na prvu djeluje kao velika, ali kad se uzme u obzir da se za to spremao od svibnja trčeći ciljano za ovu utrku između 150 do 200km tjedno, onda je to zaista beznačajno. Npr. 40.000 eura je uobičajena tjedna plata jednog nogometaša “liga petice”.

125 – Kotizacija za sudjelovanje na Berlinskom maratonu je 125 eura.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!