IN MEMORIAM RANKO KETA BOROZAN: Preminuo posljednji Veležovac stare generacije koje se domogla Prve savezne lige

U Beogradu je  u 86. godini života preminuo Ranko Keta Borozan, najstariji nogometaš mostarskog Veleža.

Rođen je u  ulici gdje je stanovao i veliki nogometaš, golman Ivica Ćurković. Jedan je od rijetkih talenata koji je za Rođene prvi put nastupio u senirskom timu kad mu je bilo 17 godina. Igrao je u timu čiju su okosnicu činili Barbarić, Vukotić, Momić, Radiljević, Bolfek, Grgić, Rebac, Zelenika, Hrvić, Ćemalović, Dilberović, Ninković, Prajo, Hudarin , Jovanović, A. Šestić, Mujić, Gušanac…

 Jedan je od one zlatne generacije koja se uspjela kvalificirati u Prvu saveznu ligu 1952/53. godine. U Drugoj  saveznoj ligi nastupio je na 26 utamica postigavši 7 zgoditaka,dok je uknjižio 20 nastupa na prvenstvenim utakmicama Prve savezne lige. Za Rođene je nastupao četiri godine i kotirao je kao veoma zahvalan, korektan i vrlo discipliniran nogometaš.

Borozan je nakon završene karijere u Veležu 1954. godine prešao u beogradski Partizan u kome je nastupao sve do 1957. godine. Ta generacija uspjela se dva puta domoći pokala nacionalnog kupa. U Partizanu je (14. 9. 1955.) igrao u okviru natjecanja Kupa šampiona u Lisabonu protiv „Sportinga“, kada su uspjeli remizirati (3:3) sa renomiranim europskim klubom.

Njemu je pošlo za rukom da u dva navrata bude na šampionskom tronu igrajući za Crvenu zvezdu i OFK Beograd. Pokal je držao u rukama 1959. i 1960 godine. Očito da je postao trofejni nogometaš jer je još osvojio Kup jugoslavije i Dunavski, odnosno Mitrop kup.

Borozan je nakon završene karijere u Partizanu prešao u beogradsku Crvenu zvezdu 1957. godine i boje ovog tima branio je pune dvije godine. Za crveno bijele je nastupao na preko 70 mečeva, računajući prvenstvene, u nacionalnom Kupu i jednu utakmicu u Kupu UEFA. Pamti se njegov zgoditak na utakmici finala Kupa Jugoslavije u sezoni 1957/58. kada je pristupio Crvenoj zvezdi.

Tada je Zvezda igrala protiv njegovog dojučerašnjeg matičnog kluba Veleža. Upravo je tada Borozan postigao zgoditak a meč je završen pobjedom Beograđana sa rezultatom 4:0. Velež je tada nastupio u sljedećem sastavu: Brkljačić, Dilberović, Handžić, Rodin, Benco, Radiljević, Maksimović, Džidić, Oručević, Alajbegović, Lazarević. Strijelci za Zvezdu su bili: Kostić (2), Borozan i Rudinski. 

Na golu Zvezde je bio Veliki Vladimir Beara a u timu Kostić, Rajko Mitić i drugi asovi. U ovom klubu postigao je značajan uspjeh okitivši se titulom  šampiona i sa dva pokala nacionalnog kupa.

Karijeru je dalje nastavio igrajući  (1959.) za OFK Beograd, ali kako je često imao povrede tu se zadržao samo jednu sezonu. Za njegovo ime veže se jedan kuriozitet. On je jedan od rijetkih nogometaša koji je nastupao za sva tri najuspješnija beogradska kluba. Posljednja nogometna destinacija ovog uzornog sportiste bila je zemunsko Jedinstvo i već u tridesetoj godini završava svoju vrlo uspješnu nogometnu karijeru.

U njegovoj biografiji ostaje zapisano da je odigrao sedam mečeva za mladu reprezentaciju a debitirao je u B reprezentaciji Jugoslavije.

Piše: Zlatko Serdarević

[email protected]

error: Content is protected !!