INTERVJU Amra Kapidžić: U svakome od nas se krije neki Dogville

Lars von Trier autor je scenarija za film ‘Dogville’, na temelju kojega je Vedrana Božinović napisala tekstualni predložak za istoimenu kazališnu predstavu, izvedenu premijerno početkom studenoga na sceni NPS-a. Glavnu ulogu u predstavi igra Amra Kapidžić, naša sugovornica.

Amra, Vi u komadu nosite ulogu Grace, mlade i lijepe djevojke koja se od potjere sklanja u grad koji se nalazi-gdje?

-U grad na kraju puta, grad iz kojeg nema dalje. Dogville može biti bilo koji grad, bilo gdje na svijetu. Može biti bilo koja zajednica ljudi. Može biti iza bilo kojih zatvorenih vrata, nekih dobrih ljudi, u mojoj ili vašoj ulici.

Nosimo li Dogville u sebi baš kao i iluzije o vlastitom dobru i zlu? Naravno, dobrota je naša osobina, a zloća isključivo tuđa?

-Apsolutno u svakome od nas se krije neki Dogville. Ako smo spremni da zagrebemo samo malo ispod površine, da analiziramo svoje postupke, svoja činjenja i nečinjenja, pronaći ćemo Dogville. Naravno da je lakše i bezbolnije vjerovati da smo satkani samo od dobra ali nije tako. Skloni smo da za svaku svoju zloću, ako je uopće prepoznamo, krivimo drugoga. Pravdamo svoje zle postupke. Uvijek ih pravdamo.

Je li Vam pomoglo ili odmoglo to što je Grace u filmskoj verziji zaigrala jedna Vaša glasovita kolegica – Nicole Kidman?

 -Iskreno, nisam ni razmišljala o tome. Nisam željela da se opterećujem time. Ni film nisam ponovno htjela da pogledam. Imala sam svoj put i gradila sam svoju Grace. 

Tko je, zapravo,Grace? Od koga ili od čega bježi?

Grace bježi iz okruženja u kojem je odrasla i živjela. Bježi od svog odgoja od svega što je do tada poznavala. Žena koja u životu nikada ni dana nije radila jer nije morala, žena koja je imala sve što poželi, bježi iz okruženja za koje smatra da nema dovoljno visoke etičke standarde. Grace bježi od vlastite arogancije usađene odgojem. Grace traži razloge da bude milosrdna, Grace prašta, Grace pravda svačiji postupak. I desi joj se Dogville a Dogvillu se desi Grace.

Kako je protekla suradnja s redateljicom Lajlom Kaikčija? Poticajno, inspirativno? Jeste li već s Lajlom surađivali?

-Lajla je divna i topla osoba, ali i izuzetno darovita redateljica koja u svakom momentu zna što hoće. Surađivale smo i ranije na predstavi “Kaligula”. Ona spada u one redatelje koji vole i poštuju glumce, koji ih razumiju, imaju puno povjerenje i uvijek su na strani glumca. Za mene je to i više nego dovoljno da poželim da s Lajlom surađujem ponovno.

Koliko je zahvalno prenositi filmska djela na kazališnu scenu?

-Ako razmišljate na način da će se u publici uvijek naći netko tko će  usporediti film i predstavu, onda nije zahvalno. A u publici uvijek ima netko tko voli da uspoređuje, pa će taj netko da usporedi film i predstavu, roman i predstavu, predstavu i neku drugu istoimenu predstavu, ulogu i ulogu… Uvijek ima nešto što se može usporediti. 

Kako je publika reagirala na premijernom izvođenju?

-Mislim da je dobro prošlo. Ljudi koji su prilazili poslije premijere da čestitaju su bili oni koje je predstava na neki način dotakla, potakla na razmišljanje i koji su prepoznali sebe ili drugoga u ovoj predstavi. Oni koji su prepoznali neki svoj, osobni Dogville. Oni koji nisu ostali ravnodušni. A to nam je i bio cilj.

Prođimo kroz Vaš životopis. Prije dvadesetak godina ste postali članicom NPS-a. Odigrali ste veliki broj značajnih uloga. Vama su najdraže…koje?

-Drage su mi sve one uloge koje su se rađale u dobroj atmosferi na probama. Sve one koje su nastale iz procesa u kojima sam s radošću sudjelovala. Pamtim procese i i dalje vjerujem da samo iz dobre radne atmosfere nastaju dobre stvari. 

Koje pisce najradije općenito igrate?

-Najbitnije je da me se priča tiče, da vjerujem u redateljski koncept i način na koji on zajedno s glumcima želi da ispriča tu priču, glumačka podjela. Tekst je samo polazna točka, može biti najbolji na svijetu ali ako se ne poklope i neke druge jednako bitne stvari, nisam sigurna da me može privući. Tri  puta sam igrala Shakespearea: jednu predstavu pamtim do najsitnijih detalja i s radošću, drugu sam tako silno željela da zaboravim, a prema trećoj osjećam samo ravnodušnost. Iskreno, voljela bih da postoji više domaćih dramskih tekstova mladih autora.

Tko su bili Vaši najdraži profesori?

-Svi oni dragi profesori i profesorice koji su nesebično dijelili i prenosili svoje znanje. A bilo ih je mnogo. Neki od njih nažalost više nisu među nama. 

Kako ste se uopće našli, kojom magijom, na kazališnim daskama?

-Bilo je to sasvim slučajno. Na nagovor kolege izišla sam na prijemni i bila sam primljena. Da me tada nisu primili, vjerojatno više ne bih ni pokušavala. Vjerojatno bi moj život otišao u nekom drugom smjeru. Ima dana kada se stres toliko nagomila da kažem sebi – kamo sreće da me tada nisu primili, a drugim danima kažem sebi kako sam blagoslovljena ovim poslom.  

Koliko radosti, a koliko tuge donese glumcu teatar?

“Šaku suza, vriću smija…”

Što rado čitate?

-Trenutno čitam “Sapiens – kratka povijest čovječanstva”, a nedavno sam dva puta u dva dana pročitala “Šindlerov lift” Darka Cvijetića i nisam mogla da prestanem da mislim o toj knjizi. Na jednoj polici u stanu poredano je najmanje dvadesetak knjiga koje sam kupila u zadnje vrijeme, a koje čekaju svoj red. 

Koju glazbu volite?

-Nekada mi je dan započinjao uz kavu i muziku. Danas slušam muziku samo u vožnji i ponekad dok peglam odjeću i to onu koju puštaju radio stanice. Moja osmogodišnja kći je mnogo upućenija u nova muzička imena i hitove od mene.

Vaš hobi?

-Prije desetak godina sam pokušavala slikati, slikati na svili, praviti nakit. To je bio moj ispušni ventil. Kako su se moja djeca rađala, tako su i hobiji otpadali. Još uvijek su djeca  mala i trenutno nemam vremena za bilo kakav hobi. Bilo je nekih pokušaja, ali što god da započnem, sve troje su tu vrlo zainteresirani za ono što mama radi i više nego spremni da pomognu.

Imate li uzore?

-Obični, mali ljudi koji su ostali dostojanstveni, čisti i neukaljanog obraza u ova pogana vremena.

Neispunjena glumačka želja?

-Da sudjelujem u procesu u kojem ćemo svi ostavljati sujetu i ego ispred vrata teatra, a sa sobom na probu nositi maštu i glumačko umijeće i igrati se, samo se igrati. Kakva bi to sjajna predstava bila!

Razgovarala: Vesna Hlavaček

[email protected]

One thought on “INTERVJU Amra Kapidžić: U svakome od nas se krije neki Dogville

  • prosinac 2, 2019 at 2:27 pm
    Permalink

    Great blog! Do you have any helpful hints for aspiring writers?
    I’m hoping to start my own website soon but I’m a little lost on everything.
    Would you propose starting with a free platform like
    Wordpress or go for a paid option? There are so many choices out there that I’m completely confused
    .. Any tips? Cheers!

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!