INTERVJU: CLAIRE BODONYI Volim ljudsku toplinu, a ovdje sam to pronašla i bit će mi jako žao kada odem

Vaša zemlja nema reputaciju da je jednostavna za veleposlanike, to je nešto što sam čula i osjetila ovdje profesionalno. Ako je, s jedne strane, ljudski kontakt jednostavan, sasvim sigurno da, s druge strane, profesionalni nije nimalo

U ovom tjednu, novinari nekoliko dnevnih listova i portala imali su priliku razgovarati s veleposlanicom Republike Francuske u BiH, Claire Bodonyi.

– Razgovori koji se vode na kraju mandata su prilika da se otvoreno razgovara i na taj način, ustvari, dajete priliku onome tko je boravio nekoliko godina ovdje, u BiH, da kaže što misli o vašoj zemlji i sumira rezultate svoga mandata, obraća se novinarima, s osmijehom dobrodošlice na licu, u ugodnom ambijentu Veleposlanstva Republike Francuske, naša domaćica.

– Počet ću općenitim pregledom, dodala je, “koji će biti dosta skroman – tri godine boravka u nekoj zemlji nije puno, a kada se radi o BiH, onda je sasvim malo”…

I, evo kakvi su opći dojmovi francuske veleposlanice, koja iz BiH odlazi na dužnost u Namibiju.

BiH – zemlja koja je puno propatila

– Prije svega, rekla bih da postoji snažan dojam da je ovo zemlja koja je puno propatila – to se osobito osjeća kada dolazite iz zemlje kao što je Francuska, koja već godinama nije imala rata. Istovremeno, ipak smo u jednoj europskoj zemlji, koja se ne razlikuje od drugih u Europi. Sasvim sigurno je, međutim, da ću ponijeti kao uspomenu odavde osjećaj da ovdje postoji, jednostavno, umijeće življenja – art de vivre… Nešto što je zajedničko ljudima u svim dijelovima BiH je velikodušnost. Vjerojatno je razlog za to i bolna prošlost koju ste imali, ali sasvim je sigurno da ste u stanju obratiti pažnju na drugoga, i da vam je stalo kako se on osjeća, primjećuje veleposlanica.

Ali kada se stavite iz svakodnevne, ljudske, u kožu veleposlanice, onda nailazite na profesionalne izazove, ustvrđuje…

– Vaša zemlja nema reputaciju da je jednostavna za veleposlanike, to je nešto što sam čula i osjetila ovdje profesionalno. Ako je, s jedne strane, ljudski kontakt jednostavan, sasvim sigurno da, s druge strane, profesionalni nije nimalo. Postoji pitanje uzajamnog povjerenja, i to je nešto što traži vremena da se uspostavi, no za to ovdje treba dugo vremena. Ono što ja osjećam kao veleposlanica je da je međunarodna zajednica – a to je pojam koji nitko nije u stanju do kraja definirati – ovdje u situaciji aktera, a ne promatrača, kako bi trebala biti, kao što je to u drugim zemljama. Veleposlanici obično ne sudjeluju u političkom život neke zemlje, njihov zadatak je da objasne što se događa u BiH i da promoviraju interese svoje zemlje. Međutim, ovdje to nije slučaj. Ovdje nam se nameće uloga koju ne želimo prihvatiti – barem ne u Francuskoj: ne želimo biti aktivni sudionici, upletati se u politički život zemlje. To naše odbijanje ima za posljedicu nesporazume, nama se predbacuje što ne želimo biti kao školski učitelji u BiH, ponekada nas se smatra glupima, (i to sam pročitala negdje), ali to izaziva smijeh kod nas, komentira Bodonyi.

– I ustvari, pojašnjava, “dosta se vremena troši u pronalaženju načina manipulacije nama, sve su grupe to pokušavale. Zaista se radi o tome da morate ploviti uzburkanim morem, da biste uspjeli promovirati interese svoje zemlje, što i jest posao veleposlanika”.
Vratila se potom na to što su interesi Francuske.

– Interes Francuske u BiH jest da BiH uđe u EU; to za Francusku predstavlja sigurnost da će ovo postati jedna sasvim normalna, uređena zemlja, koja će biti pravna država, u kojoj će se transparentno djelovati, i u kojoj će se poštivati politička pravila koja se zasnivaju na principima koji  inače postoje u zemljama Europske Unije. I, ustvari, možemo reći da imamo puno sreće,  jer je i BiH zainteresirana da uđe u EU, i to je sretna okolnost. Možemo zamisliti situaciju kada ne bi postojala koincidencija takvih interesa. I onda, nakon što smo govorili o velikim principima pristupanja EU, dolazimo do stvari koje postaju kompliciranije, gdje se radi o procesu poštivanja procedure koja je potrebna za to. Treba reći da mi zaista nemamo jako puno partnera koji rade na putu BiH u EU bez “zadnje misli”. Ponekada imamo i ucjene na reformskom putu BiH u EU; ucjene koje postaju evidentne, koje su vezane za unutarnje svađe. I tu se ne smijemo prepustiti manipulaciji, BiH i njezine vlasti moraju preuzeti odgovornost za djelovanje, jer BiH nije protektorat, i mi ne trebamo raditi u njezino ime, objašnjava Bodonyi, i navodi pozitivne primjere:
– Mi pokušavamo raditi i drugačije, i u tom smislu mi zaista imamo izuzetno pozitivnih iskustava  sa terena, iz rada s lokalnim zajednicama. Mogu reći da s načelnicima, dakle posebno s lokalnim akterima, imamo dobre rezultate u radu i puno uspjeha. A onda, nekako lakše dolazim i do žena  koje su angažirane u BiH, koje rade. I zaista mi se dopalo ono što sam otkrila u tom ženskom svijetu, željela sam da budem uz njih, dopalo mi se i drago mi je što sam ih upoznala,  jer mislim da su one u većini slučajeva veoma skromne. Nisu u većini slučajeva tako vidljive , unatoč  rezultatima koje postižu u ekonomskoj oblasti .Moja poruka stanovnicima BiH, koje izuzetno poštujem, je da sam uvjerena da zaslužuju dostojanstven život, završila je svoje uvodno obraćanje Bodonyi.

Dobra suradnja s partnerima u lokalnim vlastima                                                                    

Prvo od novinarskih pitanja koja su uslijedila odnosilo se na tvrdnju veleposlanice Bodonyi kako nema u BiH puno partnera koji rade bez zadnje misli. Jesu li to partneri u vlasti i na koju vrstu ucjena se nailazi, zanimalo je predstavnike medija.

– Evo, uzet ću primjer vezan za akcize, odgovara Bodonyi.

– Napravite anketu na ulicama u zemlji, zna li itko o čemu se tu točno radi? Kada je trebalo usvojiti zakone koji bi omogućili stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, tko je uopće mogao nabrojati u BiH o kojim se sve zakonima radi? Ja  nipošto ne zamjeram ljudima što ne poznaju ovakve tehničke stvari. Ja zamjeram onima koji znaju detalje koji su važni, kada ih loše objašnjavaju, ili ih koriste da nekako neargumentirano odvrate ljude od onoga što je njihov sadržaj. Što se kasnije događa iza zavjese? To da veleposlanici EU nastoje uvjeriti političare da ona druga objašnjenja koja su oni dobili nisu dobra, nisu ispravna. Ustvari, u isto vrijeme, svi političari i vlasti u BiH su se obvezali da će provesti reforme koje su važne, a među njima je i taj zakon o akcizama i sve to je već potpisano u pismu kada se sklapao sporazum s MMF-om. Znači, ljudi to ne znaju ovdje, nije im dobro objašnjeno i onda pada na zemlje EU da oni to moraju objašnjavati i pregovarati s predstavnicima vlasti, a to bi bio zadatak političara. Međutim, kad govorimo o lokalnom razvoju, tu imamo partnere u razvoju lokalne vlasti i to je ono što traže zemlje EU: partnere –  a ne traže da nekome budu nadređeni. Što je partnerstvo? To je zbir institucija i vlasti,  i ljudi koji  zajedno rade u jednom te istom projektu i zajednički ostvaruju uspjehe. I zaista moram ponovno to reći , da na lokalnom nivou nailazimo na to stanje svijesti, tu otvorenost za partnerski odnos, nešto drugačiji od onoga što ga imamo na entitetskom ili državnom nivou. Partneri na lokalnom nivou žele da rade, da otvaraju radna mjesta, žele dobar zdravstveni sistem, žele kvalitetno obrazovanje i zaista je pravo zadovoljstvo raditi na tom nivou kada možete doprinijeti da se ti projekti realiziraju. A ucjena ima stalno. To je nešto što se događa svakodnevno, svaki put kada veleposlanici idu kod  političara radi različitih demarša,  umjesto da političari to završavaju u Parlamentu. Recimo, pitanja se blokiraju i onda jedna strana kaže: neću nipošto to pitanje odblokirati, dok mi sugovornik s druge strane ne osigura nešto što želim, kaže nam Bodonyi.

– Onda ostaje na tome da su pitanja blokirana, osim ako se nešto zauzvrat dobije… To je ucjena,  konstatira.

– Međunarodna zajednica, a posebno mislim na predstavnika EU i inače veleposlanike EU, kojima je veoma stalo do europskoga puta BiH, upravo su angažirani da budu posrednici između različitih strana – onih  koji ne razgovaraju međusobno, ne pregovaraju, onda se mi tu nalazimo i pokušavamo osigurati različite stvari. Dakle, umjesto da međusobno oni razgovaraju, mi smo zaduženi za te razgovore. Čim vidite veleposlanika da radi demarš kod neke političke grupacije ili nekog političara, odmah treba da vam bude jasno da se radi o nekom pitanju koje je postalo  talac  druge strane i pitanju koje je  izuzetno politički važno.

Vašu novinarku zanimalo je mišljenje Claire Bodonyi  kamo ide EU općenito i hoće li izlazak Velike Britanije bitno utjecati na stabilnost EU…

– EU je živa zajednica. Zamislite BiH s 28 entiteta. To pokazuje da ta grupa zemalja koja je odlučila da zajedno živi svaki dan mora da se suočava s teškoćama u različitim oblastima. Mi smo odlučili da se zajednički suočavamo s teškoćama,  jer mislimo kada smo zajedno, da smo jači. Kada se to izgovori djeluje jednostavno, a kada su konkretne činjenice u pitanju, dolazi često do različitih stavova. Mogli ste vidjeti ponašanje različitih zemalja vezano za pitanje migracije, migranata, recimo, imate unutar EU zemlje manje ili više integrirane, neke imaju euro, neke su u schengenskom prostoru, neke još uvijek nisu, i, kako zajednički rješavamo probleme,  onda zajednički i plaćamo njihovo rješavanje, tj. svi izdvajamo određeni novac u proračun EU. Svaka zemlja ima pravo da sagleda koliko prednosti, a koliko mana joj donosi članstvo u EU. Recimo, Ujedinjeno Kraljevstvo je provelo referendum, i to nakon kampanje koja je provedena,  za koju su mnogi kasnije zaključili da je baratala lošim argumentima, Međutim, već su donijeli odluku da više ne sudjeluju u toj zajednici, posebno s aspekta koštanja cijene koju je UK moralo plaćati za članstvo u EU. Oni su željeli da sami odlučuju o onome što je važno za UK i da nitko drugi tu ne određuje ništa. To je bilo njihovo pravo da odvažu – imaju li više ili manje pogodnosti članstvom u EU. Oni su odlučili da ne žele tu da budu i prema članu 50 Sporazuma jednostavno mogu izići iz EU. U UK ne koristi se euro niti su oni u schengenkom prostoru, tako da se o nekim pitanjima neće razgovarati, kao što je pitanje monete.

Neki europski promatrači smatraju da je bolje da UK iziđe,  jer nikada nisu ni bili baš istinski Europljani, neki opet smatraju da je šteta,  jer je to jedna velika zemlja  sa veoma razvijenom I snažnom ekonomijom,  tako da EU umanjena za UK znači i slabija EU. Sasvim sigurno ima istine u obje tvrdnje. Ovi pregovori  koji se sada otvaraju će biti teški, ali će biti teži za UK ,jer su oni željeli da odu, a EU nije ništa željela. Znači  teško je  ući u EU,  ali je sasvim sigurno teško i  izići, i ustvari, najvažnije je znati koji je vaš cilj i raditi na tome. Nestabilnost EU nije vezana za izlazak UK, sigurno je  da za EU postoje veći izazovi i da taj izlazak,  kada ga  promatrate u duljem vremenskom razdoblju,  nije toliko važan, drži Bodonyi.

Mislim da je sasvim druge konotacije imao vaš sastanak s veleposlanicom Njemačke u povodu obljetnice potpisivanja ugovora o prijateljstvu 1963. od strane  predsjednika De Gaullea i kancelara Adenauera. Nakon tog sastanka ste objavili zajedničku izjavu. Mislite li da bi taj vaš potez mogao biti dobar primjer za naše političare. 18 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata je potpisan taj ugovor o prijateljstvu. Nešto više godina je prošlo od rata u BiH – bilo je sljedeće pitanje Dnevnoga lista.

– U pravu ste… Ovo  bi bio samo primjer, a nipošto poređenje, mi nikada zajedno s njemačkim veleposlanstvom ne želimo kazati: eto vidite, mi smo bili vjekovni neprijatelji, a sada više nismo- to mi zaista ne želimo. Svaki rat ima svoje užase i razloge i nijedan se ne može porediti s drugim. Mi samo možemo reći da smo  sretni što smo u tom određenom povijesnom tenutku  znali raditi za svoje stanovništvo, imali smo viziju. Nije jednostavno to objasniti, ali mislim da je dovoljno da postoji politička hrabrost. Drugo, važno je imati kolektivni interes, a ne osobni ili da vam interes bude vlast. Mislim da bi političari u BiH već sutra mogli početi raditi na pomirenju, ali sasvim je sigurno da se ne promovira pomirenje ako stalno koristite tu semantiku koja se čuje od strane političara ovdje,  koja uključuje termine kao što su rat, zločin, zaštita ili obrana, to je nešto što plaši. Jer, dovoljno bi bilo raditi zajedno na jednom zajedničkom projektu. Ne postoji volja da se zajedno radi  Mi smo predložili jedan zajednički projekt – onaj europski, međutim,  možemo konstatirati da nema dovoljno volje da se na tome radi. Kada ovo kažem, uvjerena sam da mogu postojati razni politički pristupi, jer je to sasvim normalno, uvijek postoji više putova da dođete to određenog cilja, ali ne govorim o političkim različitostima, nego o činjenici da cilj nije isti. I ono što mogu konstatirati nakon tri godine provedene ovdje, to je da cilj nije pomirenje. I da cilj nije da se živi zajedno. Svatko se povlači na svoj teritorij, koji on kontrolira i eventualno ga kontrolira nelegalnim sredstvima. I ponekad također ima od toga i financijske koristi. Eto, to sam mogla primijetiti, a to nije uvijek baš ono  što treba da stoji na europskom putu, na koji su se obvezali potpisom svi političari u zemlji. Ali to nije proces koji  je ireverzibilan.

Mislite li da je potrebno i hoće li se dogoditi još jedan Dayton, ono o čemu se često govori, i što bi on mogao donijeti, upitali smo…

– Ja sam među onima koji potpuno odbacuju poziv na novi Dayton. Ne govorimo o novom Daytonu, nego o novom Ustavu BiH. Ne govorimo o novom mirovnom sporazumu, nego o novom uređenju zemlje. Ja mislim da je normalno da se mijenja uređenje jedne zemlje, budući da se i ta zemlja i njezina okolina mijenjaju. To je i predviđeno Ustavom BiH  da se može mijenjati, dovoljno je da Parlament izglasa promjenu. A ako ste mislili da li bi Dayton 2 uključivao da o njemu odlučuju zemlje izvan BiH, ja mogu reći da Francuska nije tu, među njima. Napravljen je Daytonski sporazum jer je bio rat. Mi više nismo u tim izuzetnim okolnostima kada druge nacije moraju pomoći jednom dijelu svijeta. Trebalo je okončati rat . Nije se moglo predvidjeti sve što će se desiti. Ja mislim da je Daytonskom sporazumu nedostajao jedan član o tranziciji.. Jednostavno je trebalo predvidjeti članak u kojem bi pisalo da će se u određenom roku jedna konstitutivna skupština sazvati i donijeti odluke o drugačijem uređenju. Ali, kako taj član ne postoji, on nije ni mogao navesti druge da idu ka izmjenama dokumenta, a osim toga to je bilo teško i napraviti, jer je ravnoteža bila osjetljiva. Upravo je na stanovnicima BiH, jer oni su gospodari svoje sudbine , da se  oni odluče na  to da izmijene taj tekst, da usvoje izmjene Ustava, to je nešto sasvim legitimno, i Parlament treba to zajednički da odluči.

Postoji još jedno pitanje koje nas se sviju tiče. Budući da je, nažalost,  i Francuska izložena terorističkim napadima, kakvim ocjenjujete trenutačne mogućnosti EU i svijeta općenito da se bori protiv terorizma. Što se u ovom trenutku čini  i kako će se situacija, po Vašem mišljenju, dalje razvijati, željeli smo čuti od naše sugovornice.

– Kad niste suočeni s terorizmom,  to je nešto teško razumljivo i teško se pripremiti na to. Teško je zamisliti da netko uzme kamion i da se zabije u ljude. Francuska je meta, jer je odlučila da se bori za svoje vrijednosti. Druge zemlje su odlučile da drugačije učine, mi to nećemo, na želimo to. Francuka se izložila, jer je prije nekoliko godina predsjednik Malija pozvao Francuskog predsjednika i rekao – ako nam ne pomognete, Mali će pasti u terorističke ruke. Predsjednik  Hollande je morao odlučiti da li će angažirati francusku armiju, jer često se tako razmišlja: to se negdje tamo daleko dešava i nije to moja stvar. Međutim, on je shvatio opasnost na svjetskom nivou i angažirao francusku armiju u borbu. On je nakon toga morao uvjeriti druge zemlje članice EU,  koje su dalje od Afrike i nemaju veze kakve Francuska ima s Afrikom, koje su mogle reći : to se nas ne tiče – morao ih je, dakle, uvjeriti da se problem može proširiti i stići do njih. Sada je i Njemačka uz nas u Maliju, u Siriji, Iraku, Afganistanu, u svim tim zemljama gdje je država slaba i gdje različite grupe žele da nametnu svoju vlast – mi moramo da se borimo. Međutim, kada oni dođu na naš teritorij, onda to postaje najveća opasnost. To je rat drugačiji od onog kakvog poznajemo, ipak rat, i EU o tome puno govori, na  Europskom vijeću, na Vijeću ministara unutarnjih poslova. Mi razgovaramo i s našim partnerima, primjerice na prošlogodišnjem Pariškom samitu u ljeto bio je jedan dio  posvećen sigurnosti, terorizmu i borbi protiv terorizma na prostoru Jugoistočne Europe. I vaš premijer Zvizdić boravio je tada u Parizu, zatim vaš ministar sigurnosti se susreo s našim, tako da se o tome razgovaralo, jer o tome se mora razgovarati i dogovoriti način razmjene podataka. Takva vrsta suradnje je od suštinske važnosti , ako se ne radi zajedno oni će pobijediti  i  mogu reći da suradnja u ovoj oblasti između policija u BiH i Francuskoj je zaista izuzetno dobra.

Vi dolazite iz zemlje Molierea  i Balzaca, Bizeta i Masseneta… kakva su Vaša saznanja o umjetnosti u BiH, postoje li, po Vašem mišljenju naši umjetnici koji čine pandan spomenutima  – s kakvim spoznajama u tom pogledu odlazite…

– Prva kultura koju dijelite je umijeće življenja… Vezano za književnost, ne stojim baš dobro, i ako bih morala priznati neki svoj poraz u BiH, to bi bio jezik. Ali Vi imate dobrih autora, nobelovaca, i autora prevedenih na francuski jezik – ne previše, ali ono što je prevedeno govori dosta o ritmu u BiH.A ono što me iznenadilo i obilježilo ovdje, vezano za kulturu, je glazba. Jako volim muziku, sinoć sam slušala na koncertu u povodu Dana Europe Smajlovića. A onda – vaša narodna glazba koju svi znaju, to je nešto izuzetno snažno i lijepo, jer vaša muzika, rekla bih kao i  kultura, sadrži puno oznaka koje imaju različite predznake: orijentalni, srednjoeuropski. Imate velike slikare, nisu dovoljno izloženi. Vidjela sam nekoliko impresivnih izložbi u Nacionalnoj galeriji, a u Muzeju suvremene umjetnosti u Banjoj Luci, imate izuzetno razvijen slikarski fond. Imam jednoga omiljenoga slikara,  dva puta je bio vaš predstavnik na Bijenalu u Veneciji – Edina Numankadića. Jedan je od rijetkih bh. umjetnika koji kotira na međunarodnom nivou, a imate i cijelu generaciju mladih umjetnika, osobito fotografa.  Vrlo blizu Vijećnice postoji galerija u kojoj izlažu mladi umjetnici iz bh. alternative. Potrebno je osigurati  stanovništvu da vidi tu raznolikost i bogatstvo koje postoji. Nisam spomenula pjesnike, imate ih vrlo velikih. Mislim da kultura nije dovoljno pokazana stanovništvu BiH.

Kada ste predavali akreditive, rekli ste da je velika mogućnost razvoja turizma u BiH,  osobito u Mostaru…

– Bila sam u Mostaru, i tu nije situacija na nivou potencijala grada, i to ne iz razloga zaštite naroda, već stranačkih financijskih interesa –  svi to znaju, i to je skandal, da mladi koje sam upoznala na sveučilištu nikada nisu imali priliku izabrati svog gradonačelnika. Mi smo u 21. stoljeću, a jedan od glavnih gradova u BiH ne omogućava stanovnicima da iskoriste svoje demokratsko pravo izbora. To je šteta, no u BiH općenito, ako donesete dobre odluke, mogu se stvari brzo pokrenuti. Zato se obraćam novinarima i građanima BiH – učinite nešto, jer možete više od međunarodne zajednice.

Kažite nam nekoliko riječi o sebi, bilo je naše posljednje pitanje.

– Nitko od mojih djedova i baka nije Francuz. Mi imamo tradiciju koja omogućava da imigranti mogu imati fantastičnu sudbinu. Studirala sam pravo, jer sam htjela da budem sutkinja , ali u životu treba vjerovati u sreću i treba iskoristiti mogućnosti. Mislim da se to meni desilo, ali više od svega treba puno raditi, a ja sam stvarno puno radila. Ne znam da li to volim, ali radim. Volim (i zato mi je lijepo u BiH)  lijepo da živim, volim da lijepo jedem i zato je vrijeme da idem iz BiH,  jer ću otići teža nego što sam došla (smijeh)… Volim veoma muziku, i to mi je bilo veliko otkriće ovdje – muzika u vašoj zemlji, volim da čitam autore iz 19. stoljeća i volim ljudsku toplinu,  a ovdje sam to pronašla i bit će mi jako žao kada odem. Sve drugo će se promijeniti, ali ljudska toplina će ostati, jer to je ono što vas najbolje određuje. Zahvaljujem stanovnicima BiH, zahvaljujući kojima sam provela  tri izuzetno brze i lijepe godine, i vjerojatno ću zaplakati kada odem, ali neću to pokazati.

EU neće uvesti trenutno sankcije Miloradu Dodiku

Na pitanje kolega  novinara o tome hoće li Francuska i  EU slijediti SAD u uvođenju sankcija Miloradu Dodiku, njegovo stavljanje na crnu listu, veleposlanica Bodonyi je odgovorila da je EU odlučila da ne bi bilo efikasno uvesti sankcije u ovom trenutku.

“Treba voditi računa o stanovništvu u RS. EU i Francuska smatraju da nema većih teškoća sa Srbima u BiH. Ponašanje Milorada  Dodika je za  osudu, jer se usprotivio  Ustavnom sudu BiH,   ali EU ne smatra da su stvari toliko ozbiljne da treba uvesti sankcije. No, za one koji bi ozbiljno doveli u pitanje stabilnost BiH, postoji mogućnost da budu kažnjeni”.

Novinare je zanimalo još nekoliko pitanja, primjerice: “Koliko neuspjeh EU u BiH Vama otežava posao. Već nekoliko godina se pokušava provesti  reforma pravosuđa, a stanje u pravosuđu nikad nije bilo gore. Pristup EU rješavanju pitanja provođenja presude Sejdić – Finci bio je prema priznanju Unije pogrešan. Da ne govorimo o problemima koji opterećuju samu EU…”

“U BiH  nije na djelu poraz EU  nego BiH, mi pokušavamo pomoći”, odgovorila je Bodonyi. “Ne možemo to uraditi umjesto vas. Mašina EU je velika. Vrlo dobronamjerno smo u  Bruxellesu smatrali da je jednostavno provesti presudu Sejdić – Finci, ali ispostavilo se da je to najteže pitanje BiH. Zato smo promijenili redoslijed postupaka i rekli: sve što je vezano za rješavanje ustavnih pitanja, ostavit ćemo postrani, i fokusirati se na ekonomsko-socijalne probleme. Međutim, i  tu vrlo brzo dođete do pitanja vezanih za pravnu sigurnost, za pravnu državu, za poštovanje pravila, vrlo brzo dođete na teren pravosuđa, borbe protiv korupcije. Radi se o sporom postupku, jer se vi, stanovnici BiH morate pripremiti za ozbiljne reforme. Nestrpljiviji su od nas stanovnici BiH koji smatraju da to ne ide dovoljno brzo, i sasvim sigurno, s malo više dobre volje stvari bi mogle ići brže. Ni mi u EU, s druge strane,  kao zbir zemalja, ne gledamo svi isto na stvari u našoj regiji. I EU bi trebala provesti reforme unutar svojih zemalja kako bi bolje funkcionirali.To je normalno jer trebaju svi sistemi da funkcioniraju i prilagode se zahtjevima stanovnika”, kazala je veleposlanica.

BiH je, sasvim prirodno, dio europskoga kruga

Važan je bio sastanak Europskog vijeća i Vijeća ministara,  koji su se tematski bavili  i Balkanom. Očekivalo se da će nakon toga biti jasnijih i robusnijih nastupa na  Balkanu,  konkretnih, praktičnih. Razgovaralo se i o praznini koju je EU ostavila i koju su popunile Rusija, Turska, i druge zemlje, i – sve se završilo na akcizama – također su primijetili predstavnici medija.

“Unija nije učiteljica. Ne dajemo plus ili minus, ako dobro uradite zadaću, kažemo dobro, ako ne –  šteta za vas”, replicira Bodonyi. “Ipak su sve zemlje EU  uvjerene da trebate biti u Europi.  tako da vam ne možemo dijeliti “šamare”, ali svatko se izražava na svoj način. Gospođa Mogherini ne govori kao gospodin Hahn. Ona više ohrabruje, on ukazuje na kojim praktičnim pitanjima treba uložiti napore. Ja znam da se loše primaju preblaga ohrabrenja , ali obraćamo se suverenoj državi ,a vi treba da vidite kako ćete upravljati svojim europskim putem.

Vi ste na raskrižju utjecaja u Jugoistočnoj Europi, nakon 500 godina  osmanske okupacije  – imate jake veze s Turskom, vaš je jezik slavenski, i imate veze s regijom kojoj pripada i Rusija i normalno je da ti utjecaji postoje , a nešto sasvim drugo je pitanje političkog projekta . Naime,  razlog  što  EU  stoji uz vas jest to što želimo imati zajednički  projekt s vama , ali ne može se ući u EU bez obavljenog posla. Kolektivno je EU imala dosta problema s posljednjim proširenjem , proširili smo se na veliki broj zemalja odjednom,  i slikovito, sada” varimo” to proširenje. U Bugarskoj smo morali osigurati neku vrstu tutorstva, a to je skoro nemoguće objasniti javnom mnijenju EU,  koje se ne slaže da u EU budu primljene zemlje koje nisu spremne, i s kojima ne dijele iste vrijednosti. Dakle, europske vođe vode računa o javnom mnijenju u njihovim zemljama I to je dio demokratskog procesa. BiH dolazi u stadij procesa europskog proširenja i javna mnijenja će  prihvatiti BiH  kada vide da su ispoštovani uvjeti. Zato se mora raditi i zato se priča i o pomoći EU, jer je to veliki posao da se integriraju te norme u svakodnevni život BiH.

Radi se o dugotrajnom poslu. Kako je rekao ovih dana predstavnik EU, mi smo ovdje da radimo s ljudima koji hoće da rade, i da ih pratimo, jer tko god dođe u BiH ima dojam da je u Europi i sasvim porodno –  vi ste dio tog kruga “, zaključila je Claire Bodonyi.

Razgovarala: Vesna Hlavaček, [email protected]

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!