INTERVJU Hadžem Hajdarević: Važno je zadržati bosanskohercegovački karakter Društva

Književnik Hadžem Hajdarević je posljednjeg dana ožujka na Skupštini Društva pisaca BiH izabran za novog predsjednika Društva. Članovi novog saziva Upravnoga odbora Društva pisaca su  Jagoda Iličić, Damir Uzunović, Miro Petrović, Aleksandra Čvorović i Goran Karanović.

Hadžem Hajdarević  je pjesnik niz čije je stihovlje užitak ploviti, plivati obuhvaćeni njihovom gustinom… I premda pjesnik kaže “To pisanje, puževu tragu nalik,/obmana je da duže ćemo ostati ovdje”, uživamo u toj obmani…

Zamolili smo Hajdarevića za razgovor.

Mrtvo je samo ono što je lišeno nježnosti… /  Živo je samo ono što može imati ranu…?

-Ovo je baš neobičan početak našeg razgovora. Hvala! Hvala na podsjećanju na pjesmu “Proticanje vremena, prema Montaleu”, iz knjige, koliko se sjećam, Sutrašnje putovanje brodom. Talijanski pjesnik Montale mi je drag pjesnik. Nekako i jest tako: sve ono što ne posjeduje osjećaj nježnosti i što nije ranjivo, reklo bi se, to i ne postoji, nema smisla da postoji. Pjesnička misija se sastoji u povezivanju zemaljskih živosti, smrtnosti, nježnosti, ranjivosti, rasutosti, da se u prostorima maternjeg jezika ostvari punija komunikaciju sa svim stvorenostima, otvorenostima i skrivenostima unutar pojmova, stvari, pojava, doživljenosti, bića…

Kad navečer legnem, mrak iz mene krene / da ispuni sobu po svim uglovima…

Večer je ono ugodno osjećanje privikavanja na smrt. To su trenuci u kojima se sjetimo mnogih dragih lica koja više nisu na Ovome svijetu. Ovo je sasvim moja pjesma, sasvim osobna pjesma, riječ je o sonetu.

Neka su slavni svi oni kojima/nije bilo nimalo do slave…

Svaki pjesnik ima neki vlastiti dijalog s Bogom. Sjetimo se samo veličanstvenoga Šopa i druženja njegova lirskog subjekta s Isusom! Taj se dijalog s Bogom ne mora uvijek ostvarivati putem molitve. Molitva se češće odgađa negoli događa. Ali, ako me danas išta naročito nervira, u javnom prostoru, naravno, pogotovo na medijima, jest to lažno, licemjerno, politički transparentno “vezivanje” s Bogom putem raznih konfesionalnih, nacionalnostranačkih i inih upriličenosti. Nije džaba jedan ovdašnji teolog rekao kako je ateizam u današnjem poimanju i manifestiranju religije i religioznosti svovrsna moralna pobuna. Bog i božansko iznevjereni su nacionalizmima, lažima, fašizoidnim uvjetovanjima, logorima, zločinima, ubijanjima, sramnim bogaćenjima, tajkunovanjima, zato je ta moja pjesma “Molitva za hedoniste” (iz knjige Sutjeska) svojevrsna “dova” Bogu da bude milostiv prema onima kojima se kadikad otme psovka a ne prema onima koji Ga na na javnim molitvama, zapravo, vrijeđaju i lažu.

Naši se oci često sretnu u vjetrima / koji nanose duše onih koje zvasmo epohe…

Čudni su odnosi prema našim očevima. Vrijeme je najbolji svjedok koliko danas ličimo i koliko ne ličimo na svoje očeve. Mislim da su naši očevi bili bolji i plemenitiji od nas današnjih.  Poezija nije samo poetiziranje osobnih svjetova i života nego trajno čeznuće za uspostavljanjima “cjelovitosti” unutar svih ovozemaljskih “rasutosti”. Malo se to gdje osjetilo kao, primjerice, u poeziji Antuna Branka Šimića.

Malo će šta biti u jeziku vrùćē /od bolesna daha – kad mikrobske čete /
kritičara rastru po nebu, sve gušćem,/ mutne svoje sjene, sonetu se sveteć…

To je taj neki moj povremeni otpor prema književnim kritičarima. Kritičari su, najčešće, ili oholi prokrustovski đaci, kojima poezija služi da je podvedu u neke vlastite literarizme i profesorizme, ili su nacioperverznjaci kojima pisci najviše služe da ih se nacionalno “kanonizira”. Hvala Bogu da ima i onih književnih kritičara kojima književnost i kultura ne služe u nacionalno indoktrinirajuće svrhe.

Eto, započeli smo intervju citirajući Vaše stihove, koje ste onda Vi  komentirali… Kada i kako ste se našli u svijetu poezije? Rođeni ste u Kruševu, školovali se u Sarajevu…

U svijetu poezije sam se našao od dana kad sam savladao slova i počeo čitati. Moja je majka znala mnogo pjesama iz bosanske usmene tradicije. Rano je otišla s Ovoga svijeta, uvjeren sam da mnoge njezine pjesme nikad niko nije zapisao. Mogao bih reći da je poezija prije pronašla mene negoli ja poeziju. Kruševo je prostor moga najranijeg djetinjstva. Dolina rijeke Sutjeske.  Jugoistočna Bosna. Tamo su hodale i vile i jednorozi. Poslije sam otišao u Sarajevo, završio Gazi Husrevbegovu medresu i studij jezika i književnosti, a djetinjstvo je ostalo kao mnogo više od pukog sjećanja.

Prvu knjigu pjesama objavili ste 1981. godine? A potom?

Da, Seobe obala, izašle su, u izdanju sarajevske “Svjetlosti”, 1981. godine.  Ovih dana bi trebalo da se pojavi moja nova, deseta knjiga poezije: Kiša rujanka ušiva rasute nerve. U međuvremenu je štampano nekoliko pjesničkih izbora.

 Nedavno ste objavili roman?

-Nije baš nedavno. Roman Gdje si ti ovih godina pojavio se prije više od dvije godine. Ja sam, nekada davno, najprije objavljivao prozu. U Životu, Licima, još gdjegdje. U pitanju su bile priče. Još kao srednjoškolac. I u studentskim danima. Onda sam se prvenstveno posvetio poeziji. Romanom, ali i jednom knjigom priča (Klinika za plastičnu hirurgiju), samo sam se vratio prozi.

Prevođeni ste na nekoliko svjetskih jezika… I sami prevodite?

Što se tiče prevođenja na druge jezike, nije to nešto previše. Nisam u tome nešto mnogo osobno sudjelovao. Dogodilo se… Upjevavao sam neke starije bošnjačke pjesnike (Fadil-paša Šerifović i dr.) koji su pisali na orijentalnim jezicima.

Stručni ste suradnik u Institutu za jezik? Kako doživljavate jezik?

Pitanje jezika je fundamentalno pitanje čovjekove slobode. Žalosno je što se u Bosni i Hercegovini, na nekim prostorima, ugrožava to temeljno čovjekovo pravo na slobodu, na svoj jezik i ime svoga jezika. Dok pišem, uživam u prostranim bogatstvima svoga maternjeg jezika.

Ni politika Vam nije strana…

-Politika mi nije strana u mjeri koliko sam, kao građanin ove države, zabrinut za sudbinu Bosne i Hercegovine. Ovu državu mogu spasiti samo normalni, građanski, socijaldemokratski pristupi u rješavanju političkih i svih drugih problema. Izgleda, nažalost, da je to nemoguće ako je, Daytonom i aktualnom političkom organiziranošću, nametnut naciokratski koncept vlasti!

Dobitnik ste brojnih nagrada?

Nisu to baš neke brojne nagrade. Uglavnom se to dogodilo s prvim pjesničkim knjigama. U Bosni nažalost i nema mnogo književnih nagrada.

Deset godina bili ste predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije?

-Da! Silno bih volio da se Sarajevskim danima poezije vrati onaj raniji i bosanskohercegovački , i internacionalni pjesničkomanifestacijski sjaj!

I konačno ste preuzeli i kormilo Društva pisaca u BiH. Kakve ste zadaće postavili preda se? Kakav je Vaš program?

-Velika je to čast i velika obaveza. Zahvalan sam svima koji su me u tome podržali. Važno je zadržati bosanskohercegovački karakter Društva i učiniti da pisci i književnost budu prisutniji   i  uvažavaniji  u bosanskohercegovačkom društvu. Dosta je otvorenih i neriješenih pitanja. Upravni odbor Društva tek je u poziciji da kreira neki program svoga budućeg rada i djelovanja.

Imate vrsne suradnike u novom Upravnom odboru?

-U novom su sazivu mnogi autori i autorice koje poznajem dugi niz godina. S mnogima sam, što bi se reklo, prijatelj oduvijek. Svima nam valja opravdati ukazano povjerenje!

 Koje pisce Vi rado čitate?

Rado čitam moderne poljske pjesnike. Čitam sve što mi se učini dobrim, Od onih sam koji znaju brzo odustati od neke knjige. Obraduje me svako dobro književno djelo s ovih prostora. Žao mi je što nema malo više saradnje između književnih stvaralaca ovoga nam “zajedničkoga” jezika.

Koju glazbu rado slušate?

-Najradije slušam onu muziku kojom mi se vraća ono što mi je nekad zauvijek oteto. Sve ovisi od raspoloženja. Ima jedna lijepa rečenica u romanu Kasandrin žig velikoga kirkiškog pisca Džinkiza Ajtmatova: “Bog je čovjeku darovao muziku  kako bi mu nadoknadio osjećanje prolaznosti…”

Imate li hobi?

Nemam! Osim ako poezija, u ovom žrvnju od života i svakodnevnih obaveza, nije neki moj “hobi”?

Razgovarala: Vesna Hlavaček, [email protected]vni-list.ba

 

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!