Ivan Anđelić o monografiji Željka Ivankovića: Vareš i vareški kraj kroz stoljeća

U posljednjih dvadesetak godina pisana riječ u Bosni i Hercegovini je obogaćena izuzetno  velikim  brojem  monografskih knjiga posvećenih općinama, župama, školama, fakultetima, brojnim strukovnim udrugama, sportskim kolektivima i dr. Dovoljno je pogledati  u COBISS-računalni program Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu pa da se zaključi kako je  skoro svaka bosanskohercegovačka općina predstavljena u nekom od ovakvih uradaka. Postaje  trendom  otiskati monografiju o zavičaju, o povijesnim ličnostima i događajima, pa i o – sebi.  Zahvaljujući i tom nakladničkom žanru, znatno je obogaćena faktografija  o BiH uključujući i informacije i artefakta o  razvoju  i postignućima države koja su do skora bili bila izvan naših spoznaja. Opisanu situaciju ilustrira i primjer Konjica o kome su do 1995.  godine bila  napisana  samo  3 monografska djela. U posljednjih četvrt stoljeća, međutim, objavljeno je preko 30 knjiga ovog žanra. Kao kuriozitet ističem da je dr. med. Sulejman Mulić, pored drugih djela objavio i Leksikon “Tko je tko u šahu Konjica”.

Monografije

Možda mnogi promišljaju da su samo zaljubljenici u svoj kraj htjeli istaći svoje mjesto i sebe pišući ovakve knjige i da vrijednost njihovog uratka ne prelazi granice njihovoga zavičaja.  Takve prosudbe nisu utemeljene jer sve napisano ulazi u riznicu kulture, znanosti, etnologije  ili sporta. Vještom i dobrom istraživaču  nije teško – uz konzultaciju i ovih djela – znanstveno obraditi bilo koji fenomen. U znanstvenim radovima iz mnogih oblasti ova djela se mogu naći ne samo u popisu korištene literature, već se i citiraju kao relevantne  natuknice. Tko su autori ovih djela? Najčešće su to entuzijasti, hrabri ljudi nošeni željom da stave javnosti na uvid postignuća iz njegove lokalne zajednice ili struke. Počesto su to osobe kojima je to prvi javni tiskani uradak i obično u široj javnosti nisu posebno prepoznatljivi. Upravo zbog toga oni se silno trude dokazati se. Poštujem ih i divim im se bez obzira kako će javnost i vrijeme ocijeniti njihov doprinos. Sasvim rijetko, ovim poslom se bave visoki i priznati intelektualni autoriteti, znanstvenici i književnici, vjerojatno držeći da u lokalnim okvirima nema mnogo podloge za velike literarne ili znanstvene teme, a i zbog vjerovanja da su prevladali lokalno i osvojili prostor univerzalnog. Varaju se, jer je svijet svakog čovjeka pošao od lokalnog mikrokozmosa, koji ga opredjeljuje i otvara pogled u osvajanju makrokozmosa. Ali, bilo je a ima i sada velikih imena koji se vraćaju s udivljenjem i čežnjom lokalnom mikrokozmosu, te mu se nastoje pisanom riječju odužiti. Takvi su bili Lav Nikolajević Tolstoj, Ivo Andrić, Ivan Lovrenović pa i autor monografije Vareš i vareški kraj kroz stoljeća, književnik Željko Ivanković, jedan od najvećih intelektualaca u BiH. Svaka monografija na prvi pogled izgleda kao zbirka vjerodostojnih činjenica koje treba samo kronološki poslagati. Izgleda kao da tu nema intelektualnog zahvata, jer u pravilu nema nove misli. Ovo uvjerenje na prvi pogled ima logiku, jer autor ne može utjecati na činjenice, ali  može vješto i misaono opredjeljivati koncepciju, načine prezentiranja ukupne građe i jasno razlučiti bitno od nebitnog. Na ovaj način, možda beznačajne pojedinosti i kompozicija mogu čitatelja opredijeliti na potpuno nov zaključak, koji odudara od opće usvojenih stereotipa. Ovdje se ispoljava sličan suodnos forme i sadržine karakteristične za novovjekovne apstraktne pojmove u likovnoj umjetnosti. Upravo je Željko Ivanković  pronašao optimum tog odnosa pa njegovu zavičajnu knjigu slobodno možemo svrstati u jednu od ponajboljih monografija objavljenih u posljednja dva desetljeća u BiH.

Povijest Vareša

Djelo ima 69. manjih ili većih poglavlja, u kojima su obuhvaćeni cjelokupna  milenijska povijest Vareša, zemljopis, ljudi, znamenitosti, etnologija, gospodarstvo, arhitektura, narodno blago, vjerovanja i sakralni objekti, rudarstvo i taljenje željeza, šumarstvo kao prirodni i gospodarski fenomen, svjetski politički procesi koji su prošli kroz Vareš, kultura i umjetnost, Vareš u književnosti i konačno znameniti Varešaci. Na početku knjige autor piše: “Vareš je gradsko središte istoimene općine udaljeno oko 46 km sjeverno od Sarajeva. Smješteno je u kotlini rječice Stavnje orijentiranoj u pravcu sjever-jug na nadmorskoj visini oko 829 metara. Gradski se dio općine pruža u duljini približno šest km i podijeljen je na dva osnovna dijela: Vareš ili Gornji Vareš i Vareš Majdan ili Donji Vareš koji su opredijelili moderni industrijski razvoj s dolaskom austrougarske vlasti u ove krajeve kad je podignuta željezara i oko nje formiran industrijski dio prozvan Vareš Majdan, dok se uz najstarije gradsko jezgro razvijalo ono što se povijesno zvalo Vareš”. Skoro bi se moglo reći da Vareš postoji od kada postoji  trag civilizacijama na našim prostorima. Još u predrimsko i rimsko doba vadila se i talila željezna rudača da bi ta potreba i korist ga pratila do suvremenog doba. Uz Vareš se nalazi i Bobovac, jedan od kultnih gradova i simbola državnosti Bosne. Arheolog dr. sc. Pavao Anđelić će arheološki otkopati golem utvrđeni srednjovjekovni grad koji je imao kraljevski dvor, grobnu kraljevsku crkvu u kojoj se nalazi mauzolej gdje su sahranjeni posmrtni ostaci nekoliko kraljeva te temelji započete velike crkve, ostatke oko 200 kuća namijenjenih vojnim posadama  i dvorskoj sviti, zanatskim radionicama i svim drugim sadržajima koje su posjedovale europski prijestolni utvrđeni gradovi. Imao je i golemu ukopanu cisternu za vodu. Na Bobovcu se čuvala kraljevska kruna. Na njemu su stolovali sljedeći bosanski vladari: Stjepan Kotromanić (1322.-1353.), Tvrtko I. Kotromanić (1353.-1391.), Stjepan Dabiša (1391.-1395.),  Jelena (1395.- 1398.), Stjepan Ostoja (1398.- 1404.), Tvrtko II. Tvrtković (1404.-1408.), Stjepan Ostoja (1409.-1418.), Stjepan Ostojić (1418.-1420.), Tvrtko II. Tvrtković (1420.-1443.), Stjepan Tomaš (1443.- 1461.), Stjepan Tomašević (1461-1463.). Konačno otkopavanjem Bobovca znanstveno su potvrđene teze o Bosni kao onodobnoj suverenoj državi, te rekonstruiran ukupan način života. Na temelju ostataka i arheoloških artefakata vrlo lako se mogla izvršiti usporedba moći, načina života i funkcioniranja države domaćih vladara i istih u europskim zemljama gdje se ne vidi gotovo nikakva razlika. Da Vareš nema ni jednu drugu znamenitost izuzev Bobovca mogla bi se ispisati čitava monografija. Po logici urbaniteta franjevci su odmah po udomaćenju u Bosni prenosili kršćanski svjetonazor i svoje učenje po vareškom kraju, te razvijali kulturu pisane riječi regrutirajući u svoj poziv mnoge nadarene mlade ljude, pa će dvojica – fra Matija Divković (1563.-1631.) i fra Filip Laštrić (1700.-1783.) svojim spisateljsko teološkim djelom po značaju preći granice Bosne i dobiti atribute europskih  poslenika pisane riječi. Nakon propasti bosanskog kraljevstva dolazi doba osmanske uprave i relativna stagnacija gospodarskog razvoja, ali se ipak proizvodnja željeza nastavlja i urbani štih Vareša zadržava na orijentalan način života.

Industrija i radnici

Dolazi austrougarska uprava i snažen polet industrije a posebice prerada željeza.

Otvorit će se 1891. prva talionica željeza pa potom druga, te prerada modernim tehnološkim metodama, koja će trajati skoro do suvremenog doba. U lijepom pregledu razvoja prerade željeznog asortimana sa briljantnim ilustracijama u monografiji, vide se proizvodi za široku potrošnju (željezne peći, štednjaci, željezne ukrasne šipke za ograde, plugovi, cijevi i dr.). Paralelno sa rudarstvom i preradom željeza razvija se moderno šumarsko gospodarstvo te prerada drveta. Sve ovo je doživjelo razvoj izgradnjom željezničke pruge, koja je sama po sebi, kao prozor u svijet, donosila  sa sobom nove ideje i dolazak novih ljudi iz prostranog austrougarskog carstva. Na kraju 19. i početkom 20. stoljeća jača nacionalna svijest i nacije dobivaju potpunu fizionomiju te se na toj osnovi formiraju nacionalna kulturno-umjetnička društva, pa će se utemeljiti Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo Zvijezda, Hrvatski Soko, HKD Napredak, Hrvatski Radiša, Hrvatska Glazba i Hrvatski radnički savez. Istovremeno će se formirati ista ili slična društva kod Srba i Muslimana, poput srpske čitaonice Bratstvo sv. Save, te Narodna muslimanska čitaonica, pa potom Muslimansko kulturno društvo Gajret. Posebno valja istaći znanstvenu objektivnost i pristup autora  nastajanju radničkog pokreta u Varešu početkom 20. stoljeća, te razvoj tog pokreta kroz prvu i drugu Jugoslaviju. Autor je izbjegao ideološku zamku promatranja radničkog pokreta kao predtekst budućem boljševičko komunističkom konceptu, već ga promatra kao tekovinu iskrene borbe za radnička i socijalna prava. U suvremenom izrazu će se to pretočiti u mnoge normative svjetskih organizacija kao temeljna ljudska prava suvremenog svijeta. On kroz tu prizmu gleda na borbu radnika industrijskog Vareša u sindikalnim organizacijama, Radničkoj partiji komunista te snažnoj inkorporaciji ovog kraja u europske uljudbene tijekove. Ista matrica je primijenjena i kod tretiranja radničkog doprinosa socijalističkoj izgradnji Vareša u razdoblju 1945.-1991., kada je Vareš postizao teško dostižne rezultate standarda života u suvremenom smislu. O tome kako je radnička klasa brzo dozrijevala u Varešu autor piše: “Naime 1. svibanj 1894. godine proslavljen je u željezari Vareš . Radnici željezare od austrougarskih su vlasti tražili odobrenje za proslavu tog blagdana i Beč im je to odobrio. Upamćeno je kako su radnici na reverima nosili crvene značke i kako je proslava prošla bez incidenata. Otada se prvosvibanjske proslave redovito organiziraju”. Posebno poglavlje je posvećeno radničkom pokretu, NOB-i socijalističkoj  revoluciji. Autor hladne glave, neopterećen ni onodobnim ni ovovremenim tendencijama, revolucionarni pokret u B i H, prikazuje otvoreno i bez ideoloških predrasuda. Tu spominje prvoborce i narodne aktiviste. Posebno poglavlje posvećeno je vareškom kraju u socijalističkoj  Jugoslaviji. U tome poglavlju govori o planskoj privredi i kapitalnoj izgradnji, razvoju nove društvene i političke infrastrukture, usponu i padu vareške željezarske industrije, komunalnoj i stambenoj arhitekturi suvremenog Vareša. Nadalje, detaljno su opisani i  kulturna  scena Vareša iz toga doba, , njezine knjižnice, sport,  likovno stvaralaštvo i sva druga dostignuća.

Vareški uglednici

Posebno poglavlje čine vareški uglednici, predstavljeni u poglavlju Leksikon. Tu  su predstavljeni oni po kojima je Vareš poznat diljem B i H i regiona. Autoru je bio veći problem izraditi validne kriterije uvrštenja, jer broj onih koji možda zaslužuju ući u popis je znatno veći od mogućeg opsega  toga leksikona. Evo nekih: fra Matija Divković (1563.-1631.) – vjerski pisac i utemeljitelj hrvatske književnosti na narodnom jeziku u B i H, fra Filip Lastrić (1700.-1783.) – vjerski pisac i povjesničar, fra Rafael Barišić (1797.-1863.) – biskup, apostolski vikar za BiH i pisac, Petar Pejčinović (1905.-1992.) – klasični filolog, prevoditelj i sveučilišni profesor, Emil-Milo Cipra (1906.-1985.) – skladatelj, glazbeni pisac i pedagog, sveučilišni profesor, fra Ignacije Gavran (1914.-2009.) – vjerski pisac, polihistor, Ivica Matić (1948.-1976.) – filmski redatelj i snimatelj, Željko Ivanković (1954.) – književnik i prevoditelj, Goran-Ipe Ivandić (1955.-1994.) – glazbenik, Mirjana Kasapović (1956.) – politologinja i sveučilišna profesorica, Grigorije Durić (1967.) – episkop diseldorfski i njemački, spisatelj, doktor teologije. Ova monografija svojom nenametljivom sistematikom, jednostavnim ali sadržajnim prikazom svega onoga što ovo lijepo mjesto znači u povijesti BiH kroz fino kazivanje spada u red ponajboljih koje su moguće uopće urađene na našim prostorima. Naročito se to da uočiti kroz književni način prikazivanja osnovne i posebnih tema, gdje kroz stiliziranu  misao i pitku rečenicu, karakterističnu za vrsnog pripovjedača, Željko Ivanković svoj Vareš približava čitatelju gotovo čarobnom vezom. Kada bih  pročitao samo tekst ove monografije – a da uopće ne vidim nijednu objavljenu fotografiju – zaklopljenih očiju bih mogao zamisliti Vareš pa čak neke njegove dijelove i nacrtati. To je ona vrsta kreacije s početka ovog teksta koju  mogu ostvariti  samo talenti od pera i veliki intelektualci. Prikaz ove izvanredne knjige bi bio nepotpun kada se ne bi osvrnuli na njen grafički izgled. Obično se grafici u našem nakladništvu, sa časnim izuzecima, posvećuje malo pažnje. Grafički dizajner treba da shvati osnovnu poruku knjige i njene ideje te likovnim oblikovanjem zajedno sa autorom daje jedinstveni izraz, kao misaonoj i likovnoj tvorevini. Grafičar treba da likovnim izrazom i oblikovanjem slijedi misao autora, a on mora u svom zahtjevu grafičaru objasniti temeljnu ideju djela. Takav misaoni suodnos imamo kod glazbeni spotova gdje glazbenik uz pomoć filmskog stvaratelja slikom upotpunjuje glazbenu ideju pjesme. Grafički urednik Mladen Divković i autori fotografije Mladenko Marjanović i Ivan Medar zaista su vanrednim kreacijama naslovnice, izborom fotografija, izborom slovnog sloga, optimalnim rasporedom prostora stranice knjige, naslova i podnaslova dali prepoznatljivu ukupnu intelektualnu formu. U zaključku mogu istaći da ova monografija ne podliježe zubu ni prošlog ni sadašnjeg vremena. Ona bi bila jednako primljena i vrijedna da je priređena i prije 40 godina. Na kraju, evo i osnovnih  podataka  o autoru. Željko Ivanković je završio osnovnu školu u Varešu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Studij književnosti diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Uredio je i za tisak priredio cijeli niz dijela iz svjetske, hrvatske i bosansko-hercegovačke književnosti. Zastupljen je poezijom, prozom i esejom u nizu antologija i panorama hrvatske i bosansko-hercegovačke književnosti u BiH, Hrvatskoj i svijetu. Uređivao je desetak časopisa među kojima i ugledne Lica (1979-1981), Život (1985-1989), Novi izraz (1998-2018) i dr. Dobitnik je književnih nagrada za poeziju (1997); Esej (1997); Radio dramu (1993), Priču (1999; 2001), za knjigu Eseja (D)ogledi, dobio je 2000. nagradu Anton Branko Šimić, za roman Rat i sjećanje 2016. dobio je nagradu Ksaver, Šandor, Dijalski. Pojedini eseji, proza i poezija prevedeni su mu na dvadesetak svjetskih jezika, a izbori poezije na francuski, slovenski, bugarski, arapski i engleski. Dio izbora iz Ivankovićevih djela: Nešto od onog što jest (poezija 1978), Priče o ljubavi i smrti (priče 1989), Zvjezdangrad (priče za djecu 1990), 700 dana opsade (dnevnik 1995), Ljubav o Berlinu (roman 1995), Tko je upalio mrak ? (proza 1995), Vareške priče (izbor priča 2003), Isus je pročitao novine (izbor poezije, 2006), Tetoviranje identiteta (Studije i eseji), Čitati Ivankovića u Sarajevu (polemike, 2010), Rat i sjećanje (roman, 2016). Prevodi s njemačkog jezika: Mozartova pisma ocu u pet izdanja (1990 – 2016), Priče stare Kine (1991), Hans Küng, Izborena sloboda: Sjećanja (2009), i dr.

6 thoughts on “Ivan Anđelić o monografiji Željka Ivankovića: Vareš i vareški kraj kroz stoljeća

  • ožujak 24, 2020 at 11:12 am
    Permalink

    Good post. I learn one thing more challenging on completely different blogs everyday. It is going to all the time be stimulating to learn content material from different writers and observe a little bit something from their store. I’d prefer to make use of some with the content material on my blog whether you don’t mind. Natually I’ll provide you with a link in your net blog. Thanks for sharing.

    Reply
  • ožujak 31, 2020 at 8:23 pm
    Permalink

    There is obviously a bundle to know about this. I consider you made certain nice points in features also.

    Reply
  • ožujak 31, 2020 at 10:03 pm
    Permalink

    I conceive you have noted some very interesting points, thankyou for the post.

    Reply
  • travanj 1, 2020 at 12:30 am
    Permalink

    Simply desire to say your article is as surprising. The clearness in your post is simply great and i could assume you’re an expert on this subject. Well with your permission let me to grab your RSS feed to keep up to date with forthcoming post. Thanks a million and please continue the rewarding work.

    Reply
  • travanj 1, 2020 at 2:48 am
    Permalink

    You actually make it appear so easy with your presentation however I to find this topic to be really something that I think I might by no means understand. It sort of feels too complicated and very huge for me. I am looking forward for your subsequent publish, I¦ll attempt to get the grasp of it!

    Reply
  • travanj 1, 2020 at 5:17 am
    Permalink

    Hello my friend! I wish to say that this post is amazing, nice written and include almost all important infos. I’d like to see more posts like this.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!