Izgubljeno povjerenje, ali i izbjegnut veći cirkus u osjetljivom periodu

Prevladao je razum. Ili možda nije? Je li ostanak Roberta Prosinečkog, nakon što je on podnio ostavku pa ga Savez nagovorio na ostanak, dobra ili loša stvar za Zmajeve? Pokazat će vrijeme, ali već sada jasne su neke stvari.
Robert Prosinečki ipak ostaje. Odlučio je tako NS BiH nakon što je izbornik poslije debakla u Erevanu podnio ostavku. Na prvu – situacija u kojoj je teško sumirati dojmove, dati konačnu ocjenu, je li to dobro ili nije za reprezentaciju. Evo činjenica koje odražavaju situaciju…

Nezadovoljstvo je tu

Nakon startne pobjede nad Armenijom, BiH je u skupini J kvalifikacija za Euro 2020. neriješila kod kuće s Grcima (2:2) pa bila poražena kod Finaca (0:2) i Talijana (1:2), nakon čega je uslijedio ‘ohrabrenje’ u vidu razbijanja Lihtenštajna (5:0). A onda – šok svih šokova. Šok u rangu onih dvaju poraza od Cipra iz Sušićeve i Baždarevićeve ere. Armenija je ne pobijedila, nego osramotila Zmajeve kojima je zabila 4 komada, a oni su uzvratili sa samo dva. Prva pobjeda Armenije u četvrtom međusobnom duelu i tako visoka, morala je iznjedriti neku žestoku posljedicu pa ostavka Roberta Prosinečkog zapravo i nije toliko iznenadila. Bio je to njegov moralni čin, a Savez je ocijenio da bi bilo kontraproduktivno sada se rastati sa hrvatskim stručnjakom pa je suradnja nastavljena – možda malo nategnuto, jer izgubljeno je povjerenje navijača kojima je Robi najprije poručio kako nema šanse da ostane, nakon čega je ipak ostao… ali suradnja je nastavljena.

Kvaliteta je… upitna

Prosinečki je naglasio kako je uoči Armenije mislio da je ‘nemoguće da BiH ne ode na Europsko prvenstvo’, a nakon što je ostao – zapravo je ostao pri istom, s tom razlikom da će ipak pokušati popraviti načinjenu štetu i u listopadskim utakmicama vratiti kvalifikacijsku kampanju na pravi put. Govorio je o izostanku motivacije, kako nije bilo žara kao u Ligi nacija, kvalitetu nije spominjao jer je ona po njemu – neosporna. Međutim, moramo se zapitati je li ona zaista na toliko visokoj razini, je li nekoliko top svjetskih igrača (Džeko, Pjanić i često ozlijeđeni Kolašinac) dovoljno? Kvaliteta je dakle upitna.

Savez u nezavidnoj poziciji

Savez je izabrao Prosinečkog i kao takav je na kraju odgovoran i za rezultate. Ali članovi Saveza neće otići kad zagusti s rezultatima, a Prosinečki možda (tada stvarno, bez povratka) hoće već uskoro i baš zato je odlučeno da on ostane – da se kupi na vremenu, pripremi teren za nasljednika kojeg bi ovako iznebuha bilo teško pronaći. Vjerojatno bi poraz u prvoj idućoj utakmici od Finske bila ta kap koja bi prelila čašu, ali do tad bi Savez možda i mogao naći kandidata-dva za posao. Nije sigurno da bi Savez rekao doviđenja Prosinečkom ako ne dođe pobjeda protiv Finske, kao što nije sigurno ni bi li ga podržao i nakon toga. I baš ta nesigurnost ostavila je Prosinečkog nekako ni na nebu ni na zemlji, ali s mogućnošću da se oblaci ipak raziđu, a sunce obasja njega i Zmajeve.


Šansa je i Liga nacija

Ono što daje nadu – činjenica je da je Robi sa Zmajevima već izborio doigravanje Lige nacije u ožujku, a ono može odvesti na Euro – bez obzira kako završi kvalifikacijska priča. Fokusirati se na Ligu nacija, još je rano, ali dobro je da i dalje vrijedi ta opcija, jer vratiti se na pravi put u kvalifikacijama neće biti lako. Ostaju još četiri utakmice, domaće sa Fincima i Talijanima te gostujuće kod Grka i u Lihtenštajnu – trenutno drugoplasirani Finci bježe pet bodova, što se može sustići, ali opet kažemo – dobro je što je ostvaren taj uspjeh u Ligi nacija, jer da nije, već bi bilo priče o katastrofalnom periodu za reprezentaciju.

Sa Robijem igrači znaju na čemu su


Još je jedna stvar dobra u ovoj cijeloj priči, to što se igrači ne moraju opet navikavati na novog izbornika, njegove metode i njegov ukus pri sastavljanju popisa. Većina koji su u i oko reprezentacije od dolaska Prosinečkog na klupu, znaju na čemu su i to je jedna sigurnost koja čini to da se mogu fokusirati isključivo na teren. Jasno, morat će se i ti igrači, svi odreda pogledati u ogledalo i samo sebi priznati koliko su dali i jesu li mogli više, pa i ako na kraju ne bude rezultata – nitko im neće zamjeriti pokažu li volju. To što se nije dogodila promjena dobro je i zbog toga jer je u osjetljivoj fazi kvalifikacija izbjegnut cirkus koji nastane kada se počne s licitiranjem imena nasljednika… , mada su neki, konkretno Zvjezdan Misimović, i ovu situaciju etiketirali cirkusantom.

Gore ne može

Još jedna olakotna okolnost u ovoj nimalo lakoj situaciji, činjenica je koja rezultat u ovom dvoboju dobrog i lošeg izjednačava na konačnih 3:3 – gore ne može. Gore bi bilo da BiH izgubi od Lihtenštajna, ali to je ipak – teško izvedivo, sve da Prosinečki i društvo pripreme taktiku u tom smjeru. Napredak u odnosu na Armeniju mora se dogoditi, a hoće li to biti na razini Lige nacija, samim tim i dovoljno za trijumf nad Fincima koji bi razmrdao situaciju, vidjet ćemo.

Piše: Slaven Nikšić
[email protected]


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!