Koji su kratkoročni prioriteti kada je u pitanju obrazovanje u BiH?

Devastirano obrazovanje koje je u Bosni i Hercegovini dovedeno na jako niske grane trebalo bi biti prioritet cijelog društva jer ukoliko ne napravimo neke radikalne zaokrete ubrzo ćemo u potpunosti obesmisliti formalno školovanje.

Zastarjeli nastavni planovi, neadekvatni uvjeti za obrazovanje, dio sumnjivog kadra zaposlenog u obrazovanju, kupovina diploma i mnogo čega još dovodi nas u situaciju da se sve manje mladih ljudi odlučuje za fakultetsko obrazovanje, a zbog iseljavanja i malog nataliteta sve je manje učenika u osnovnim i srednjim školama.

Naravno, u državi u kojoj političari vode glavnu riječ o ovim stvarima o njima vrlo malo znaju, u kojoj i dalje obrazovanje služi za indoktrinaciju a ne za nova znanja, u kojoj uopće nema povezanosti obrazovanja i gospodarstva ili dualnog obrazovanja, u kojoj za dobivanja posla nisu najvažnije svjedodžbe, diplome, znanje, vještine i radno iskustvo nego isključivo posjedovanje “partijskih knjižica” nemamo nikakve šanse za uspjeh. Zemlja znanja nismo nikada ni bili, a polako postajemo “crna rupa” koja mladim ljudima oduzima nadu i bilo kakvu prigodu za uspjeh.

Niz nužnih koraka

Predstavnici Europske unije poodavno su detektirali najveće probleme u obrazovanju i već godinama pokušavaju pomoći da se svi nedostaci otklone, ali bez uspjeha. Međutim, činjenicom da se i zbog Mišljenja Europske komisije neke stvari moraju mijenjati, domaće vlasti su se obvezale da do svibnja ove godine počnu provoditi kratkoročne prioritete i u području obrazovanja.

Ukoliko pak ne bude konkretnog napretka, kandidatski status na samitu u Zagrebu možemo samo sanjati.

Prvi prioritet glasi –  “razviti i provesti politike za modernizaciju nastavnih planova i programa sa ciljem poboljšanja sveobuhvatnog kvaliteta obrazovanja na predškolskom, osnovnom i srednjoškolskoj razini, uključujući i osnovne vještine”. Jasno je da bh. obrazovanje nikada nije zakoračilo u 21. stoljeće, nastavni planovi nam ne prate niti zemlje regije a kamoli zemlje zapadne Europe, i dalje smo “digitalna pustinja” pa se te stvari pod hitno moraju mijenjati.

Drugi prioritet jeste “pokrenuti reviziju politika upisa u srednje škole i visokoškolske ustanove kako bi se poboljšala njihova povezanost sa trenutnim i budućim potrebama domaćeg tržišta rada”. Nesporno je da se nije vodilo računa o tome koja su zanimanja najtraženija te da se upravo u te oblasti upisuje najviše učenika i studenata, nego se nastavilo “gomilati” u oblasti za koje se već sada zna da ne postoji toliki interes tržišta. I treća točka –  razviti strategiju za strukovno obrazovanje i osposobljavanje koja će se baviti potrebama tržišta rada – nasušno je potrebna. Strukovno obrazovanje, kao i strukovno osposobljavanje, predstavlja vrstu obrazovanja kojom se zaposleni na obuci osposobljavaju za obavljanje određenog zanimanja. Primjerice, sustav strukovnog obrazovanja u Njemačkoj ima dugu tradiciju te je osobito dobro prihvaćen u gospodarstvu. Sve to značajno doprinosi tome da Njemačka ima najnižu stopu nezaposlenosti mladih u usporedbi s drugim zemljama EU-a.

Evaluacija učinka nastavnog osoblja

Sljedeći prioritet glasi jeste “uspostaviti zajedničke standarde za različite razine obrazovanja, kao i za obuku nastavnog osoblja i evaluaciju njihovog učinka i uspostaviti međusektorsko povjerenstvo za Državni kvalifikacijski okvir”. Također se radi o nasušno potrebnoj mjeri pomoću koje će se jasno vidjeti tko radi, a tko ne, tko ima kompetencije raditi u obrazovanju, a to ne itd.

Nadalje, traži se i usvajanje akcijskog plana za implementaciju Revidiranog okvirnog dokumenta Strategije razvoja znanosti u BiH 2017.-2022. Isto tako, usvajanje strategije.  pametne specijalizacije. Pametna specijalizacija novi je koncept inovacijske politike strukturiran u cilju promidžbe učinkovite i djelotvorne uporabe javnih ulaganja u istraživanje i razvoj.

Njezin cilj je potaknuti inovacije radi postizanja gospodarskog rasta i prosperiteta omogućavajući državama/regijama da se fokusiraju na svoje prednosti. Prioritet je i “napraviti i usvojiti mapu puta za istraživačku infrastrukturu” kao i “osigurati potpuno funkcionalan sistem (re)akreditacije visokoškolskih ustanova u cijeloj zemlji”. Ne treba potrebno niti podsjećati sve peripetije oko akreditacija koje su se pojavljivale u recentnoj prošlosti.

Piše: Dragan Bradvica

[email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!