Kontinuirane veze akademskog slikara Virgilija Nevjestića sa Mostarom

Uobičajena atmosfera, brojnost publike uokvirene u šezdesetak likovnih radova i prigodni govori afirmiranog akad. kipara Dalibora Nikolića i plodnog književnika i novinara Dragana Marijanovića su glavne karakteristike još jedne u nizu postavki koje nam se priređuju u Umjetničkoj galeriji ‘Kraljice Katarine Kosače’.

Međutim, ovog puta s izuzetnim respektom i publika i predstavljači su pratili ceremoniju otvaranja izložbe jer je riječ o eminentnom hrvatskom grafičaru Virgiliju Nevjestiću (Kolo, Tomislav grad, 22.11.1935 – Pariz, 25.8.2009.). U zraku se osjetilo prisustvo ovog maga kičice koji je zadivio Pariz svojim radovima zbog čega su mu Parižani odali veliku počast svrstavajući ga u najbolje slikare današnjice. Na čuvenom Monmartru, najpoznatijem ambijentalnom ateljeu na svijetu, prve dodire s tamošnjim slikarima imali su Branković Aurelija čije se ime veže za mostarsko Narodno pozorište, Drljača Lazar, Mirko Kujačić, student na Academia „Andre Lhote“, Ratković (Gavela) Džoja i Milivoje Uzelac a pariški đaci su Vojislav Šola, na liceju, Krpo Jasmina na Ecole des Beaux- Arts, dok je arh. Zdravko Gutić radio u tamošnjim arhitektonskim ateljeima.

Mostar je dakle imao tu zlatnu poveznicu s europskom kulturnom metropolom. Preko imena Virgilija Nevjestića ona je multiciplirana.

Kruna djelovanja u Parizu – utemeljenje Lacademie Virgile

Bogata biografija ovog svestranog umetnika, koji je pored slikarstva njegovao i poeziju, vezana je za Zagreb gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti a potom je nastavio dvogodišnje usavršavanje na Odjelu grafike kod prof. Marijana Detonija.  

U Krakovu bilježi međunarodni uspjeh na izložbi grafike priređenoj 1966. godine da bi već idućeg ljeta zabilježio prvi nastup u Parizu na Biennaleu mladih. Opčinjen Pariškim životom ostaje u njemu do svoje smrti. Stvara u ateljeu Johnnyja Friedlaendera, sluša predavanja iz povijesti umjetnosti kod akademika Renea Huyghea.

U gradu na Seni upoznaje buduću suprugu Danelle Brikar. Biraju ga u društvo „Livree Francaise (Francuska knjiga), uzima učešće u izložbi kultnog Salon de Mai i u kontinuitetu postaje redovan izlagač. Ministarstvo kulture Francuske republike mu ustupa atelje na elitnom Montparnasseu i to je već znak da je uvršten u sam vrh francuskog slikarstva. Izlaže u kultnoj galeriji La Hune 1972. godine i biva proglašen najboljim grafičarom u Parizu. 

Tad nastaje njegova mapa  „Jurnal du Vagabond“, u izvjesnom smislu dnevnik. Dvije godine kasnje zapošljava se u Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela IFROA. Vrhunac karijere postiže u trenutku kada je postao prvi hrvatski slikar koji samostalno izlaže u Baeuborgu (Itineraire d un graveur).  Na poziv Muze „La Fontaine“, povodom 366. obljetnice rođenja La Fontaine 1987. godine samostalno izlaže  bibliografsko izdanje „Fables  de Jean de la Fontaine“ u galeriji La Chancellerie.

Tada osniva Lacademie Virgilie na kojoj se školuju generacije budućih grafičara.  Retrospektivna izložba ovog europskog umjetnika priređena je u Zagrebu 1998. godine u Galeriji Klovićevi dvori, kada se pojavila vrlo temeljita monografska publikacija. Na svu sreću sva njegova djela su, pored velike ljubavi prema Parizu, ipak vraćena u Hrvtsaku.

Početak prezentacija radova u Mostaru

Ne bi mogli sa sigurnošću tvrditi da je Virgiliju Nevjestiću bilo poznato da je Mostar s pravom nosio epitet grada slikara. Međutim, ako se sagleda hronika prezentacije njegovih radova u našem gradu mogli bi s pravom pretpostaviti da je imao uvid u te likovne pulsacije i kvalitet mostarskog umjetničkog kruga u prepletajima više generacija.

Ovo navodimo iz razloga što je po svemu sudeći svojim nastupima želio i sam doprinjeti obogaćivanju te scene i osobnim pečatom ovjeriti  legitimitet raskošne palete. Svoj prvi nastup u Mostaru imao je daleke 1979. godine (2-31. VIII 1979.) kada je u okviru kulturne manifestacije Mostarsko ljeto priredio samostalnu izložbu u Roznamedžijinoj džemiji u Fejićevoj ulici, tadašnjem često korištenom galerijskom prostoru. Nažalost lokalni printani mediji nisu zabilježili ovaj događaj tako da hroničarima kulturnih zbivanja u gradu ostaje zadatak da pronađu pisane tragove o izloženim radovima, njihovom obimu i tekstu u pratećem katalogu.

Postavka ‘Petnaest pariških godina’

Narednu prezentaciju ovaj vrsni grafičar imao je u prvoj polovini travnja 1983. godine priređujući samostalnu izložbu pod nazivom „Petnaest pariških godina“.

Ovog puta grafike su izložene u Domu kulture na Rondou, u reprezentativnijem galerijskom prostoru i najvjerovatnije da je autor sačinio kvalitetan izbor želeći u najboljem svjetlu predstaviti stvaralački opus u europskoj prijestolnici kulure u kojoj su se začeli suvremeni pravci likovne umjetnosti.

Nedugo poslije toga Želim Dado Miladin,veoma agilni i ambiciozni umjetnik, akademski slikar s beogradskom diplomom koju potpisuje Mostarac Nedeljko Gvozedenović, inače ravnatelj  mostarske Ekspoziture  Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine, organizira veoma bogatu postavku pod nazivom „Savremena bosanskohercegovačka grafika“ želeći kulturnu javnost grada, a posebno poštovaoce likovne umjetnosti upoznati s djelima recentnih grafičara.

Na izložbi su posjetioci mogli vidjeti radove Borislava Aleksića, Mersada Berbera, Emira Dragulja, Tomislava Dugonjića, Dževada Hoze, Radmile Jovandić-Đapić, Radovana Kragulja, Ragiba Lubovca Ćelebije, Želimira Dade Miladina, Esada Muftića,  Kemala Širbegovića, Halila Tikveše, Memnune Vile Bogdanić, Mehmeda Zaimovića, Petra Waldegga i naravno Virgilija Nevjestića.

U ovakvoj pažljivo i stručno odabranoj postavci Nevjestićevo djelo reflektiralo je osebujnost i autentičnost likovnog izraza. Ovog puta lokalni list Sloboda dao je dovoljno prostora događaju koji će se dugo pamtiti i ovoj galeriji podići još veći ugled. Izložba je otvorena u rujnu 1985. godine a u pratećem katalogu tekst potpisuje povjesničar umjetnosti Ibrahim Krzović.Ovim nastupom kao da su se potpuno otvorila vrata Nevjestiću i tri godine kasnije u dva navrata je ponovo na sceni mostarskih galerija.

Virgilijevi radovi uz program ‘Biseri franjevačke knjižnice’

Svibnja 1998. godine u okviru izložbe „Biseri Franjevačke knjižnice“, kojom je rukovodio fra Andrija dr. Nikić, kao dodatni sadržaj postavljena je izložba s radovima Jurkića, Truhelke, Bocarića, Crnčića, Rivere, Šeferova, Dalija, Šestića, Rabuzina, Murtića, Vojvodića, Laha, Sedera, Zaimovića, Lackovića i Nevjestića.

Isto tako susret s djelom ekstravagantnog Dalija predstavljao je najbogatiji poklon građanima. Izložba priređena u Univerzitetskoj biblioteci na Štefanijalu prvukla je veliki broj posjetilaca a tekst u katalogu je napisao mr. Anđelko Zelenika.

Zadužbina inspirirana djelom Alekse Šantića

Lacković preko svojih djela postaje stalan gost grada, poprimajući postepeno status sugrađanina. I zaista taj osječaj da mu grad potpuno otvara svoje dveri budi u njemu želju za uzvračanjem pažnje i poštovanja. Desilo se ono što je malo ko očekivao s obzirom na sponatnost svakog susreta sa Mostarom.

Pored toga svijest da je Aleksa Šantić poodavno postao jedan od največih simbola grada budi u Lackoviću pijetet kojeg je trebalo materijalizirati. Odlučio je kompletnu izložbu  „Hommage Aleksi Šantiću“ pokloniti gradu Mostaru. Pošiljka je u Mostar stigla u  listopadu 1987. godine  pri čemu je posredovao  Leonard Lene Kovačević, slikarev prijatelj. Ovo blago predato je  tadašnjem gradonačelniku Nijazu Topuzoviću i ostaje u trajnom valsništvu grada Mostara. 

Otvaranje izložbe u Roznamedžijinoj džamiji  lipnja 1988. godine,  proteklo je u atmosferi kakvu karakterišu prijateljski susreti sa emotivnim izlivima, srdačnošću i otvorenih duša. Umjetnik palete je obgrlio svojim radovima kolegu umjetnika rima, a gradu na uzdarje pružio djela univerzalnog dijaloškog okvira.

Tim zavještenjem poklonio se gradu u kome je stolječima kultura predstavljala izraz životnih potreba, način uzrastanja, prostor i medij komuniciranja sa svijetom, uzlet ka drugom i drugačijem, ka spoznajnom i civilizacijskom svijetu. Jednostavno su se izvrsno shvatili, prepoznali i konačno sporazumjeli. Virgilije je sagradio svoju veličanstvenu zadužbinu u Mostaru kojoj ni vrijeme neće moći oteti veličanstvenu ljepotu.

Virgilijeva djela u Galeriji ‘Andreas’

Naredne 1989. godine u poznatoj Galeriji „Andreas“ nadomak Starog mosta u istoimenoj ulici,  koju su brižljivo i sa strastvenom acionošću njegovali Andrea Zelenika i Svjetlana Petković, otvorena je samostalna izložba Nevjestića sa razlogom joj dajući epitet zahvale od strane ove dvije dame akcentirane inklinacije prema likovnoj umjetnosti, napose prema Nevjestiću.

Izložba je trajala u periodu 15.12. 1989-15.01.1990. godine ulazeći tako u predziđe turbulentnog vremena. Do kraja 1991. godine galerijom je upravljala samo Snježana Petković.

Čak je i u ratnoj 1992. godini, u toku ljetnih dana, jedna grafika Virgilija Nevjestića bila je izložena na izložbi koju je priredio umjetnik Alica Jakirović u Domu Armije na Mejdanu a u okviru festivala Mostarsko ljeto. Jakirović je iz svoje privatne kolekcije izdvojioo i prezentirao djela Nevjestića, Ibrulja, S. Popovića, Puljića, Sefića, Mešića, Njirića, Kebe i drugih umjetnika. Potom je iz razumljivih razloga nastala prilično duga pauza, sve dok se nije 11.7.2000. godine u Umjetničkoj galeriji „Kraljice Katarine Kosače“ na Rondou priredila izložba pod nazivom „Hrvatski likovni umjetnici u BiH“. Prezentirana su djela čitavog niza umjetnika među kojima su pored lackovića i Likar,  Melcher, Mićković, Mikulić, Miladin, Njirić, Perko, Pivac, Puljić, Soldo, Vidić, Vučković, Briševac, Čavar Kajinić, Kolobarić Lah i drugi.

Najsvježija postavka „Hommage 2009. Virgiliju Nevjestiću  2019.“ u organizaciji Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača uz suradnju sa  Galerijom Gorica- Livno i obitelj Nevjestić, na kojoj je predstavljena ostavština od 60 grafika, slika rađenih u kombinovanoj tehnici i keramike, predstavlja recentna djela ovog umjetnika europskog ranga. Može se zaključiti da je akademski slikar Virgilije Nevjestić svojim prezentacijama ostavio upečatljiv trag u kulturnim pulsacijama grada na Neretvi, dajući na indirektan način osoben doprinos povezivanju Mostara s Parizom.

Piše: Zlatko Serdarević

zlatko.serdarević@gmail.com



17 thoughts on “Kontinuirane veze akademskog slikara Virgilija Nevjestića sa Mostarom

  • siječanj 21, 2020 at 5:39 pm
    Permalink

    Thanks for another wonderful article. Where else could anybody get that kind of information in such a perfect way of writing? I’ve a presentation next week, and I’m on the look for such info.

    Reply
  • siječanj 21, 2020 at 6:54 pm
    Permalink

    I have been surfing on-line more than three hours these days, yet I never found any interesting article like yours. It is pretty worth sufficient for me. In my view, if all webmasters and bloggers made good content material as you probably did, the web shall be much more helpful than ever before.

    Reply
  • siječanj 28, 2020 at 9:21 am
    Permalink

    Hi there, just became alert to your blog through Google, and found that it’s truly informative. I’m going to watch out for brussels. I will appreciate if you continue this in future. Numerous people will be benefited from your writing. Cheers!

    Reply
  • siječanj 28, 2020 at 4:38 pm
    Permalink

    My brother recommended I might like this blog. He was totally right. This post truly made my day. You cann’t imagine simply how much time I had spent for this information! Thanks!

    Reply
  • siječanj 28, 2020 at 8:16 pm
    Permalink

    I have been absent for a while, but now I remember why I used to love this website. Thanks , I will try and check back more frequently. How frequently you update your website?

    Reply
  • siječanj 31, 2020 at 12:20 am
    Permalink

    Together with almost everything that appears to be building throughout this subject matter, your perspectives are generally quite radical. However, I am sorry, but I do not give credence to your entire idea, all be it exhilarating none the less. It looks to me that your opinions are not totally rationalized and in simple fact you are your self not really wholly certain of the assertion. In any event I did appreciate reading through it.

    Reply
  • veljača 1, 2020 at 8:40 am
    Permalink

    hello!,I like your writing very so much! share we keep in touch more about your post on AOL? I need a specialist in this area to unravel my problem. Maybe that is you! Taking a look forward to look you.

    Reply
  • veljača 1, 2020 at 10:52 am
    Permalink

    My brother recommended I might like this web site. He was once entirely right. This publish truly made my day. You can not believe just how so much time I had spent for this information! Thanks!

    Reply
  • veljača 1, 2020 at 12:32 pm
    Permalink

    I am extremely inspired with your writing skills as well as with the format in your blog. Is this a paid theme or did you modify it yourself? Either way stay up the excellent high quality writing, it is uncommon to look a great blog like this one today..

    Reply
  • veljača 17, 2020 at 10:13 am
    Permalink

    Very efficiently written information. It will be helpful to anybody who utilizes it, including yours truly :). Keep doing what you are doing – can’r wait to read more posts.

    Reply
  • veljača 19, 2020 at 8:07 pm
    Permalink

    The next time I read a weblog, I hope that it doesnt disappoint me as a lot as this one. I imply, I know it was my option to learn, but I really thought youd have something fascinating to say. All I hear is a bunch of whining about something that you can fix should you werent too busy in search of attention.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!