Korina Džidić: Kad porastem voljela bih otići na Europsko i Svjetsko prvenstvo i tamo nešto osvojiti

Ove godine voljela bi postati državna prvakinja i tako se kvalificirati na balkansko prvenstvo, jer bi za mene to bilo još jedno prelijepo iskustvo. Kada budem malo starija voljela bih i nešto više, možda otići na Europsko i Svjetsko prvenstvo i tamo nešto osvojiti

Mlada Korina Džidić velika je nada mostarskog sporta. Trenira u Judo klubu Neretva. Prošle godine proglašena je za najbolju djevojčicu u klubu s najviše osvojenih medalja. Između ostalih, Korina se okitila zlatom na balkanskom prvenstvu. O judu, sportu, medaljama govori u ovom razgovoru.

Kada si se počela baviti judom?

  • Počela sam se baviti judom prije nekih 5 godina, kada mi je bilo 7 godina. Bila sam drugi razred.

Sjećaš li se svoje prve medalje?

  • Da, naravno. To je ona iz Podgorice, Crne Gore, kada sam osvojila treće mjesto. To je za mene tada bio ogroman uspjeh i svima sam pokazivala tu svoju medalju, čak sam je i nosila puna tri dana. To je početak mog bavljenja judom. Mislim da ću se te medalje uvijek sjećati.

Kako izgleda tvoja priprema za natjecanje?

  • Kao i svi članovi moga kluba za natjecanje se pripremamo napornim treninzima. Pred samo natjecanje pokušavam se ne opterećivati previše samim natjecanjem. Družim se sa prijateljima i prijateljicama, slušam glazbu i ne stvaram si pritisak. Ne pripremam se nešto previše. Možda pola sata pred početak mojih borbi zagrijem se i psihički pripremim za borbu, pokušam si reći da je nevažno šta ću osvojiti. Važno je koliko ću se potruditi. Mislim da je to dovoljno i da se nitko ne treba pretjerano opterećivati nastupom. Važno je dobro se zabaviti i dati sve od sebe.

Imaš li tremu prije borbe?

  • Što više idem na natjecanja, sve je manje treme. Ali mislim da svatko ima tremu, čak i oni najbolji sportaši.

Da li ti je neka borba ostala urezana u sjećanje?

  • Da, jedna finalna borba koju sam na kraju pobijedila. To je bilo na Balkanskom prvenstvu u Rumunjskoj. Borba je dugo trajala. Gubila sam, no nisam se predavala. Na kraju sam i pobijedila i to je jedno iskustvo koje nikada neću zaboraviti.

Na posljednjem turniru ostvarila si veliki uspjeh?

  • Da, na zadnjem turniru sam osvojila zlatnu medalju. Mislim da je to bilo u Sarajevu.

Što misliš o pravilima natjecanja u judo-u?

  • Mislim da su potpuno korektna jer je judo sport u kojem manji može pobijediti većeg i lakši može pobijediti težeg. Ako se sve odvija po određenim judo pravilima sve će biti u redu i pošteno.

Koji pojas trenutačno imaš?

  • Trenutačno imam zeleni pojas.

Kakav je odnos između tebe i tvog trenera?

  • Mislim da je odnos između mene i mog trenera odličan. On pomaže svim članovima koji su voljni raditi, truditi se, ponekad se i namučiti, napredovati. Ne samo  da trener pomaže meni nego i svima nama. Ohrabruje nas, bodri, pomaže nam da savladamo sve svoje strahove kroz judo.

Koliko cijeniš trenerov trud i brigu za tebe kao pojedinca?

  • Jako cijenim trenerov trud i zahvaljujem mu se što se toliko trudi za nas sve.

Koliko ti znače tvoji partneri u klubu kad se trebaš pripremati za neki turnir?

  • Da nemam partnera uopće se ne bi mogla pripremiti za natjecanje. Jedni na drugima vježbamo tehnike, ali se i ohrabrujemo i družimo. Pomažemo jedni drugima, družimo se i izvan juda. Ja sam na judu stekla mnogo novih prijatelja i prijateljica.

Što kažeš na to da si proglašena za najuspješniju djevojčicu kluba za 2019. sa najviše osvojenih medalja prošle godine?

  • Jako sam zadovoljna sa tim. To mi jako puno znači. Voljela bih ponoviti taj uspjeh i sljedeće godine.

Kojeg poznatog judaša/judašicu najviše cijeniš i zašto?

  • Svi judaše i judašice cijenim jer se trude, neki osvajaju i velike medalje kao što bi i ja htjela jednog dana. Možda mi je Teddy Rinner, francuski reprezentativac jedan od najdražih. Teško je biti kao on. I neke naše judašice su jako uspješne. Njih isto jako poštujem, kao na primjer Larisu Cerić.

Imaš li nekog uzora u životu i sportu?

  • Moji roditelji su mi najveći uzor. Oni mi pružaju najveću podršku. Jako im zahvaljujem u tome.

Što planiraš u budućnosti?

  • Ove godine voljela bi postati državna prvakinja i tako se kvalificirati na balkansko prvenstvo, jer bi za mene to bilo još jedno prelijepo iskustvo. Kada budem malo starija voljela bih i nešto više, možda otići na Europsko i Svjetsko prvenstvo i tamo nešto osvojiti.

Koje sportove pratiš osim judo-a?

  • Pratim ponajviše nogomet, košarku i tenis. Pratim ih na televiziji ili nekada odem na neke utakmice ovdje u Mostaru.

Što voliš raditi u slobodno vrijeme?

  • U slobodno vrijeme volim svirati klavir, družiti se sa prijateljima i obitelji, ići na razne aktivnosti, čitati, putovati…

Možeš li nam nabrojati svoje najveće uspjehe?

  • Moj najveći uspjeh je prvo mjesto na balkanskom prvenstvu u Temišvaru, Rumunjskoj. Ove godine bila sam treća na državnom prvenstvu Bosne i Hercegovine, također osvajala sam mnoge medalje sa međunarodnih natjecanja. 2016. godine bila sam prva na turniru Borsa open, gdje sam osvojila i pehar za najbolju djevojčicu svog uzrasta. Osvajala sam i mnoge medalje u svome klubu. Planiram ostvariti takve uspjehe i ove godine, možda čak i nešto više.

Što bi poručila mladima koji se počinju baviti borilačkim vještinama?

  • Svim mladima poručila bi da se trebaju baviti bilo kojim sportom, ali smatram da je judo najbolji sport koji mogu odabrati jer pritom razvijaju obrambene vještine. Ako netko misli da je judo nasilan sport, poručila bi mu da to nije, to je sport koji razvija fizičke i psihičke sposobnosti, što je nama mladima sada u razvoju baš potrebno.

One thought on “Korina Džidić: Kad porastem voljela bih otići na Europsko i Svjetsko prvenstvo i tamo nešto osvojiti

  • ožujak 24, 2020 at 1:53 pm
    Permalink

    You made various good points there. I did a search on the matter and found mainly folks will consent with your blog.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!