Korumpirani službenici jeftino kupuju slobodu

Policajac Vedran Matović je krajem 2016. godine osuđen na osam mjeseci zatvora zbog korupcije. Svoju kaznu je otkupio, u zatvor nije morao ići, ali je nakon presude dobio otkaz. Sada bi se mogao vratiti na posao jer je u međuvremenu dobio tužbu protiv svog poslodavca, Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Tuzlanske županije (TŽ). Sud je objasnio da nije bilo razloga za otkaz jer Matović nije bio u zatvoru.

Osuđeni na kratke zatvorske kazne u Bosni i Hercegovini (BiH) mogu otkupiti slobodu, odnosno zamijeniti zatvorsku kaznu novčanom. Sudovi su za dvije godine osuđenicima dozvolili da 263 godine zatvora otkupe za skoro 9,3 milijuna KM.

Dan zatvora su računali u rasponu od 13,8 do 100 KM. Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da sav ovaj novac još nije uplaćen jer osuđeni odugovlače ili plaćaju u ratama.

Među onima koji su platili da ne bi otišli u zatvor su i javni službenici i dužnosnici, osuđivani uglavnom zbog korupcije. Polovina njih je prije presude imala s tužiteljima dogovor o priznaju krivice, a zauzvrat su dobili male zatvorske kazne koje su mogli otplatiti i ostati na slobodi. Neki od njih su se nakon otkupa kazne vratili na poslove na kojima su i počinili krivična djela.

Povratak u policiju

Tužiteljstvo TŽ-a je optužilo policajca Matovića i trojicu njegovih kolega za zloupotrebu položaja i uzimanja mita od lokalnih autoprijevoznika. Zakon za ova djela propisuje kaznu do pet godina zatvora, ali Matović nije čekao presudu. Ponudio je tužiteljima priznanje krivice i svjedočenje protiv kolega u zamjenu za zatvorsku kaznu od osam mjeseci. I Tužiteljstvo i Sud su prihvatili sporazum pa je Matović osuđen u prosincu 2016. godine.

Nakon toga je tražio da zamijeni zatvorsku kaznu novčanom i Sud je procijenio da treba platiti 16.100 KM.

Mogućnost zamjene kazni uvedena je kako bi se smanjila gužva u zatvorima. Dužina kazne koja se može zamijeniti, novčani iznosi i načini plaćanja nisu ujednačeni na nivou BiH. Od 2014. do 2016. godine izmjenama državnog, federalnog i zakona Brčko distrikta, sudovi su obavezni odobriti svaki zahtjev za zamjenu zatvorske kazne do godinu dana. Ranije su umjesto toga sudovi imali mogućnost da razmatraju okolnosti svakog zahtjeva i u skladu s tim donose odluku o zamjeni kazne.

Republika Srpska (RS) je u međuvremenu ovu mogućnost izbrisala iz zakona.

MUP TŽ-a je nakon presude dao otkaz Matoviću, objasnivši da je zbog počinjenog krivičnog djela nedostojan rada u policiji. On ih je zbog toga tužio, tražeći da ga vrate na posao, a Općinski sud u Tuzli je njegovu tužbu uvažio.

U Zakonu o policijskim službenicima TŽ-a piše da će osuđeni na kaznu zatvora dužu od tri mjeseca dobiti otkaz danom stupanja izvršenja kazne. Sud je objasnio da Matović nije počeo izdržavanje kazne, niti će početi, jer mu je odobreno da zatvorsku kaznu zamijeni novčanom. Zbog toga, piše u presudi, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za otkaz.

Pravobranilaštvo TŽ-a se žalilo Županijskom sudu u Tuzli na ovakvu odluku. Ako se žalba ne uvaži, MUP TŽ-a će morati vratiti Matoviću uniformu i položaj koji je već zloupotrijebio uzevši mito, uvezati mu radni staž i isplatiti razliku plaća.

Matovićev odvjetnik Amir Morankić kaže da su ovakva zakonska rješenja kreirali političari radi sebe.

„Da se njima šta desi, pa ako su dobili, nedobog, do godinu dana zatvora, da je mogu platiti“, kaže Morankić, objašnjavajući da novac za otkup kazne ne mogu svi priuštiti.

„Zatvor je rađen za fukaru, sudovi su za fukare, a za bogate lopove su hoteli visoke kategorije.“

Za smrt djeteta 24.000 KM

Za razliku od MUP-a Tuzlanske županije neke javne ustanove i institucije u kojima rade drugi osuđeni nisu ni dovodili u pitanje radna mjesta na kojima su oni počinili krivična djela.

Doktor Amir Bašanović iz bihaćke Županijske bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“ je sredinom 2017. godine osuđen jer nije pružio adekvatnu ljekarsku pomoć osmogodišnjem Benjaminu Redžepoviću. Roditelji su dječaka doveli u bolnicu nakon operacije krajnika jer je krvario, imao povišenu temperaturu i bolove. U presudi piše da doktor nije uradio potrebnu analizu niti je dijete smjestio u bolnicu, već ga je vratio kući u kilometrima udaljeno selo Mutnik kod Cazina. Ubrzo nakon toga dječak je umro.

Za ovo djelo je zakonom predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina, ali je Sud uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti – obiteljske prilike i ranije neosuđivanje – pa je Bašanović osuđen na osam mjeseci zatvora. Da ne bi išao u zatvor, on je od Suda tražio i dobio zamjenu zatvorske kazne za 24.000 KM. Doktor Bašanović je odbio razgovarati s novinarima CIN-a, objašnjavajući da se ne želi prisjećati ovog dijela života.

Županijska bolnica nije provela disciplinski postupak protiv doktora, ali iz ove ustanove kažu da je Bašanović bio suspendiran na mjesec dana nakon tragedije. Šef Kabineta direktora bolnice Almir Kovačević objašnjava da su čekali rezultate krivičnog postupka jer rade po Zakonu o radu Federacije BiH koji propisuje da će radnik osuđen na zatvorsku kaznu dužu od tri mjeseca dobiti otkaz onog dana kada „stupi na izvršenje kazne“. To se u ovom slučaju, kao ni u slučaju policajca Matovića, neće dogoditi jer su obojica otkupili slobodu.

„S obzirom na navedene odredbe, (…) ne možemo ni otkazati ugovor o radu”, kaže Kovačević.

Isto misli i Bašanovićev odvjetnik Alaga Bajramović, smatrajući da nema razloga za raskid ugovora jer je doktor, ustvari, osuđen na novčanu kaznu: „Po meni, Sud donosi novu presudu kojom se zamjenjuje kazna zatvora novčanom kaznom i to je sada nova presuda“.

Fata Nadarević, predsjednica Županijskog suda u Bihaću na kojem je i došlo do zamjene kazne, ima drugačije mišljenje: „S poslodavcem, u naravi, ne bi trebalo imati nikakve veze ovo rješenje o pretvaranju u novčanu kaznu, nego isključivo presuda s kojom mu je ustanovljeno postojanje krivičnog djela“.

Majka preminulog dječaka Irma Redžepović je bila šokirana kada joj je novinarka CIN-a pokazala dokumente o zamjeni kazne i uplatnicu.

„Po ovome svemu, jedan život je ništa. (…) Neko plati i sjedi kod kuće, a toga djeteta više nema“, rekla je kroz plač.

Pogodnosti za povratnike

Mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom posebno je dobro došla višestrukim osuđenicima. Bivši federalni parlamentarac Hasan Samardžić je svoju slobodu otkupio dva puta, a koštala ga je ukupno 37.000 KM.

Prvo je tužiteljima priznao da je u ljeto 2014. s tadašnjim direktorom Fondacije „Odraz“ Ivanom Knezovićem tražio mito od privatnika Borisa Horvata kako bi mu Fondacija odobrila kredit Svjetske banke. Zakonom je za ovo djelo predviđena kazna zatvora do pet godina.

Samardžić kaže za CIN da se dogovorio s Tužiteljstvom Unsko-sanske županije kako bi dobio kaznu koju može otplatiti: „Jer sam znao da do godinu dana mogu zamijeniti kaznom financijskom“.

Početkom 2016. godine je osuđen na Općinskom sudu u Velikoj Kladuši na osam mjeseci zatvora, što je otkupio za 19.000 KM.

Glasnogovornica Tužiteljstva Irena Marjanović je u dopisu CIN-u navela da je dogovor zaključen nakon Odluke Kolegija i da zamjena kazni „ne može biti od značaja za pregovaranje o krivnji“.

Privrednik Horvat ne želi razgovarati o ovome. „Nisam ja za ikakve priče. Nema države, nema zakona“, rekao je kratko.

 Samardžić je i prije ovoga imao probleme sa zakonom. Sud BiH ga je sredinom 2013. godine osudio na šest mjeseci zatvora jer je pred opće izbore 2010. godine nudio biračima iz Cazina po 100 KM da glasaju za njega i druge kandidate Narodne stranke Radom za boljitak. Nakon tih izbora je postao zastupnik u Federalnom parlamentu. Kaže da je na prijedlog odvjetnice podnio zahtjev za zamjenu kazne koja ga je tada koštala 18.000 KM.

Predsjednica Županijskog suda u Bihaću Fata Nadarević smatra da je baš zbog povratnika zamjena kazne trebala ostati samo mogućnost koju bi sudovi prihvatali nakon što procijene o vrsti, načinu izvršenja i posljedici krivičnog djela: „Ako se radi o povratniku, pa nema logike da mu zamjenjujete kaznu zatvora novčanom kaznom jer nećete ostvariti svrhu i cilj kažnjavanja.“

Na pitanje novinarke CIN-a da li mu se isplatilo učiniti krivično djelo, Samardžić kaže: “Nije se isplatilo jer sam tek kasnije saznao da se može i kazna do godine dana zamijeniti kaznom rada za javno opće dobro. Puno je bolja ta varijanta, ne moraš ništa platiti. Ne bi mene bilo sramota raditi ni za javno dobro“.

Dan zatvora 22 KM

Za razliku od ostalog dijela BiH, u Republici Srpskoj se može zamijeniti zatvorska kazna do šest mjeseci zatvora i to samo ako je djelo počinjeno do ljeta 2017. godine kada je donesen Krivični zakon RS-a iz kojeg je ova mogućnost izbačena. Sud ima pravo i odbiti zahtjev, a ako ga prihvati, može odrediti izuzetno nisku cijenu za zatvorski dan i plaćanje u ratama.

Tako je Osnovni sud u Doboju na osnovu umirovljeničkih primanja i kredita procijenio da dan zatvora za bivšeg direktora Kazneno-popravnog zavoda „Doboj“ Milorada Novakovića i njegovog pomoćnika Mirka Blažanovića košta po 22 KM. Oni su osuđeni krajem 2015. godine za primanje mita pri zapošljavanju i davanje pogodnosti osuđenicima.

Za to su mogli dobiti od jedne do osam godina, ali im je Sud zbog Sporazuma sa Okružnim javnim tužilaštvom u Doboju dosudio šest, odnosno četiri mjeseca zatvora. Kako su dva mjeseca već proveli u pritvoru, otkup je Novakovića koštao 2.641 KM, a Blažanovića 986 KM.

Odvjetnik Mirko Dabić smatra da se u Zakon RS-a treba vratiti mogućnost otkupa, odnosno zamjene kazne i to za sve kazne do godinu dana zatvora kako bi se harmonizirali propisi u državi. Vjeruje da se i novčanom kaznom postiže svrha kažnjavanja: „Osiguravaju se sredstava od tih manjih kazni, uglavnom su to saobraćajke, smanjuje se broj zatvorenih“.

Na konstataciju novinarke CIN-a da dokumenti pokazuju da su javni službenici koji su u RS-u zamijenili kazne uglavnom osuđeni za korupcijska djela, Dabić je rekao:

“Drugo je pitanje što vi trebate za koruptivna djela kažnjavati sa većim kaznama“.

Sporazum o priznanju krivice je postupak koji se koristi za ubrzanje sudskih postupaka jer se presuda donosi nakon skraćenog postupka, bez procedure u kojoj se dokazuju činjenice. O visini kazne i drugim detaljima pregovaraju tužitelj i okrivljeni, odnosno njegov branitelj, a sud donosi konačno rješenje. U naše zakonodavstvo je uveden 2003. godine, reformom pravosuđa.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!