Ljudi u BiH nisu se navikli buniti

Nerad političara u Bosni i Hercegovini često je predmet kritika, ali nedaovoljno jakih i glasnih da bi, mišljenja su analitičari, uzdrmali one na pozicijama moći. Širom svijeta, pa i u zemljama regije, demonstrativna okupljanja u znak negodovanja i bunta prema vlastima sve su učestalija. Bosna i Hercegovina stoji na istom mjestu.

Društvena apatija. Tako bi se eventualno moglo opisati bh. društvo u kojem četvrt stoljeća, tek uz sporadične iznimke, preovladava stanje bezvoljnosti, potištenosti, ravnodušnosti – prevashodno spram vladajućih političkih struktura, koje – ako je suditi po statistikama – brojčano prednjače u zaduženjima i broju ispraćenih ljudi preko granice. Aktivistkinja grupe “Jedan grad – jedna borba” kaže da među ljudima nedostaje okupljanje oko zajedničkog, općeg cilja.

“Mi imamo, već dugi niz godina, razlog da se pobunimo i protiv pozicije i protiv opozicije. Naš politički spektar je takav da su jedni od drugih udaljeni jedan do dva centimentra. Svi rade isto, rade na tome da se ovo društvo u potpunosti razgradi i da mu se otme sve što je ikada napravilo”, kaže Svjetlana Nedimović, istraživačica i aktivistkinja.

Bunt koji u svom značenju opisuje prosvjedovanje, negodovanje, otpor, revolt, neslaganje, opiranje i nepokornost ovdje je, čini se, iščeznuo i kao pojam i kao osjećaj. Sve je manje glasnih u društvu. Nevladinih je organizacija sve više, ali ne i kritičkog glasa u javnom prostoru. Pored vrtoglavih iznosa potrošnje javnog novca, građani prolaze s navikom.

“Ljudi ovdje nemaju naviku se buniti, to je jedan razlog. Imaju naviku da trpe vlast i toliko je kritička javnost nepostojeća posljednjih godina, da je jednostavno nemoguće od takve javnosti da išta suvislo može poduzeti”, pojašnjava Dragan Markovina, povjesničar.

Prosvjedi u bosanskohercegovačkim gradovima sve su rjeđi, oni su uglavnom bez većeg odziva i odjeka. Jedan takav ovdje u Sarajevu bio je nedavno potaknut udarom na medijske slobode. Dok neadkvatan rad zvaničnika na svim nivoima vlasti ostavlja dojam da je svaki trenutak – trenutak za revolt – ne dešava se u narodu ništa konkretno.

I dok strah još određuje i oblikuje odnose građana spram vladajućih struktura, pozicije moći ostaju gotovo nepromijenjene i netaknute. Širom zemlje kritika je možda ipak još prisutna – tiho, ali ritualno. Uz kavu.

IZVOR: n1info.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!