MILE LASIĆ U ‘DOBA KORONE’ DOSLOVNO DOBIO BITKU ZA ŽIVOT: I ovo će proći i uskoro će se zvati ‘jučer’!

U doba korone mostarski profesor Mile Lasić doslovno je dobio bitku za život. Doslovno. Ipak, unatoč životnoj bitci, na pitanje Dnevnog lista o tome kako protiče život u ‘doba korone’ odgovorio je u šaljivom tonu.

“U subotu, 7. ožujka, baš uoči Dana žena, ponovno me strefio infarkt, pa su me u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru u subotnjo-nedjeljnoj noći prvo reanimirali, pa mi potom ugradili naš stent u glavnoj krvnoj žili, na mjestu gdje je već stajao jedan njemački, ugrađen prije 13 godina, pa se začepio. Ma nije ovaj stent naš kao što nije ni njemački, jer proizvodi se negdje drugdje, vele mi dobro upućeni mostarski kardiolozi. I još mi ovi u Mostaru otkriju da imam suženje i na sporednoj krvnoj žili, pa me obvežu da se javim “po Uskrsu”…”, opisuje prof. dr. sc. Mile Lasić što mu se događalo u danima najžešće borbe protiv koronavirusa.

On koristi priliku i zahvaljuje dr. Prskalu s Odjela Koronarna intenzivna skrb, koji ga je i operirao, i dr. Markoti s Odjela Invazivna kardiologija u SKB-u, kao i nevjerojatno požrtvovanim medicinskim sestrama oba odjela, za svu pažnju koju su mi poklonili.

“I molim ih da me pozovu i na produžetke, po Uskrsu, kako su i najavili. Ja do njihovog poziva disciplinirano i strpljivo čekam u stanu u Centru 2 u Mostaru, takorekuć u strepnji od coronavirusa na Coronarni odjel u SKB-u. Srećom, i ovaj put imam pored sebe “najbolju suprugu na svijetu” (Ephraim Kishon), koja me i spasila zovnuvši na vrijeme Hitnu pomoć (i njojzi hvala), a sad mi uljepšava život u ovoj “samoizolaciji”.

Ah, da prijatelji nam pomažu oko nabavke hrane, hvala divnoj Ankici Šimić, te oko novina i knjiga, hvala Javorki i Ivanu Anđeliću kao i online prijateljima, njih je na stotine i tisuće, onima koji su se raspitivali za moje “junačko zdravlje”. Ono je dobro, ponovit ću, koliko uopće može biti u ovoj nametnutoj izolaciji”, kaže ovaj profesor u pisanom odgovoru za Dnevni list.

Kako kaže, on i supruga provode vrijeme i u stalnoj vezi s djecom, koja su u različitim gradovima u Njemačkoj.

“Zahvaljujemo “bogovima” na skype mogućnostima, jer ne bismo drugačije mogli vidjeti ni našeg unuka koji u njegovoj prisilnoj izolaciji u Berlinu vrijedno vježba klavir i uči engleski, multilingvalan kakav već jest. I radujemo se životu, ma koliko je još kompliciraniji postao nego što je bio, naravno. Za kraj, dragi naši sugrađani, pazite obzirno i na sebe i na druge,  “stay at home” i ovo će proći, pa će se uskoro zvati jučer”, poručio je ovaj profesor.

error: Content is protected !!