Mostar bilježi ‘najmoderniji’ trend izrade kapija

Tekstovi objavljeni u ovim novinama intonirani dobronamjernom kritikom , sa ciljem da se barem malo poboljša naša kolektivna a sumorna stvarnost, zahvaljujući brzoj reakciji mjerodavnih službi urodili su plodom.
Time je, poput angažirane književnosti ili likovne umjetnosti, i novinarstvo  po tko zna  koji put,  pokazalo akcentiranu notu angažiranosti, na zadovoljstvo svih strana-građana i gradski službi.
Naime, nakon što smo ukazali na slomljene saobraćajne znakove od tri slučaja devastacije, dva su odmah popravljena i stavljena u prvobitnu funkciju, kod Musale i na Španjolskom trgu, dok dva u parku na Glavnoj ulici kod  Općinskog suda, još uvijek čekaju ruku spasa.U svakom slučaju treba pohvaliti ekspeditivnost službi i pokazanu odgovornost. 
Nakarada u sred grada
Fejićeva  je praktično jedina ulica u istočnom dijelu grada u kojoj se odvija intenzivan život i ona veže Trg Musalu sa Starim gradom zbog čega je najfrekventnija, posebno u jeku turističke sezone. Zbog toga bi joj trebalo posvetiti najviše pažnje i urediti je kako je dolično za dio grada na koji je stavljena pečat  UNESCO-a kao sastavnice svjetskih dragulja.


Nažalost, nakon uspješnog popločavanja još uvijek u njoj postoje točke koje svojim izgledom devastiraju lijep utisak. Zadržat ćemo se na samo jednom detalju koji potpuno degradira ovaj dio grada.
Nakon 25 postratnih godina,  ili četvrt vijeka, jednokatnica stradala u posljednjem ratu, još uvijek nije popravljena i avetinjski djeluje upozoravajući da je krajnje vrijeme za zahvate. Ruševine, izgorjeli začađavljeni zidovi, smrad i sav taj opskurni ambijent tjera čovjeka da se osjeća povrijeđeno, ponizno, ubijeno i žalosno. Ova ruševina je simbol totalne nebrige, nezainteresiranosti ali i neznanja da se poduzmu koraci i konačno ukloni nakarada u sred grada. Ne poznajemo selo u kojem se mogu vidjeti ovakvi prizori  četvrt vijeka nakon rata, jer su ih marljivi mještani poodavno uklonili. Problem se usložnjava kad se vidi kako je „snalažljivi“ vlasnik obližnje zlatarske prodavnice, koja se doima poput najljepših i najbogatijih na Champs-Elysees (Jelisejskim poljima) u Parizu ili na Montmartru, napravio takvu „kapiju“ da je ni najmanje selo ne bi imalo obraza takvu imati u svom posjedu. Tu ostavlja svoj skupocjeni automobil a inspekcija ne reagira jer neki su zbog bogatstva koje se racionalno raspoređuje -nedodirljivi i zaštićeni na uštrb svih građana.  Nismo vidjeli sličnih primjera nigdje u prigradskim naseljima a ovakav atak na Stari grad je nečuven.
Grozni monstrum

Ne reagiraju ni Agencija Stari grad zadužena za brigu oko jezgre pod UNESCO-m, ni službe u Područnom uredu Stari grad, ni Grad Mostar, kao da ovu graditeljsku aždaju ne primjećuju. Ima li grad snage riješiti pitanje jedne male ruševine koja daje ružnu poruku svim posjetiteljima Mostara, bilo domaćim ili stranim turistima, a ponajviše samim građanima. Kao što ljepota jedne djevojke dolazi do još većeg izražaja kad  šeta sa manje lijepim kolegicama, tako se i ova gradska nakarada još više  doima kao grozni monstrum uz obližnje dvije sređene kuće. Ako je moglo ovako u proteklih 25 godina postavlja se pitanje da li će ovako biti i u narednih stotinu ili više godina? Izgleda da je problem toliko kompliciran da će generacije trpjeti ovakav „ukras“ a stranci se iščuđavati pitajući se  u kojem je to ratu došlo do rušenja? Zanimljivo da ovakvih primjera nema na zapadnoj strani grada. Vjerovatno namjenski troše proračunski novac  za slične investicije ali sigurno je da znaju i žele  raditi za dobrobit tog dijela grada i građana. Nije loše slijediti primjer efikasnijih i poslovnijih ljudi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!