NIKOME VAŽNI: Nitko više i ne zove predstavnike BiH na najvažnije samite i konferencije

Kako su političke elite u Bosni i Hercegovini postale same sebi svrha jasno je poodavno ali posljednjih nekoliko godina to posebno dolazi do izražaja i na međunarodnom planu jer se čini da smo postali nebitni bilo komu u Europi i svijetu.

Konstantne političke krize, kao i sve češći potezi koji prijete “odmrznuti zamrznuti konflikt”, političko, ekonomsko i moralno propadanje zemlje svakako nije nešto čime bi zaslužili pažnju i poštovanje bilo koga. Kad svemu dodamo i druga svjetska žarišta te činjenicu da se Europa i svijet okreću tamo gdje su novac, resursi te razvijanju održive ekonomije jasno je zbog čega više nikome nismo interesantni pa da naše predstavnike, ako ništa, bar kurtoazno pozovu na najvažnija događanja.

A to je više nego vidljivo od početka 2020. godine – državnih predstavnika iz BiH nije bilo niti u Davosu, niti u Munchenu niti nas bilo tko više uzima za ozbiljno unutar Europske unije. A kako i bi kada mi sami sebe ne doživljavamo ozbiljno.

BiH zaobilaze u širokom luku

Početkom svake godine održava se Svjetski ekonomski forum u Davosu, gdje se okupljaju svi oni koji nešto znače u svijetu – političari, nevladin sektor, gospodarstvenici, mediji… Sama činjenica da na formu sudjeluje američki predsjednik Donald Trump dovoljno govori o značaju skupa. Na njemu sudjeluju i lideri iz regije, imaju niz bilateralnih sastanaka na kojima traže najbolja rješenja za svoje zemlje, sudjeluju i na vrlo važnim panelima i okruglim stolovima koji se tiču ovog dijela Europe.

Primjerice, predsjednik Srbije sa sobom vodi cijeli tim ljudi i novinara koji detaljno prate svaki korak srbijanske delegacije. Nažalost, na skupu nije bilo nikoga iz BiH. Još uvijek se ne zna je li itko i dobio poziv, ali u bilo kojem scenariju radi se o velikoj sramoti za državu – ukoliko nismo dobili poziv (što je vrlo vjerojatno) to jasno ukazuje koliko smo nebitni, a ukoliko smo dobili poziv a nitko nije otišao također predstavlja  ništa manju sramotu.

U Munchenu se proteklih dana održala tradicionalna konferencija o sigurnosti na kojoj se okupilo više od 500 visokopozicioniranih lidera, političara, znanstvenika, gospodarstvenika i medija. Sudjeluju lideri zemalja regije, održava se čak i okrugli stol o zapadnom Balkanu, niz je bilateralnih sastanaka sa najvažnijim predstavnicima iz političkog i poslovnog svijeta.

Jedna od poveznica skupa u Davosu i Munchenu jest činjenica da nije bilo predstavnika BiH. Dakle, nema nas na mjestu gdje se izravno razgovaralo o situaciju u BiH, što su potvrdili svi sudionici, a niti to malo koga u ovoj zemlji brine. A ukoliko nisu za stolom, jesi na stolu.

Blamiranje i kada smo pozvani

Nedavno se u Bruxellesu i službeno predstavila nova metodologija proširenja EU, poimenično se bar sa nekoliko rečenica govorilo o svakoj od zemlje zapadnog Balkana, osim o jednoj. Naravno, o BiH jer ovdašnje peripetije malo koga više zanimaju. Uz to, najviši dužnosnici Unije već su posjećivali Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Srbiji, Crnu Goru a na pamet im nije niti palo doći u našu zemlju. Naravno, nemaju niti razloga dolaziti jer se ovdašnje politike svojski trude da “pljunu” na sve ono što od nas traži EU.

U sve rjeđim prigodama kada se predstavnici BiH ne mogu “zaobiđi” pa budu pozvani, tek tada počinje teatar apsurda. Naime, tko god na negdje ode, drugi to osporavaju kao što je primjer odlaska predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića na zajedničku večeru dužnosnika EU i zapadnog Balkana.

Član Predsjedništva BiH iz RS-a Milorad Dodik za to je kazao da je Komšićeva privatna posjeta jer se o njegovom odlasku nije raspravljalo i nije donijeta odluka. Istovjetna je reakcija i druga dva člana Predsjedništva BiH kada Dodik ide u neke od posjeta. S obzirom na sve to, ne zna se je li bolje da nas onda uopće ne zovu ili da zovu pa se mi onda blamiramo.

Kada uzmemo u obzir sve navedeno tko se više može i čuditi zbog čega nemamo investicije, nikakvih veza i poznanstava među onima koji kreiraju prilike u današnjem svijetu, zbog čega nas je prestigla cijela regija, zbog čega ama baš nitko u ovoj zemlji nema niti predstavu kuda ide svijet u 21. stoljeću. Njih to puno ne zanima, ini ionako još uvijek žive u 1914. ili 1918. ili 1939. ili 1945. Zavadi pa vladaj im je modus operandi, uništili su gospodarstvo, devastirali obrazovanje, obesmislili institucije, otjerali stotine tisuća vlastitih žitelja.

Piše: Dragan Bradvica

[email protected]

error: Content is protected !!