NOVA EUROPA: Njemačka i Francuska izlaze s planom ‘nove Europe’

Njemačka i Francuska bi do lipnja trebali izaći u javnost s planom “nove Europe”, koji bi mogao vrlo lako sadržavati i prijedlog o zajedničkom obrambenom proračunu sa zajedničkom doktrinom i zajedničkim intervencionističkim snagama do 2020. godine, kao i uspostavu Europske obavještajne agencije i tužitelj za borbu protiv terorizma

MOSTAR – Geopolitičke turbulencije koje opasno prijete cijelom svijetu kao i velika kriza unutar same Europske unije uzrokovana ekonomskom, migrantskom i krizom zbog “Brexita” čini se napokon dobivaju konkretan francusko-njemački odgovor polovicom ove godine.

Sve bi se zasigurno dogodilo i ranije da se u Njemačkoj nije “razvukla” saga oko nove koalicije, ali kako je sada sve gotovo pa bi njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron do lipnja trebali predstaviti viziju “nove Europe”. Iako njemačka i francuska verzija “nove Europe” nisu komplementarne, što je važno jer otpor francuskim prijedlozima dolazi upravo iz Merkelinog CDU/CSU, već se mogu nazirati obrisi reforme EU – članice eurozone ići će u daljnje integracije (treba vidjeti koliko duboke) s mogućim zajedničkim proračunom, a možda i zajedničkim ministrom financija, ostali će ići “drugom brzinom”, reforme zajedničke poljoprivredne politike, odnosno sustava poticaja, uključujući strože mjere borbe protiv prevara i korupcije.

Zasigurno će se ozbiljno razmatrati i francuski prijedlog o zajedničkom obrambenom proračunu sa zajedničkom doktrinom i zajedničkim intervencionističkim snagama do 2020. godine, kao i uspostavu Europske obavještajne agencije i tužitelj za borbu protiv terorizma. Ukoliko se realiziraju ove ideje već sada se može kazati kako će to biti najdublje reforme Unije do sada, a ukoliko ostane pak status quo Unija će polako ali sigurno odumirati.

 “Jezgro Europe”

Svima, i zagovornicima i protivnicima reformi, jasno je kako ovakva kakva je danas EU ne može pružiti adekvatne odgovore niti vlastitim građanima niti na geopolitičkoj sceni. Eurokratizacija, nevjerojatna sporost u donošenju odluka, demokratski deficit te situacija u kojoj se ekonomija razdvojila od politike uz recesiju, negativni prirodni prirast i migrantsku krizu doveli su EU na rub propasti. Počeli su poput gljiva nakon kiše nicati radikalni “lijevi” i “desni” pokreti i stranke, “Višegradska grupa” sve više vuče vodu na svoj mlin, “istočni igrači” namirisali su svoju prigodu da promiču svoje ideologije i doktrine, a post-truth era fake newsa samo poboljšava efekte koji izjedaju zdravo tkivo “projekta mira”. Odgovora na sve to nije bilo sve dok na čelo Francuske nije došao Macron te bez ustezanja predstavio “Europu s više brzina”, staru ideju Jürgena Habermasa i njemačkih konzervativaca koju su nazvali “jezgro Europe”, koja bi napokon trebala donijeti i dublju političku integraciju. Naravno, sve to neće ići glatko, jer zemlje koje će “lebdjeti iznad jezgre” to baš neće šutke prihvatiti, ali u trenutnoj situaciji ovaj scenarij je kudikamo bolji od statusa quo. Macronov prijedlog, uz gore pobrojane stvari, sadrži i ideje o zajedničkoj agenciji koja bi se bavila zahtjevima za azil te središnja međupovezana baza podataka i biometričkih identifikacija, nova EU agencija za inovacije, europski tužitelj za trgovinu, stvarno europsko tržište energije, uspostaviti europski obrazovni sustav kroz 20 europskih sveučilišta po zemljama članicama… I sve bi to možda i prošlo bez većih peripetija da Nijemci (ali ne samo oni) ne gledaju skeptično na zajednički proračun i ministra financija, ali je Merkel spremna ići ka tomu da budući Europski monetarni fond (EMF) treba biti prava europska institucija pod kontrolom Europskog parlamenta, a ne međuvladino tijelo. Unutar nove/stare vladajuće koalicije u Njemačkoj također su različiti stavovi oko “nove Europe”, jer SPD bliži francuskim stavovima, dok CDU/CSU na njih gleda vrlo skeptično. Jednostavno rečeno – najveća briga Nijemaca jeste da bi Njemačka trebala plaćati dugove Francuske i drugih zemalja, bez da za to dobije nešto zauzvrat. Na kraju krajeva, s nedavnog sastanka Macrona i Merkel kao reformske teme o kojima bi se raspravljalo do lipnja navedeni su europska azilantska politika, zajednička vanjska politika te daljnji razvoj ekonomske i monetarne unije.

Zapadni Balkan

Nakon što je 2005. propao ustavni prijedlog za EU, a 2009. na snagu stupio Lisabonski ugovor, Unija nije imala temeljnih ugovora za kojima vapi. Radikalni pokreti i stranke, povratak nekim starim i opasnim ideologijama i doktrinama, i zatvaranje samo u “torove nacionalnih država” Europu će sasvim sigurno dovesti do propasti. U tom scenariju bi se obistinile riječi uglednog hrvatskog filozofa Srećka Horvata kako “Europa umire, njena budućnost su terorizam i siromaštvo”. “Čak i danas, kada čujem prelet helikoptera, osjećam da se vraćam u noćnu moru summita G20 u Hamburgu, u kojem su helikopteri i policijske sirene četiri dana tvorili soundtrack jednog propalog sustava koji želi dokazati da još živi. Na jednoj strani je bio ekstremno nejedinstveni G20, na drugoj protesti i nasilje. Dok je grad bio blokiran i prazan, dok su se demonstranti i policija sukobljavali u četvrti St. Pauli koja je izgledala postapokaliptično, moćnici svijeta su slušali Beethovenovu ‘Odu radosti’ u filharmoniji na Elbi. Tako će najvjerojatnije izgledati kraj Europske unije. Neće biti velikog praska, nego stalno izvanredno stanje, siromaštvo i propadanje, uz pratnju ‘svi će ljudi braća biti…’”, napisao je Horvat prošle godine. Ostaje za vidjeti hoće li napokon EU se odmaknuti od riječi Eyskensa koji je još 1991. kazao: “Europska zajednica je ekonomski div, politički patuljak i vojni mrav”.

Ustoličenje “nove Europe” značilo bi mnogo i za zapadni Balkan i BiH jer i sam Macron je nedvosmisleno kazao da novih proširenja neće biti dok se unutar same Unije ne poslože stvari. Naravno, ukoliko se države i društva zapadnog Balkana ne reformiraju iznutra i ne usvoje stroge uvjete Unije, dio odabranog društva neće postati nikada. Međutim, s obzirom na “bauk Rusije i Turske na Balkanu”, uspostava “nove Europe” zasigurno bi značile dodatnu šansu da BiH uđe u ovo društvo, a to što bi bili u “najsporijem društvu Europe s više brzina” za nas predstavlja brzinu svjetlost u odnosu kako smo se kretali posljednjih 25 godina. Jahanje na valu slučajnosti nas nije daleko dovelo, štoviše.

Piše: Dragan Bradvica, [email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!