NOVINARI CIN-a RAZGOVARALI S 12 TERORISTA: ‘Terorizam u islamu je, u osnovi, zastrašivanje. Nama je dozvoljeno zastrašivati Allahove neprijatelje’ (VIDEO)

Obitelji tužne, ljute, izbacili ih iz kuće, govore o najtežim momentima u životu

Bajro Ikanović, vođa selefijske zajednice u Hadžićima u Bosni i Hercegovini (BiH), početkom 2013. godine je otišao u Siriju i pridružio se Islamskoj Državi Iraka i Levanta (ISIL).

Poginuo je u borbi za ovu terorističku organizaciju. Prema podatcima Tužiteljstva BiH, on je bio komandant vojne jedinice „Jaysh Muhamed Qa’atiba“ koju su činili Bošnjaci s prostora Balkana. Godinu i pol prije nego je Ikanović otišao na ratište u ISIL, novinar Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je s njim proveo nekoliko dana na bosanskim planinama gdje je Ikanović odlazio kako bi se klonio svakodnevnih grijeha.

Otkrio pravi islam

U dokumentarnom filmu „Terorista“ CIN donosi jedinstven razgovor sa njim u kojem je otvoreno govorio o svojoj ideologiji, svakodnevnom životu, selefijskom prakticiranju islama i sudskom procesu u kojem je osuđen za pripremanje terorističkog napada u BiH.

Prema podatcima istražnih i obavještajnih institucija, na područje ISIL-a otišlo je oko 270 muškaraca, žena i djece iz BiH. Manji dio se vratio u BiH, a pojedini su po povratku osuđeni ili im se sudi zbog ratovanja na stranim ratištima. Novinari CIN-a su razgovarali s njih 12, ali su samo trojica pristala stati pred kamere.

Uz njih, novinari CIN-a su razgovarali i s njihovim obiteljima, psiholozima, vjerskim vođama i tužiteljem koji radi na ovom slučaju.

“Zovem se Bajro Ikanović, nedavno sam izašao iz zatvora. Odslužio sam četverogodišnju kaznu. Prvo je bila osam godina, pa su mi skratili na četiri. Osuđen sam za pripremanje terorističkog napada. To je to”, kaže Ikanović na početku filma.

On je, kako sam kaže, jedan od onih muslimana koji je otkrio pravi islam. Selefijsko tumačenje islama je stiglo u BiH s borcima za džihad i islamskim misionarima početkom 90-ih. Strani mudžahedini su s ovakvim viđenjem vjere bili spremni poginuti u BiH, što je kod dijela domaćeg stanovništva izazvalo poštovanje. Zbog toga su pridobili sljedbenike čiji je broj vremenom rastao.

No, sigurnosne službe njihove zajednice smatraju pogodnim za vrbovanje i obuku terorista.

Bajro tvrdi da mu je država montirala proces i osudila ga bez krivice. Njegova ljubav prema planini nije uobičajena, avanturistička.

“ Pa, čovjek dođe tu da se preispita je li Muhaseba sunnet,shodno tome kako je radio Resul s.a.v.s. Dođeš, preipitaš se, odmoriš se. Međutim, to se drugačije vidi kod onih koji ne vole ovu vjeru. Znači, htjeli su mi pripisati obuku za teroriste zbog ljubavi prema planini”, kaže Ikanović.

Dugo je trebalo novinarima CIN-a da ih preusmjere s teme o planinraskim anegdotama na temu zbog koje su došli. Upitao ga je novinar što je za njega terorizam?

“ Terorizam? Pa, irhab (arap.zastrašivanje). Terorizam u islamu je, u osnovi, zastrašivanje. Nama je dozvoljeno zastrašivati Allahove neprijatelje.

Njegovi prijatelji za njega kažu da je nevin i da je žrtva borbe protiv terorizma.

Dubravko Čampara, kaže da ima dosta slučajeva kada optuženi sam sebe uvjerili da nije kriv za nešto za što je očigledno kriv.

– Kako je došlo do presude Bajri Ikanoviću? Dakle, ljudi su sami sebe snimili i objasnili na tom snimku što će uraditi s eksplozivom koje nose na sebi – kazao je Čampara.

Ikanović, pak, kaže drugačije.

“Pronašli su bezveze neki pojas I rekli da je samoubilački. Apsolutno smiješna stvar da to bude samoubilački pojas. Prije bih rekao da je to bio neki običan pojas. Pronašli su eksploziv. I valjda pištolj su našli. I to je sve što su pronašli. Vidiš ti ovih naših planina… Boje se, znaš. Boje se nas ratnika, potomaka ratnika”, priča Ikanović.

Nametnuta pravila

Svoje dolaske kući s ratišta, Bajro je iskoristio kako bi nametnuo nova vjerska pravila svojim roditeljima. Pod izgovorom da mu to vjera zabranjuje, uništio je sve obiteljske slike na kojima je prikazan njegov lik. Ocu je ostala samo jedna njegova slika iz djetinjstva.

– Kaže da sam ja nevjernik. Ne ideš u džamiju, znači da si nevjernik. I kad ja umrem, meni neće klanjati dženazu. Ja mu kažem, znači sam si sebi neprijatelj, pa si onda i meni. Kad si tako pametan i tako kulturan, onda de pokupi te svoje vjerske knjige i haj traži od Boga i kuću i zemlju, kazao je njegov otac u ovom filmu.

Bajro je nakon sukoba s ocem boravio kod Huseina Bilala Bosnića, jednog od vodećih ljudi, tzv. vehabijskog pokreta u BiH. On je kasnije osuđen za regrutiranje i slanje ljudi na ratišta u Siriju i Irak.

Najdramatičniji primjer ovakve indoktrinacije dogodio se obitelji Grabus iz Brke kod Brčkog. Dva brata, muzičari, Senad i Jasmin, naglo su se promijenili, nakon što ih je posjetio nepoznati lokalni selefija. Za majku Šidu su to bili traumatični dani.

“Jedan je brat došao, čovjek s bradom. Jesi ti Senadova mati? Jesam. Hoćete mu dati ovaj CD? Ja sam mislila neki CD od muzike. Slušali su Edu Majku, neke strane, Tošeta Proeskog… On (Senad, op.a), kako je taj CD pogledao, tako je i krenulo. Vidim ja, brada. Više farmerice neće da nose, uzeli platnene hlače, otišli šnajderu i odsjekli do koljena. Ne do koljena, nego do članaka. Odmah sam ja znala da je to to. Pitam je l’ to? Ma nije to to, to je sad imidž, to je ono to je ovo, dok nije počelo. Počeli dolaziti ti njegovi. Dolazili po njih i vodili ih na predavanja. A sve mi govorili nije to to, ništa se ti nemoj sekirati, poljube me, zagrle. Nije to to, mi to onako malo, iz cirkusa. Onda je otišao gore Nusretu. Ja sam onda rekla Jasku, ako ćeš se tako oblačiti pokupi se i idi iz kuće. Ja neću tako. Ja znam da ste vi otišli u te vehabije. I on se pokupio, ranac uzeo i otišao gore u Gornju Maoču. I iz Gornje Maoče je Jasko i otišao Siriju…”, rekla je majka Senada i Jasmina.

Smještene pretežno po ruralnim dijelovima BiH, selefijske grupe žive izolirane od ostatka društva. Iako u blizini imaju džamije, oni grade svoje mesdžide u kojima se okupljaju i obavljaju molitve. Ipak, u toj svojoj zatvorenosti, ne žive svi istim životom i nemaju iste stavovei uvjerenja. Te razlike dolaze do izražaja kada govorimo o tumačenju džihada.

Emir Čajić, vođa selefija iz džemata Kula u Tuzli, na pitanje da li su selefije radikalne, kaže da u tom kontekstu sigurno da ima radikala.

Samir Hadžialić jedan je od onih koji su spremni poginuti za džihad. Ipak, u Siriju je otišao 2013.godine na nagovor drugih.

“Prvi put sam s ovim Ibrom Delićem slučajno na tu temu došao. I on je rekao bi l’ ti meni bio suputnik, reko’ bih.”, kaže Hadžialić.

Delić i Hadžialić su se iz Sirije vratili dva mjeseca kasnije. Nedugo nakon povratka bili su uhićeni i osuđeni.

“ Osuđen sam za priključivanje, pridruživanje i financiranje terorističke grupe”, kaže Hadžialić.

Lišeno je i pretreseno 40 povratnika sa stranih ratišta. Od toga, do danas, oko 28 je procesuirano pred Sudom BiH. B. K.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!